Beljan protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
19.12.2019
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Upravni postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Broj predstavke
81142/17
Zbirke
Sudska praksa
Presuda
Komitet
Sažetak
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije protiv Bosne i Hercegovine koja je Sudu podneta dana 20.11.2017. godine.

Aplikantkinja se žali da dužina upravnog postupka o kom je reč nije spojiva sa zahtevom „razumnog roka“. Ona se poziva na član 6. stav 1.Konvencije.

U refrentnim slučajevima Scordino protiv Italije (br. 1) [VV], br. 36813/97, tačke 134.-227., ESLJP 2006-V, i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Odbor], br. 68811/13, 7.11.2017. godine), Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju, te je u skladu sa tim, utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije u odnosu na prekomernu dužinu upravnog postupka.

 preuzmite presudu u pdf formatu

 

ČETVRTI ODJEL

PREDMET BELJAN protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 81142/17)

PRESUDA

STRASBOURG

19.12.2019. godine

Ova presuda je konačna ali su u njoj moguće uredničke izmjene.

U predmetu Beljan protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u  sastavu:

Stéphanie Mourou-Vikström, predsjednica,
Georges Ravarani,
Jolien Schukking, sudije,
i Liv Tigerstedt, v.d. zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 28.11.2019. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije protiv Bosne i Hercegovine koja je Sudu podnesena u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“) dana 20.11.2017. godine.
  2. Vlada Bosne i Hercegovine („vlada“) je obaviještena o ovoj aplikaciji.

ČINJENICE

  1. Osobni podaci aplikantice i informacije relevantne za aplikaciju navedeni su u tabeli koja se nalazi u dodatku.
  2. Aplikantica se žali zbog prekomjerne dužine upravnog postupka koji se odnosi na socijalne beneficije.

PRAVO

I NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE

  1. Aplikantica se žali da dužina upravnog postupka o kojem je riječ nije spojiva sa zahtjevom „razumnog vremena“. Ona se poziva na član 6. stav 1. Konvencije, koji glasi:

Član 6. stav 1.

„Prilikom odlučivanja o njegovim gradjanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na ...sudjenje u razumnom roku....pred ...sudom...“

  1. Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti slučaja, te s obzirom na slijedeće kriterije: kompleksnost predmeta, ponašanje aplikanta i relevantnih organa vlasti, te šta je za aplikanta u sporu dovedeno u pitanje (vidi Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, tačka 43., ESLJP 2000-VII).
  2. U vodećim slučajevima Scordino protiv Italije (br. 1) [VV], br. 36813/97, tačke 134.-227., ESLJP 2006-V, i Dorić protiv Bosne i  Hercegovine [Odbor], br. 68811/13, 7.11.2017. godine), Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju.
  3. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao bilo koju činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomjerna i nije ispunila zahtjev koji se odnosi na „razuman rok“.
  4. Ove pritužbe su, prema tome, dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.

II PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije propisuje:

„Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelomično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani.“

  1. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu (vidi, naročito, Scordino, citiran gore, tačke 267.-273., i Dorić, gore citiran), Sud smatra opravdanim dosuditi iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku, te odbiti ostatak zahtjeva za pravičnu naknadu.
  2. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO

  1. Proglasio aplikaciju dopuštenom;
  2. Utvrdio da ona ukazuje na povredu člana 6. stav 1. Konvencije u odnosu na prekomjernu dužinu upravnog postupka;
  3. Utvrdio

(a) da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantici isplatiti iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema tečaju na dan izmirenja;

(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

  1. Odbio ostatak zahtjeva aplikantice za pravičnu naknadu.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 19.12.2019. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

 Liv Tigerstedt                                              Stéphanie Mourou-Vikström

v.d. zamjenik registrara                                                  predsjednica

 

DODATAK

Aplikacija sa pritužbama prema članu 6. stav 1. Konvencije (prekomjerna dužina parničnog i/ili administrativnog postupka)

Broj aplikacije i

Datum podnošenja

Ime i prezime aplikanta

Datum rodjenja

Datum početka postupka

Datum okončanja postupka

Ukupna dužina Nivoi nadležnosti

Iznos dosudjen domaćom presudom na ime nematerijalne štete (u eurima)

Iznos dosudjen na ime nematerijalne štete po aplikantu (u eurima)[1] [2]

Iznos dosudjen na ime troškova i izdataka po aplikaciji (u eurima)[3]

81142/17

20/11/2017

Iva Beljan 06/09/1952

16/05/2006

23/05/2017

 

11 godina i 7 dana

2 nivoa nadležnosti

Ustavni sud            AP-2341/15 10.05.2017.

500

1.200

100

[1] .  Plus svaki  porez koji se aplikantici može zaračunati.
[2] .  Umanjeno za svaki iznos koji je eventualno već plaćen u tom pogledu na domaćem nivou.
[3] .  Plus svaki  porez koji se aplikantici može zaračunati.

 

FOURTH SECTION

CASE OF BELJAN v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 81142/17)

JUDGMENT

STRASBOURG

19 December 2019

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Beljan v. Bosnia and HerzegovinaThe European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

Stéphanie Mourou-Vikström, President,
Georges Ravarani,
Jolien Schukking, judges,
and Liv Tigerstedt, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 28 November 2019Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on 20 November 2017.

2.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the application.

THE FACTS

3.  The applicants details and information relevant to the application are set out in the appended table.

4.  The applicant complained of the excessive length of administrative proceedings concerning social benefits.

THE LAW

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

5.  The applicant complained that the length of the administrative proceedings in question had been incompatible with the “reasonable time” requirement. She relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

6.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

7.  In the leading cases of Scordino v. Italy (no. 1) [GC], no. 36813/97, §§ 134-227, ECHR 2006-V, and Dorić v. Bosnia and Herzegovina [Committee], no. 68811/13, 7 November 2017), the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

8.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion on the admissibility and merits of these complaints. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the length of the proceedings was excessive and failed to meet the “reasonable time” requirement.

9.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

10.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

11.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Scordinocited above, §§ 267-273, and Dorićcited above), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table and to dismiss the remainder of the applicants claim for just satisfaction.

12.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Declares the application admissible;
  2. Holds that it discloses a breach of Article 6 § 1 of the Convention concerning the excessive length of administrative proceedings;
  3. Holds

(a)  that the respondent State is to pay the applicant, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b)  that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

  1. Dismisses the reminder of the applicants claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 19 December 2019, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Liv Tigerstedt              Stéphanie Mourou-Vikström

 Acting Deputy            RegistrarPresident

APPENDIX

Application raising complaints under Article 6 § 1 of the Convention

(excessive length of civil and/or administrative proceedings)

Application no.

Date of introduction

Applicants name

Date of birth

Start of proceedings

End of proceedings

Total length

Levels of jurisdiction

Domestic award in respect of non-pecuniary damage

(in euros)

Amount awarded for non-pecuniary damage

per applicant

(in euros)[1] [2]

Amount awarded for costs and expenses per application

(in euros)[3]

81142/17

20/11/2017

Iva Beljan

06/09/1952

16/05/2006

 

23/05/2017

 

11 years and 7 days

2 levels of jurisdiction

Constitutional Court

AP-2341/15

10 May 2017

500

1,200

100


[1].  Plus any tax that may be chargeable to the applicant.

[2].  Less any amounts which may have been already paid in that regard at the domestic level.

[3].  Plus any tax that may be chargeable to the applicant.

Copyright © 2021 Pravosudna akademija, Srbija