Stipić i drugi protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
22.07.2021
Članovi
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Kršenje
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Broj predstavke
25230/20, 27749/20, 41795/20
Zbirke
Sudska praksa
Presuda
Komitet
Sažetak
Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju predstavki koje su podneli državljani Bosne i Hercegovine, koji su se žalili zbog neizvršavanja odluka domaćih sudova donesenih u njihovu korist. Oni se pozivaju, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1.

U vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine br. 68955/12 i 15 drugih, Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju. Sud dalje zapaža da je odlukama iz predmetnih predstavki naređeno preduzimanje određenih mera. Sud stoga smatra da odluke o kojima je reč predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uveriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i pravovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata. Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.
Preuzmite presudu u pdf formatu

                        

ČETVRTI ODJEL

PREDMET STIPIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 25230/20 i 2 druga – vidi listu u dodatku)

PRESUDA  

STRASBOURG

22.07.2021. godine

Ova presuda je konačna ali su u njoj moguće uredničke izmjene.

U predmetu Stipić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u  sastavu:

Armen Harutyunyan, predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, sudije,
i Viktoriya Maradudina, v.d. zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 1.07.2021. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacija protiv Bosne i Hercegovine koje su Sudu podnesene u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“),  različitih datuma naznačenih u tabeli priloženoj u dodatku.
  2. Vlada Bosne i Hercegovine („vlada“) je obaviještena o aplikacijama.

ČINJENICE

  1. Lista aplikanata i relevantni podaci o aplikacijama navedeni su u priloženoj tabeli.
  2. Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja domaćih odluka.

PRAVO

I. SPAJANJE APLIKACIJA

  1. S obzirom na sličan predmet ovih aplikacija, Sud smatra primjerenim da ih ispita zajedno u jednoj presudi.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1

  1. Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja domaćih odluka donesenih u njihovu korist. Oni se pozivaju, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1 koji glase:

Člane 6. stav 1.

„Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na ...suđenje ....pred ...sudom.“

Član 1. Protokola br. 1

„Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“

  1. Sud ponovno ističe da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6. Sud se također poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).
  2. U vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke 25.-31., 14.11.2017., te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine br. 68955/12 i 15 drugih, tačke 26.-31., 14.11.2017., Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju.
  3. Sud dalje zapaža da je odlukama iz predmetnih aplikacija naređeno poduzimanje određenih mjera. Sud stoga smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.
  4. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i pravovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.
  5. Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije glasi: „Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelomično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani.“
  2. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu (vidi, naročito, Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke 36.-43., 14.11.2017., te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke 37.-46., 14.11.2017.), Sud smatra opravdanim dosuditi iznose navedene u priloženoj tabeli.
  3. Sud također napominje da tužena država ima obavezu izvršiti presude koje ostaju izvršne.
  4. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO,

  1. Odlučio spojiti aplikacije;
  2. Proglasio aplikacije dopuštenima;
  3. Utvrdio da ove aplikacije ukazuje na povredu člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka;
  4. Utvrdio da tužena država ima osigurati, na odgovarajući način, u roku od tri mjeseca, izvršenje neizvršenih domaćih odluka navedenih u tabeli priloženoj u dodatku;
  5. Utvrdio

(a)   da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli priloženoj u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema tečaju na dan izmirenja;

(b)  da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 22.07.2021. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda 22.

 Viktoriya Maradudina

Armen Harutyunyan

v.d. zamjenica registrara

predsjednik

 

DODATAK 

Lista aplikacija s pritužbama prema članu 6. stav 1. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1

(neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka)

Br.

Aplikacija br.

Datum podnošenja 

Ime i prezime aplikanta

Godina rođenja

 

Relevantna domaća odluka

Početak perioda neizvršavanja

Završetak period a neizvršavanja Dužina izvršnog postupka

Iznos dosuđen na ime nematerijalne štete po aplikantu (u eurima)[1] [2]

1.  

25230/20

30/05/2020

Branimir STIPIĆ

1979

  

Josip JUKIĆ

1981

Općinski sud u Sarajevu

(za aplikanta STIPIĆA),

07/09/2016

Općinski sud u Sarajevu

(za aplikanta JUKIĆA),

28/09/2018

22/03/2017

 

   

24/12/2018

neizvršena

više od 4 godina i 2 mjeseca i 18 dana

  

neizvršena

više od 2 godina i  5 mjeseci i 16 dana

 

1,000

2.  

27749/20

05/06/2020

Josip TOMIČIĆ

1972 

Općinski sud u Sarajevu,

10/07/2015

07/06/2016

 

neizvršena

više od 5 godina i  2 dana

1,000

3.  

41795/20

28/08/2020

Rifet MEZIĆ

1979 

Općinski sud u Sarajevu,

01/07/2015

10/12/2015

 

neizvršena

više od 5 godina i  5 mjeseci i 30 dan 

1,000



[1] Plus svaki porez koji se aplikantima može zaračunati.

[2] Umanjeno za sve iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni na domaćem nivou.

 

FOURTH SECTION

CASE OF STIPIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 25230/20 and 2 others – see appended list)

JUDGMENT

STRASBOURG

22 July 2021

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Stipić and Others v. Bosnia and HerzegovinaThe European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

Armen Harutyunyan, President,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 1 July 2021Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in applications against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on the various dates indicated in the appended table.

2.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the applications.

THE FACTS

3.  The list of applicants and the relevant details of the applications are set out in the appended table.

4.  The applicants complained of the non-enforcement of domestic decisions.

THE LAW

  1. JOINDER OF THE APPLICATIONS

5.  Having regard to the similar subject matter of the applications, the Court finds it appropriate to examine them jointly in a single judgment.

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION AND OF ARTICLE 1 OF PROTOCOL NO. 1

6.  The applicants complained of the non-enforcement of domestic decisions given in their favour. They relied, expressly or in substance, on Article 6 § 1 of the Convention and on Article 1 of Protocol No. 1, which read as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair ... hearing ... by [a] ... tribunal ...”

Article 1 of Protocol No. 1

“Every natural or legal person is entitled to the peaceful enjoyment of his possessions. No one shall be deprived of his possessions except in the public interest and subject to the conditions provided for by law and by the general principles of international law.

The preceding provisions shall not, however, in any way impair the right of a State to enforce such laws as it deems necessary to control the use of property in accordance with the general interest or to secure the payment of taxes or other contributions or penalties.”

7.  The Court reiterates that the execution of a judgment given by any court must be regarded as an integral part of a “hearing” for the purposes of Article 6. It also refers to its case-law concerning the non-enforcement or delayed enforcement of final domestic judgments (see Hornsby v. Greece, no. 18357/91, § 40, Reports of Judgments and Decisions 1997II).

8.  In the leading cases of Spahić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 20514/15 and 15 others, §§ 25-31, 14 November 2017 and Kunić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 68955/12 and 15 others, §§ 26-31, 14 November 2017, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

9.  The Court further notes that the decisions in the present applications ordered specific action to be taken. The Court therefore considers that the decisions in question constitute “possessions” within the meaning of Article 1 of Protocol No. 1.

10.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion on the admissibility and merits of these complaints. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the authorities did not deploy all necessary efforts to enforce fully and in due time the decisions in the applicants favour.

11.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

12.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

13.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Spahić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 20514/15 and 15 others, §§ 36-43, 14 November 2017 and Kunić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 68955/12 and 15 others, §§ 37-46, 14 November 2017), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table.

14.  The Court further notes that the respondent State has an outstanding obligation to enforce the judgments which remain enforceable.

15.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Decides to join the applications;
  2. Declares the applications admissible;
  3. Holds that these applications disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1 concerning the non-enforcement or delayed enforcement of domestic decisions;
  4. Holds that the respondent State shall ensure, by appropriate means, within three months, the enforcement of the pending domestic decisions referred to in the appended table;
  5. Holds

(a)  that the respondent State is to pay the applicants, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b)  that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

Done in English, and notified in writing on 22 July 2021, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Viktoriya Maradudina         Armen Harutyunyan
 Acting Deputy                    RegistrarPresident

 
Copyright © 2021 Pravosudna akademija, Srbija