Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
Referentni slučaj
Jezik
Hrvatski
Datum
16.03.2010
Članovi
6
6-1
14
14+P1-2
41
P1-2
Kršenje
6-1
14+P1-2
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
(Čl. 14) Zabrana diskriminacije
(Čl. 14) Diskriminacija
(Čl. 14) Rasa
(Čl. 14) Objektivno i razumno opravdanje
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(P1-2) Pravo na obrazovanje - opšte
(P1-2) Pravo na obrazovanje
Broj predstavke
15766/03
Zbirke
Sudska praksa
Presuda
Veliko veće
Sažetak
U predmetu Oršuš protiv Hrvatske, Evropski Sud za ljudska prava zaseda u Velikom Veću.
Predmet je formiran na osnovu predstavke podnete od strane petnaest hrvatskih državljana, rodjenih izmedju 1988. i 1994. godine i žive u Orehovici, Podturenu i Trnovcu. U predmetnom slučaju radi se o stavljanju romske dece u isključivo romske razrede, zbog njihovog navodnog lošeg znanja hrvatskog jezika.
Podnosioci su petnaestoro hrvatskih državljana romskog porekla, koji su pohađali dve osnovne škole između 1996. i 2000. godine. Deo vremena pohađali su isključivo romske razrede. U aprilu 2002. godine, pokrenuli su postupak protiv škola žaleći se, između ostalog, na rasnu diskriminaciju i na povredu njihovog prava na obrazovanje, iz razloga što je nastavni plan isključivo romskih razreda bio znatno manjeg opsega i sadržaja od službenog nacionalnog nastavnog plana. Takođe, dostavili su psihološki izveštaj u kom se navodi da je razdvojeno obrazovanje uzrokovalo emocionalnu i psihološku štetu romskoj deci, kako u njihovom samopouzdanju tako i u razvoju njihova identiteta. U septembru 2002. godine, Općinski je sud odbio njihovu tužbu, zaključivši da je većina romskih učenika pohađala odvojene razrede, zbog toga što su im bili potrebni dodatni časovi iz hrvatskog jezika, kao i da podnosioci nisu dokazali svoje navode o rasnoj diskriminaciji i smanjenom nastavnom planu, a tu odluku je potvrdio i Županijski sud u Čakovcu. Dana 19. decembra 2002. godine, podnosioci su izjavili Ustavnu žalbu, koju je Ustavni sud odbio.
Evropski Sud za ljudska prava, koji je u predmetnom slučaju zasedao u Velikom Veću, jednoglasno utvrdjuje povredu Čl. 6 stav 1. Konvencije, sa devet glasova za i osam glasova protiv utvrdjuje da je došlo do povrede Čl. 14 Konvencije u vezi sa Čl. 2 Protokola br. 1 uz Konvenciju. U dodatku presude nalaze se izdvojena mišljenja.

 preuzmite presudu u pdf formatu

 

VIJEĆE EUROPE EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

VELIKO VIJEĆE

PREDMET ORŠUŠ I DRUGI PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 15766/03)

PRESUDA

STRASBOURG

16. ožujka 2010.

 Ova presuda je konačna, ali može podlijegati uredničkim izmjenama.

U predmetu Oršuš protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (veliko vijeće) zasjedajući u velikom vijeću u sastavu:

g. Jean-Paul Costa, predsjednik,
g. Nicolas Bratza,
gđa Françoise Tulkens,
g. Josep Casadevall,
g. Karel Jungwiert,
gđa Nina Vajić,
g. Anatoly Kovler,
gđa Elisabeth Steiner,
gđa Alvina Gyulumyan,
gđa Renate Jaeger,
g. Egbert Myjer,
g. David Thór Björgvinsson,
gđa Ineta Ziemele,
gđa Isabelle Berro-Lefèvre,
gđa Mirjana Lazarova Trajkovska,
g. Işıl Karakaş,
g. Nebojša Vučinić, suci,

i g. Vincent Berger, pravni savjetnik,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 1. travnja 2009. i 27. siječnja 2010., donosi sljedeću presudu koja je usvojena potonjeg datuma:

POSTUPAK

1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 15766/03) protiv Republike Hrvatske što ga je 8. svibnja 2003. petnaest hrvatskih državljana podnijelo Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija").

2. Podnositelje zahtjeva zastupali su Europski centar za prava Roma, sa sjedištem u Budimpešti, gđa L. Kušan, iz Ivanić Grada i g. J. Goldston, odvjetnik iz New Yorka. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica, gđa Š. Stažnik.

3. Podnositelji su posebice prigovorili da je duljina postupka pred domaćim vlastima bila prekomjerna i da im je uskraćeno pravo na obrazovanje i pravo da ne budu diskriminirani u ostvarivanju tog prava po osnovi njihove rase ili nacionalnog podrijetla.

4. Zahtjev je dodijeljen u rad Prvom odjelu Suda (pravilo 52., stavak 1. Poslovnika Suda). Dana 17. srpnja 2008. vijeće tog Odjela u sastavu g. Christos Rozakis, predsjednik, gđa Nina Vajić, g. Khanlar Hajiyev, g. Dean Spielmann, g. Sverre Erik Jebens, g. Giorgio Malinverni, g. George Nicolaou, suci, i Søren Nielsen, tajnik Odjela, jednoglasno je presudilo da je došlo do povrede članka 6. st. 1. Konvencije zbog prekomjerne duljine postupka i da nije došlo do povrede članka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju gledanog zasebno ili u vezi s člankom 14. Konvencije. Vijeće je također utvrdilo da je prvi podnositelj povukao svoj zahtjev 22. veljače 2007. te je, stoga, prekinulo ispitivati zahtjev u dijelu koji se odnosi na prvog podnositelja.

5. Dana 13. listopada 2008. podnositelji zahtjeva su zatražili da se predmet uputi velikom vijeću, sukladno članku 43. Konvencije i pravilu 73. Pravilnika Suda. Odbor velikog vijeća je 1. prosinca 2008. prihvatio taj zahtjev.

6. Sastav velikog vijeća određen je sukladno članku 27. stavcima 2. i 3. Konvencije te pravilu 24. Pravilnika Suda.

7. I podnositelji zahtjeva i Vlada su podnijeli pisana očitovanja o dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva. Dodatno, komentari o osnovanosti zahtjeva primljeni su od Vlade Republike Slovačke, Interights i Greek Helsinki Monitor kao umješaća.

8. Javna rasprava je održana u Zgradi ljudskih prava u Strasbourgu (Human Rights Building), dana 1. travnja 2009. (pravilo 59., stavak 3.).

Pred Sudom su nastupili:

(a) za Vladu

GĐA Š. STAŽNIK, G. D. MARIČIĆ, GĐA N. JAKIR, GĐA I. IVANIŠEVIĆ,

(b) za podnositelje zahtjeva

zastupnica Vlade, zamjenik zastupnice, savjetnice; odvjetnik, savjetnici.

GĐA G. G. G., L. KUŠAN, J.A. GOLDSTON, A. DOBRUSHI, T. ALEXANDRIDIS,

Sud je saslušao obraćanja g. Goldstona, gđe Kušan i gđe Stažnik ČINJENICE

 

I. OKOLNOSTI PREDMETA

9. Podnositelji zahtjeva rođeni su između 1988. i 1994. i žive u Orehovici, Podturenu i Trnovcu. Njihova imena i podaci navedeni su u Prilogu.

10. Kao školska djeca podnositelji zahtjeva su povremeno pohađali različite razredne odjele, u kojima su bili samo romski učenici, drugi do desetog podnositelja u osnovnoj školi u selu Podturen i jedanaesti do petnaestog podnositelja u selu Macinec u Međimurskoj županiji. U Hrvatskoj se osnovnoškolsko obrazovanje sastoji od osam razreda, a djeca su obvezna pohađati nastavu od sedme do petnaeste godine. Prva četiri razreda smatraju se nižim razredima, a svakom je razredu dodijeljena učiteljica koja predaje sve predmete. Razredi od petog do osmog su viši razredi u kojima, pored razrednice koja se dodjeljuje svakom razredu, različiti profesori predaju različite predmete. Nastavni plan i program u razredima osnovnih škola, uključujući i razrede u kojima su svi učenici Romi koje su podnositelji pohađali, može biti smanjen do trideset posto u odnosu na redovni, puni program.

A. Opći pregled stanja u dvije osnovne škole

1. Osnovna škola Podturen

11. Udio romske djece u nižim razredima (od prvog do četvrtog) čini 33 do 36% djece. Ukupan broj učenika u Osnovnoj školi Podturen u 2001. godini bio je 463, a 47 njih bili su Romi. Postojao je samo jedan razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, sa sedamnaest učenika, dok je preostalih tridesetero romskih učenika pohađalo mješovite razredne odjele.

12. U naselju Lončarevo u Podturenu 2001. godine uveden je predškolski program nazvan Mala Škola. Program je uključivao dvadesetak romske djece, a bio je osmišljen kao pripremni program za osnovnu školu. Vodila su ga tri odgajatelja koji su prethodno bili na posebnoj izobrazbi. Program je trajao od 11. lipnja do 15. kolovoza 2001. Program neprekidno traje od 1. prosinca 2003. Uobičajeno je u njega uključeno dvadesetak romske djece od tri do sedam godina. Program vode odgajatelj i romski pomoćnik u suradnji s Osnovnom školom Podturen. Evaluacijski test je bio proveden na kraju programa.

13. U prosincu 2002. godine Ministarstvo obrazovanja i športa donijelo je odluku o uvođenju romskih pomoćnika u škole s romskim učenicima od prvog do četvrtog razreda. Međutim, u Osnovnoj školi u Podturenu romski pomoćnik je već bio radio od rujna 2002. godine. Izjava jednog takvog pomoćnika, g. K.B. od 13. siječnja 2009. glasi:

«U osnovnoj školi Podturen počeao sam raditi u rujnu 2002. g. kada su bila dva četvrta razreda. Četvrti b. imao je samo romske učenike i u njemu mi je bilo jako teško raditi jer su bili nemirni i ometali su nastavu. Pomiljšao sam da dam otkaz nakon dva mjeseca. Po nalogu učiteljice nosio sam pismene pozive roditeljima ili sam ih usmeno pozivao da dođu na razgovor s učiteljicom u školu. Roditelji su ponekad došli, a često i nisu, pa sam ih morao ponovno zvati. Puno sam vremena potrošio da tumačim hrvatske riječi jer su neki učenici i dalje govorili romski pa ih učiteljica nije dobro razumjela. Opominjao sam učenike da redovito idu u školu i da ne skupljaju neopravdane sate. Neki učenici su ponekad samovoljno napuštali neki sat nastave ili čak i cijeli dan. Pomagao sam učenicima oko pisanja domaćih zadaća nakon nastave. Školi sam pomogao napraviti točan popis učenika za prvi razred. Sada ne radim u školi.»

14. Od školske godine 2003./2004. u Osnovnoj školi u Podturenu nije bilo razreda u kojima su svi učenici bili Romi.

2. Osnovna škola Macinec

15. Romska djeca u nižim razredima čine od 57 do 75 % djece. Razredi u kojima su svi učenici Romi sastavljaju se samo u nižim razredima. Svaki od zadnja dva razreda (sedmi i osmi) su mješoviti. Ukupan broj učenika u Osnovnoj školi Macinec 2001. godine bio je 445, od kojih su 194 bili Romi. Postojalo je šest razreda u kojima su svi učenici bili Romi, s ukupno 142 učenika, dok je preostalo pedeset i dvoje romskih učenika pohađalo mješovite razrede.

16. Od 2003. godine uvedeno je prisustvovanje romskog pomagača. 17. Poseban predškolski program ''Mala Škola'' uveden je 2006. godine.

B. Pojedinačne okolnosti svakog podnositelja zahtjeva

18. Podnositelji zahtjeva su ustvrdili da im je bilo rečeno da trebaju napustiti školu s petnaest godina. Nadalje, podnositelji zahtjeva ustvrdili su da statistički podaci pokazuju kako je u školskoj godini 2006./2007., 16% romske djece u dobi od petnaest godina imalo završeno osnovno obrazovanje, u usporedbi s 91% u općoj populaciji polaznika osnovnih škola u Međimurskoj županiji. Stopa odustajanja od školovanja kod romskih učenika prije završetka osnovnog obrazovanja bila je 84%, što je bilo 9,3 puta više od stope u općoj populaciji. U školskoj godini 2005./2006., u prvi je razred bilo upisano 73 romske djece, a u osmi njih petoro.

19. Sljedeće informacije koje se odnose na svakog podnositelja zahtejva pojedinačno su preuzete iz službenih školskih evidencija.

1. Osnovna škola Podturen

(a) Prvi podnositelj zahtjeva

Dopisom od 22. veljače 2007. prvi podnositelj zahtjeva obavijestio je Sud da želi povući svoj zahtjev. Stoga, u presudi vijeća od 17. srpnja 2008. Sud je odlučio prekinuti s ispitivanjem zahtjeva u dijelu koji se odnosi na prvog podnositelja.

(b) Druga podnositeljica zahtjeva

21. Druga podnositeljica zahtjeva, Mirjana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1997./1998. Te i sljedeće godine pohađala je mješoviti razred, ali u te dvije godine školovanja nije uspjela upisati viši razred. Od školske godine 1999./2000. do školske godine 2002./2003. pohađala je razredni odjel u kojem su bili samo romski učenici. U školskim godinama od 2003./2004. do 2005./2006. pohađala je mješoviti razredni odjel. U školskoj godini 2005./2006. pohađala je šesti razred drugi puta i pala je razred. Pala je prvi i šesti razred dva puta. Njezini roditelji bili su prisutni na tri od sedamnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja,.

22. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika u četvrtom razredu. Od prvog do četvrtog razreda prisustvovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola (odnosno određeni broj različitih aktivnosti organiziranih za istu skupinu djece), u mješovitoj skupini. Nakon što je navršila 15 godina, napustila je školu u kolovozu 2006. godine. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala sa 100 sati nastave.

(c) Treći podnositelj zahtjeva

23. Treći podnositelj zahtjeva, Gordan Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1996./1997. i završio ga je. Te i sljedeće školske godine podnositelj zahtjeva pohađao je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi. U školskoj godini 1998./1999. i 1999./2000. pohađao je mješoviti razredni odjel, a nakon toga razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi do završetka školovanja. Četvrti razred završio je u školskoj godini 2002./2003. Drugi razred pao je tri puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na dva od petnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

24. Nije mu omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do četvrtog razreda sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršio petnaest godina, napustio je školu u rujnu 2003. godine. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao sa 154 sati nastave.

25. Kasnije je upisao večernju školu na Pučkom otvorenom učilištu Čakovec, gdje je završio osnovnoškolsko obrazovanje.

(d) Četvrti podnositelj zahtjeva

26. Četvrti podnositelj zahtjeva, Dejan Balog, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1996./1997. U prvoj i drugoj godini pohađao je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, a sljedeće dvije godine mješoviti razredni odjel. U školskoj godini 2000./2001., 2001./2002. i 2002./2003. pohađao je razred odjel u kojem su bili samo romski učenici.

U školskim godinama od 2003./2004. do 2005./2006. pohađao je mješoviti razredni odjel. Školske godine 2005./2006. pohađao je peti razred drugi puta i pao je razred. Drugi razred pao je tri puta, četvrti razred jednom, te peti dva puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na dva od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

27. Nije mu bilo omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do četvrtog razreda sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršio petnaest godina u kolovozu 2006. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao 881 sat nastave.

28. Kasnije se upisao peti razred u večernjoj školi, ali nije pohađao nastavu.

(e) Peti podnositelj zahtjeva

29. Peti podnositelj zahtjeva, Siniša Balog, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1999./2000. i završio ga je. Od školske godine 1999./2000. do školske godine 2002./2003. pohađao je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je pohađao mješoviti razred. U školskoj godini 2006./2007. treći je put pohađao peti razred i pao je razred. Pao je četvrti razred jednom i peti tri puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na jednom od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

30. Nije mu bilo omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do četvrtog razreda sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršio petnaest godina, u 2008. godini napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,304 sata nastave. U listopadu 2006. godine škola je pismeno obavijestila Centar za socijalnu skrb o nedostatnom pohađanju nastave podnositelja zahtjeva.

(f) Šesta podnositeljica

31. Šesta podnositeljica, Manuela Kalanjoš, upisana je u prvi razred školske godine 1996./1997. i pohađala je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi. Sljedeće dvije godina polazila je mješoviti razred. Od školske godine 1999./2000. do školske godine 2002./2003. polazila je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, kad je završila četvrti razred. Nakon toga je polazila mješoviti razred. U nastavku svog školovanja od veljače 2003. godine pratila je nastavu po prilagođenom planu i programu, budući da je nadležno stručno povjerenstvo – Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta, ustanovilo da kod nje postoje poteškoće u razvoju. U školskoj godini 2004./2005. pohađala je peti razred drugi puta i pala je razred. Pala je prvi razred tri puta i peti dva puta. Njezini roditelji bili su prisutni na tri od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja.

32. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu. Od prvog do petog razreda sudjelovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršila petnaest godina, u kolovozu 2005. godine napustila je školu. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 297 sati nastave.

33. Kasnije je upisala peti razred u večernjoj školi, ali nije pohađala nastavu.

(g) Sedmi podnositelj

34. Sedmi podnositelj zahtjeva, Josip Kalanjoš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1999./2000. i zaključno sa školskom godinom 2002./2003. pohađao je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je bio u mješovitom razrednom odjelu. U nastavku svog školovanja od svibnja 2002. godine pratio je nastavu po prilagođenom planu i programu budući da je nadležna stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti djece ustanovila da kod njega postoje poteškoće u razvoju. Peti i šest razred pao je dva puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na dva od petnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

35. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tijekom školske godine 2001./2002. Od prvog do četvrtog razreda sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršio petnaest godina, u veljači 2008. godini napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 574 sata nastave.

(h) Osma podnositeljica zahtjeva

36. Osma podnositeljica zahtjeva, Biljana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1996./1997., a u prve tri godine školovanja pohađala je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi. Nakon toga je dvije školske godine pohađala mješoviti razred. Dana 28. prosinca 2000. Ured za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu Međimurske županije donio je rješenje na temelju kojeg je upućena na nastavak školovanja po prilagođenom nastavnom planu i programu budući da je nadležna stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti djece utvrdila da kod nje postoji slaba intelektulana sposobnost, poteškoće s koncentracijom i socio-pedagoško zanemarivanje.. Također je ustanovljeno da kod nje postoji potreba za tretmanom nadležnog Centra za socijalnu skrb. U školskoj godini 2001./2002. i 2002./2003. pohađala je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi i završila četvrti razred. U slijedeće dvije školske godine pohađala je mješoviti razredni odjel, pohađala je peti razred dva puta i pala je taj razred. Pala je treći razred tri puta te peti dva puta. Njezini roditelji bili su prisutni na tri od sedam redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja.

37. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tijekom školske godine 2001./2002. Sudjelovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršila petnaest godina, u kolovozu 2005. godine napustila je školu. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 1,533 sata nastave.

(i) Deveta podnositeljica zahtjeva

38. Deveta podnositeljica zahtjeva, Smiljana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1997./1998, a zaključno sa školskom godinom 2002./2003. pohađala je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je pohađala mješoviti razred. U školskoj godini 2006./2007. treći je put pohađala peti razred i pala je razred. Pala je četvrti razred jednom te peti razred tri puta. Njezini roditelji bili su prisutni na tri od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja.

39. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tijekom školske godine 2001./2002. Od prvog do četvrtog razreda sudjelovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršila petnaest godina, u kolovozu 2007. godine napustila je školu. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala sa 107 sati nastave.

(j) Deseti podnositelj

40. Deseti podnositelj zahtjeva, Branko Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1997./1998. i prve dvije godine pohađao je mješoviti razredni odjel. Od školske godine 1999./2000. do 2002./2003. pohađao je razredni odjel u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je pohađao mješoviti razredni odjel. Dana 23. veljače 2005. Centar za socijalnu skrb donio je rješenje na temelju kojega je upućen na nastavak školovanja po prilagođenom nastavnom planu i programu budući da je nadležna stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti djece, utvrdila da kod njega postoje poteškoće u razvoju. U školskoj godini 2005./2006. pao je šesti razred. Pao je prvi razred dva puta, te četvrti i šesti razred jednom. Njegovi roditelji bili su prisutni na jednom od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

41. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tijekom školske godine 2001./2002. Sudjelovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizirala škola, u mješovitoj skupini. Nakon što je navršio petnaest godina, u kolovozu 2006. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao sa 664 sata nastave.

2. Osnovna škola Macinec

(a) Jedanaesti podnositelj

42. Jedanaesti podnositelj zahtjeva, Jasmin Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1997./1998. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen u neki od razrednih odjela pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 15,5 %. Stoga je raspoređen u razredni odjel u kojemu su svi učenici bili Romi gdje je ostao do kolovoza 2005. kad je, navršivši petnaest godina života, napustio školu. U školskoj godini 2004./2005. dva puta je pohađao peti razred te je pao razred. Pao je prvi i četvrti razred jednom te peti dva puta. Njegovi roditelji nisu prisustvovali niti na jednom od dvadeset i četiri redovna roditeljska sastanka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

43. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tijekom školske godine 2001./2002. Nakon što je navršio petnaest godina, u kolovozu 2005. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,057 sati nastave.

(b) Dvanaesti podnositelj

44. Dvanaesti podnositelj zahtjeva, Josip Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1999./2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je osam od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 8,25 %. Stoga je raspoređen u razred u kojemu su svi učenici bili Romi gdje je ostao tijekom cijelog svog školovanja. Školske godine 2006./2007. pohađao je treći razred dva puta, te je pao razred. Pao je prvi razred jednom, drugi razred tri puta i treći razred dva puta. Njegovi roditelji nisu prisustvovali niti na jednom od trideset i sedam redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

45. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom, drugom i trećem razredu. U drugom razredu sudjelovao je u plesnoj skupini, a u trećem u zboru. Nakon što je navršio petnaest godina, u kolovozu 2007. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,621 sata nastave.

(c) Trinaesta podnositeljica zahtjeva

46. Trinaesta podnositeljica zahtjeva, Dijana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2000./2001. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređena u neki od razreda pokazala su da nedovoljno poznaje hrvatski jezik. Dobila je dvadeset i šest od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 26,8 %. Stoga je raspoređena u razredni odjel u kojemu su svi učenici bili Romi u kojem je ostala tijekom cijelog svog školovanja. Školske godine 2007./2008. završila je peti razred. Prvi je razred pala dva puta, a drugi razred jednom. Njezini roditelji bili su prisutni na šest od trideset i dva redovna roditeljska sastanka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja.

47. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. U prvom razredu sudjelovala je u mješovitoj skupini, a u petom razredu sudjelovala je u zboru. Nakon što je navršila petnaest godina, u kolovozu 2008. godine napustila je školu. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 522 sata nastave.

(d) Četrnaesti podnositelj

48. Četrnaesti podnositelj zahtjeva, Dejan Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 1999./2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 15,5 %. Stoga je raspoređen u razredni odjel u kojemu su svi učenici bili Romi u kojem je ostao tijekom cijelog svog školovanja. Školske godine 2005./2006. završio je treći razred. Prvi je razred pao tri puta, a treći razred jednom. Njegovi roditelji bili su prisutni na pet od dvadeset i osam redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizirani tijekom cijelog njegovog školovanja.

49. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. Nakon što je navršio petnaest godina, u kolovozu 2006. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,033 sata nastave.

(e) Petnaesta podnositeljica

50. Petnaesta podnositeljica zahtjeva, Danijela Kalanjoš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2000./2001. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređena u neki od razreda pokazala su da je njeno znanje hrvatskoga jezika loše. Imala je trideset i sedam od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 38,14 %. Stoga je raspoređena u razredni odjel u kojemu su svi učenici bili Romi u kojem je ostala tijekom cijelog svog školovanja. Školske godine 2007./2008. završila je peti razred. Dva puta je pala peti razred, a drugi razred jednom. Njezini roditelji bili su prisutni na dva od dvadeset i jednog redovnog roditeljskog sastanka koji su bili organizirani tijekom cijelog njezinog školovanja.

51.Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. Sudjelovala je u mješovitoj skupini. U drugom razredu sudjelovala je u plesnoj skupini, u trećem razredu u skupini za ručne radove te u petom razredu u zboru. Nakon što je navršila petnaest godina, u kolovozu 2008. godine napustila je školu. Iz njezinog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 238 sati nastave.

C. Postupak pred domaćim sudovima

52. Dana 19. travnja 2002. podnositelji zahtjeva podnijeli su pred Općinskim sudom u Čakovcu tužbu na temelju članka 67. Zakona o upravnim sporovima protiv naprijed spomenutih osnovnih škola i Osnovne škole Kuršanec, države i Međimurske županije ("tuženici"). Ustvrdili su da je nastava organizirana u razredima u kojima su svi učenici bili Romi, formiranima u te četiri škole, bila značajno smanjenoga sadržaja i opsega u odnosu na službeno propisani nastavni plan i program. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili žrtve rasne diskriminacije i da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje, kao i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Od suda su zatražili da tuženicima naloži da se u budućnosti suzdrže od takvoga ponašanja.

53. Podnositelji zahtjeva dostavili su i rezultate psihološke studije o romskoj djeci koja su polazila razredne odjele u kojima su svi učenici bili Romi u Međimurju, provedene neposredno prije podnošenja njihove tužbe, a koji su pokazivali sljedeće:

- većina djece nikada nije imala za prijatelja dijete koje nije Rom;
- 86,9% izrazilo je želju da ima za prijatelja dijete koje nije Rom;
- 84,5% izrazilo je želju da pohađa mješoviti razred;
- 89% izjavilo je da se osjećaju neprihvaćenima u školskome okruženju; - 92% izjavilo je da se romska i djeca koja nisu Romi ne igraju zajedno.

Nadalje, u izvješću je utvrđeno da razdvajanje u obrazovanju emocionalno i psihički šteti romskoj djeci, u smislu nižeg samopouzdanja i samopoštovanja i problema u razvoju njihovoga identiteta. Odvojeni razredi doživljavali su se kao prepreka stvaranju socijalne mreže romske i djece koja nisu Romi.

54. Tuženici su dostavili svatko svoj odgovor na tvrdnje što su ih iznijeli podnositelji zahtjeva, u kojima su tvrdili da nema diskriminacije romske djece i da se prema svim učenicima upisanima u školu postupa jednako. Ustvrdili su da se svi učenici upisuju u školu nakon što povjerenstvo (sastavljeno od liječnika, psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga i učitelja) dade mišljenje da su kandidati fizički i psihički spremni za pohađanje škole. Unutar škole razredi se formiraju ovisno o potrebama razreda, broju učenika itd. Osobito je bilo važno da se razredi formiraju na način da se svim učenicima omogući učenje u poticajnom okruženju.

55. Nadalje, tuženici su ustvrdili da su učenici romskoga podrijetla zajedno raspoređeni ne na temelju svog etničkog podrijetla, već zbog toga što su nerijetko loše govorili hrvatski jezik, pa im je bilo potrebno više vježbanja i ponavljanja kako bi savladali nastavne predmete. I konačno, tvrdili su da je obrazovanje romskih učenika bilo iste kvalitete kao obrazovanje ostalih učenika, jer se njihov nastavni plan i program po opsegu nije razlikovao od nastavnog plana i programa propisanog zakonom.

56. Dana 26. rujna 2002. Općinski sud u Čakovcu odbio je tužbu podnositelja zahtjeva, prihvativši argument tuženika da je većina romskih učenika bila raspoređena u posebne razrede zbog toga što nisu tečno govorili hrvatski jezik. Stoga je sud presudio da to nije nezakonito i da podnositelji zahtjeva nisu uspjeli potkrijepiti svoje tvrdnje o rasnoj diskriminaciji. Na kraju, sud je zaključio da podnositelji zahtjeva nisu dokazali navodnu razliku u nastavnom planu i programu koji se provodio u razredima gdje su svi učenici bili Romi.

57. Dana 17. listopada 2002. podnositelji zahtjeva podnijeli su žalbu protiv prvostupanjske presude, tvrdeći da je proizvoljna i kontradiktorna.

58. Dana 14. studenoga 2002. Županijski sud u Čakovcu odbio je žalbu podnositelja zahtjeva i potvrdio obrazloženje iz prvostupanjske presude.

59. Poslije toga, dana 19. prosinca 2002. podnositelji zahtjeva podnijeli su tužbu Ustavnome sudu Republike Hrvatske na temelju članka 62. Zakona o Ustavnom sudu. U svojoj su ustavnoj tužbi podnositelji zahtjeva ponovili prijašnje tvrdnje, pozivajući se na mjerodavne odredbe Ustava i Konvencije.

60. Dana 3. studenoga 2003. odvjetnik podnositelja zahtjeva podnio je Ustavnome sudu požurnicu. Dana 7. veljače 2007. Ustavni sud je odlukom br. U-III-3138/2002 objavljenom u Narodnim novinama, br. 22 od 26. veljače 2007. odbio tužbu podnositelja zahtjeva. Mjerodavni dijelovi te odluke glase kako slijedi:

"Prvostupanjski sud utvrdio je u osporenoj presudi da je kriterij za formiranje razrednih odjela u tuženim osnovnim školama bilo poznavanje hrvatskog jezika, a ne etničko podrijetlo učenika, pri čemu sud smatra da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali svoju tvrdnju da su u razredne odjele bili raspoređeni na temelju svog rasnog i etničkog porijekla. Sud ističe da tužitelji tu svoju tvrdnju temelje isključivo na Izvješću o radu pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske za 2000. godinu. Međutim, saslušan kao svjedok, pučki pravobranitelj u svom iskazu navodi da je izvješće u dijelu koje se odnosi na obrazovanje Roma ishitreno, jer prije sastavljanja izvješća nisu bile utvrđene sve potrebne činjenice.

Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o osnovnom školstvu ... prema kojoj se nastava u osnovnim školama provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te je ocijenio da je nepoznavanje hrvatskog jezika objektivna poteškoća u svladavanju školskog gradiva, a što proizlazi i iz zaključka istraživanja koje je provedeno za potrebe Hrvatskog helsinškog odbora. Sud utvrđuje: 'Kako bi se ostvarila svrha osnovnog školovanja potrebno je da učenici koji se upisuju u prvi razred poznaju hrvatski jezik, kako bi mogli pratiti nastavu. Stoga je logično da je u razrednim odjeljenjima u koja su raspoređena djeca koja ne poznaju hrvatski jezik potreban pojačan rad i angažman učitelja, posebice kod učenja hrvatskog jezika.'

Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženi ne čine nezakonitu radnju niti time što se jednom formirani razredni odjeli ne mijenjaju, jer samo u iznimnim situacijama dolazi do prebacivanja djece iz razreda u razred. Na taj se način u višim razredima, prema ocjeni suda, poštuje cjelovitost razreda i razredni kolektiv.

Sud smatra da razredni odjel treba formirati tako, da se stvore povoljni uvjeti za jedinstven rad sa svim učenicima prema propisanom nastavnom planu i programu, a to se može samo ako je razredni odjel stalna skupina učenika približno jednake dobi i predznanja.

Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji ničim nisu dokazali da je nastava u razrednim odjelima koje oni pohađaju organizirana po izvedbenom programu bitno manjeg opsega od propisanog nastavnog plana i programa za osnovnu školu kojeg je donijelo Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske 16. lipnja 1999. godine. I tu svoju tvrdnju, prema ocjeni suda, tužitelji temelje na Izvješću pučkog pravobranitelja, a pučki pravobranitelj je u iskazu naveo da mu nije poznato na koji način je utvrđena činjenica da se u razredima koje pohađaju romska djeca nastava odvija prema tzv. specijalnom programu.

Prvostupanjski sud je na temelju dostavljenih nastavnih planova i programa za razredne odjele koje polaze tužitelji i paralelne razredne odjele utvrdio da se radi po istom planu i programu, pri čemu je u Osnovnoj školi Kuršanec (trećetuženik) došlo do određenih odstupanja u izvedbi nastavnog plana i programa, ali su ta odstupanja prema ocjeni suda dopuštena, budući da je do njih došlo ... početkom školske godine zbog velikog broja izostanaka učenika s nastave.

Utvrdivši dakle da tužitelji nisu raspoređeni u razredne odjele na temelju svog rasnog i etničkog porijekla, te da se nastava u svim paralelnim razrednim odjelima odvija po istom nastavnom planu i programu, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev podnositelja.

...

Iz obrazloženja prvostupanjske presude Općinskog suda u Čakovcu razvidno je da su tužene osnovne škole u svom odgovoru na tužbu podnositelja istaknule (i) sljedeće:

'u 1. razred upisale (su) školske obveznike za koje je povjerenstvo u sastavu liječnik, psiholog, pedagog, defektolog i učitelj utvrdilo da obzirom na psihofizičko stanje mogu pohađati osnovnu školu. Tvrde da u 1. razred osnovne škole nisu upisale niti upisivale hrvatsku djecu, romsku djecu, nego školske obveznike za koje je povjerenstvo utvrdilo da su psihofizički sposobni za upis u osnovnu školu. (...) Tužene osnovne škole navode da je prva prepreka s kojom se susreću djeca romskog porijekla u psihološkoj provjeri, njihovo nepoznavanje hrvatskog jezika i na razini razumijevanja i na govornoj razini. Prema emocionalnom aspektu zrelosti to su većinom djeca koja teško kanaliziraju emocije. S aspekta socijalne zrelosti, djeca romskog porijekla nemaju usvojene minimalne higijenske navike pranja, oblačenja, vezivanja, zakopčavanja, te je potrebno puno vremena da sve to svladaju i nauče. (...) Stoga je teško planirati razredne strukture koje će biti dovoljno poticajne za svu djecu, a osnovne škole imaju obvezu da tako formiraju razredne odjele da to bude poticajno za sve učenike. U razredna odjeljenja raspoređuju se učenici s kojima se plan i program može ostvarivati bez dodatnih odgojnih zadataka i razredna odjeljenja u kojima je rad i angažman učitelja pojačan jer je nužno postići propušteno socijalnom deprivacijom. ...'

U obrazloženju iste presude naveden je i iskaz M. P.-P., stručnog suradnika- psihologa u Osnovnoj školi "Macinec" od 12. prosinca 2001. ...:

'Prije upisa komisija (...) obavlja ispitivanje djece, kako bi se utvrdilo da li dijete ima potrebne sposobnosti da postane školski obveznik. Kod uobičajenih situacija razredi se formiraju temeljem Gaussove krivulje i na taj način veći dio razreda čine oni prosječno sposobni, a manji dio razreda oni manje odnosno više sposobni. .... Međutim, u situaciji kad 70% populacije ne zna govoriti hrvatski jezik, vrijedi drugačiji pristup formiranja razrednih odjeljenja i to na način da se razredna odjeljenja formiraju sa djecom koja ne znaju govoriti hrvatski jezik jer je u takvim razredima prvi zadatak učitelja da djecu nauči hrvatski jezik.'

Iz navedenog je razvidno da raspored učenika u razredne odjele ovisi o sposobnostima i potrebama svakog djeteta ponaosob. Budući da je pristup individualiziran, a provodi se prema pravilima struke i uz uvažavanje pedagoških standarda, Ustavni sud smatra pravilnim i pristup prema kojem jedino ovlašteni stručnjaci, osobito u području pedagogije, školske psihologije i defektologije, trebaju biti odgovorni za raspoređivanje pojedinog djeteta u odgovarajući razred.

Ustavni sud nema razloga sumnjati u nalaze i stručna mišljenja nadležnih povjerenstava, sastavljenih od ovlaštenih liječnika, psihologa, pedagoga, defektologa i učitelja, koja su u konkretnom slučaju ocijenila da je podnositelje potrebno rasporediti u posebne razredne odjele.

Pri tome, Ustavnom sudu nije predočena nijedna činjenica na temelju koje bi se moglo zaključiti da je raspored podnositelja u posebne razredne odjele motiviran ili poduzet zbog njihove rasne ili etničke pripadnosti.

Prema ocjeni Ustavnog suda, on je poduzet radi ostvarenja legitimnog cilja koji se sastoji u nužnom prilagođavanju osnovnoškolskog obrazovnog sustava sposobnostima i potrebama podnositelja, pri čemu je presudan čimbenik njihovo nepoznavanje ili slabo poznavanje hrvatskog jezika na kojem se odvija nastava.

Svrha utemeljenja posebnih odjela pri upisu u prvi razred osnovne škole stoga nije rasna segregacija, već mjera koja osigurava pojačan rad s djecom radi učenja hrvatskog jezika i otklanjanja posljedica prethodne socijalne deprivacije.

Osobito je važno napomenuti da statistički podaci o broju romske djece u posebnim razrednim odjelima u školskoj godini 2001./2002. ... sami po sebi nisu dostatni pokazatelj na temelju kojega bi se postupanje tuženika moglo smatrati diskriminatornim (tako i Europski sud za ljudska prava u presudama Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 24746/94, § 154.; D.H. protiv Češke Republike, § 46.).

Štoviše, sami podnositelji u ustavnoj tužbi navode da je u školskoj godini 2001./2002. u osnovnim školama u Međimurskoj županiji odmah pri upisu u osnovnu školu 40,93% romske djece raspoređeno u redovite razredne odjele, što također ukazuje na osnovanost zaključka Ustavnog suda o nepostojanju razloga za sumnju u pravilnost rada tuženih osnovnih škola i spomenutih stručnih povjerenstava u tom pitanju.

...

Podnositelji u ustavnoj tužbi, međutim, ukazuju i na sljedeće: 'Čak i da je nepoznavanje hrvatskog jezika problem koji postoji pri upisu romskih učenika u prvi razred, očito je da taj problem više ne postoji kod upisa u kasnije razrede'. Stoga smatraju da su njihova prava povrijeđena stajalištem sudova da je opravdano i u višim razredima zadržati posebne razrede kako se ne bi mijenjala "stabilnost cjeline", jer stabilnost cjeline u razrednom odjelu, prema njihovom mišljenju, ne bi smjela biti veća vrijednost od njihovih ustavnih prava i multikulturalnosti, te jednakosti i nacionalne ravnopravnosti.

Ustavni sud u tom dijelu prihvaća navode podnositelja ustavne tužbe.

Naime, unatoč tome što smatra pravilnim i ustavnopravno prihvatljivim utvrđenja nadležnih sudova da je nepoznavanje hrvatskog jezika prilikom upisa djece u školu objektivna poteškoća, zbog čega i formiranje razrednih odjela s djecom koja prilikom upisa u osnovnu školu ne govore hrvatski jezik ili ga slabo govore ima objektivno i razumno opravdanje, Ustavni sud - sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja - ne smatra prihvatljivim sljedeći zaključak suda prvog stupnja:

'Nadalje, u višim se razredima poštuje cjelovitost razreda i razredni kolektiv, pa do prebacivanja djece iz razreda u razred dolazi samo iznimno i u opravdanim slučajevima (...), jer je razred jedna homogena cjelina, te da bi prebacivanje djece iz razreda u razred kod njih izazvalo stres. (...) Stalnost skupine je uvjet da se formira razredni kolektiv ... '

Sukladno tome, Ustavni sud ne smatra prihvatljivim ni sljedeće stajalište drugostupanjskog suda:

'Razredni odjeli formiraju se kod upisa u prvi razred osnovne škole, a ne svake školske godine, te se ne mijenjaju (osim iznimno). Oni postaju jedna stabilna cjelina, koja omogućava kvalitetniji rad, pa je pedagoški opravdano ne mijenjati ih. Stoga ovaj sud, isto kao i prvostupanjski, zaključuje da zadržavanjem postojećih, već formiranih razrednih odjela nije počinjena nezakonita radnja.'

Navedena stajališta sudova bila bi prihvatljiva kad bi se odnosila na uobičajene situacije vezane uz raspoređivanje učenika u više razrede u onim osnovnim školama u kojima nema objektivne potrebe za poduzimanjem posebnih mjera, među koje pripada i mjera formiranja posebnih razrednih odjela za one učenike koji ne poznaju ili slabo poznaju hrvatski jezik.

Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ocjenjuje da načelno postoji objektivno i razumno opravdanje zadržati u višim razredima osnovne škole posebne razredne odjele samo za one učenike koji nisu svladali hrvatski jezik u mjeri koja bi omogućavala nesmetano praćenje odgovarajućeg nastavnog plana i programa u redovitim razrednim odjelima. ...

Nema, međutim, objektivnog i razumnog opravdanja ne uključiti u redoviti razredni odjel onog učenika koji je u nižim razredima osnovne škole u cijelosti svladao hrvatski jezik i s uspjehom usvojio propisani nastavni plan i program.

...

Svako zadržavanje takvog učenika u posebnom razrednom odjelu protiv njegove volje ... iz razloga koji nisu vezani uz njegove potrebe i sposobnosti bilo bi ustavnopravno neprihvatljivo s aspekta njegovog prava na jednakost pred zakonom, zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava.

...

... ustavna tužba je posebno ustavno sredstvo zaštite koja se pruža pravnom subjektu kojemu je pojedinačnim aktom tijela državne ili javne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno neko njegovo ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

U konkretnoj ustavnoj tužbi, međutim, nijedan podnositelj nije naveo da je u školskoj godini 2001./2002., na koju se odnose osporene presude sudova i ustavna tužba podnositelja, učenik nekog od posebnih razrednih odjela formiranih u višim razredima osnovne škole, pa da je njemu osobno takvim postupanjem tuženika, odnosno spornim dijelovima presuda, povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom,

Iako nije vezano uz konkretnu pravnu situaciju podnositelja ... u odnosu na načelne prigovore podnositelja o zadržavanju romske djece u posebnim razrednim odjelima i u višim razredima osnovne škole, Ustavni sud je razmotrio i sljedeće pitanje:

- je li zadržavanje romske djece u posebnim razrednim odjelima i u višim razredima osnovne škole, što smatraju osnovanim i nadležni sudovi u osporenim presudama, uzrokovano namjerom tuženika da učenike diskriminiraju po osnovi njihove rasne ili etničke pripadnosti?

... Ustavnom sudu u ovom ustavnosudskom postupku nije predočena nijedna činjenica ili okolnost koja bi ukazivala na to, da su tuženici postupali na takav način ... s ciljem diskriminiranja učenika romske pripadnosti po osnovi njihova rasnog ili etničkog podrijetla.

...

Podnositelji u ustavnoj tužbi ističu povredu ustavnog prava na školovanje, odnosno obrazovanje i zbog toga što se u posebnim razrednim odjelima nastava provodi - prema njihovim tvrdnjama - po smanjenom opsegu nastavnog programa "od propisanog Nastavnog plana i programa za osnovnu školu kojeg je donijelo Ministarstvo prosvjete i sporta RH 16.06.1999." Smatraju da "zbog raspoređivanja u posebne romske razrede s inferiornijim nastavnim programom podnositelji ustavne tužbe su stigmatizirani kao drugačiji, gluplji, intelektualno inferiorniji te kao djeca koju treba odvojiti od normalne djece kako ovu ne bi iskvarila. Zbog znatnije skraćenog i osiromašenog izvedbenog nastavnog programa po kojem se školuju, imaju snižene mogućnosti daljnjeg školovanja, upisa u srednju školu, a time i daljnjeg obrazovnog napredovanja i zapošljavanja (...).

Nakon razmatranja cjelokupnog spisa predmeta, Ustavni sud je navedene tvrdnje podnositelja ocijenio neosnovanim. Iz spisa predmeta, uključujući prvostupanjsku presudu ..., razvidno je da tvrdnje o provođenju smanjenog opsega nastavnog programa u razredima koje su pohađali podnositelji nisu točne. Ustavni sud nema razloga posumnjati u činjenice utvrđene u dokaznom postupku pred nadležnim sudom.

Eventualna razlika u provedbi izvedbenih planova i programa među paralelnim razrednim odjelima, nastala zbog objektivnih razloga (npr. zbog velikog broja izostanaka učenika s nastave, kao što se dogodilo u Osnovnoj školi "Kuršanec", gdje su u razrednim odjelima 1c, 1d, 2b i 2c u prvom polugodištu školske godine 2001./2002. učenici izostali s nastave ukupno 4.702 sata, od kojih 4.170 neopravdano), ne znači i nepoštivanje zahtjeva da se nastava provodi prema nastavnim planovima i programima koji su isti za sve paralelne razredne odjele.

Ustavni sud dužan je u tom smislu istaknuti da ni Ustav ni Konvencija ne sadrže nikakve posebne zahtjeve koji bi se odnosili na nastavne planove i programe i način na koji se organizira njihova provedba. Ustav i Konvencija u prvom redu jamče pravo na pristup obrazovnim institucijama u zemlji, ali i pravo da obrazovanje bude učinkovito, odnosno da svaka osoba ima jednaku pravnu mogućnost službenog priznavanja određenog stupnja obrazovanja koji je s uspjehom završila (slično stajalište izrazio je i Europski sud za ljudska prava u presudi "koja se odnosi na određene aspekte zakona o upotrebi jezika u obrazovanju u Belgiji" protiv Belgije, § B4.). ...

... Ustavni sud utvrđuje da mu u ovom ustavnosudskom postupku nisu predočeni dostatni dokazi iz kojih bi se izvan svake sumnje izveo zaključak da su u konkretnom slučaju podnositelji pohađali nastavu prema smanjenom opsegu nastavnog programa. ...

Sukladno navedenom, ocjenu podnositelja o tome, da su "stigmatizirani" Ustavni sud ocjenjuje vrijednosnom i subjektivnom, ne i razumno opravdanom. Ustavni sud ocjenjuje i da je tvrdnja podnositelja o tome, da uzrok "stigmatizacije" leži u navodno smanjenom opsegu nastavnog programa koji u školi svladavaju, a zbog kojega "imaju snižene mogućnosti daljnjeg školovanja", iznesena bez razboritog obrazloženja, pa je stoga proizvoljna. Svakoj osobi, naime, nadležna tijela Republike Hrvatske na jednak način i bez iznimke priznaju onaj stupanj obrazovanja koji je osoba završila, neovisno o njezinoj rasnoj ili etničkoj pripadnosti, pa su sve osobe u tom pitanju u jednakom pravnom položaju, s jednakim šansama za napredovanje u skladu sa svojim sposobnostima."

 

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

A. Ustav

61. Mjerodavne odredbe Ustava glase kako slijedi:

Članak 14.

"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki."

B. Ustavni zakon o Ustavnom sudu

62. Mjerodavne odredbe članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 49/2002 od 3. svibnja 2002.; "Zakon o Ustavnom sudu") glase kako slijedi:

Članak 62.

"(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

(2) Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.

(3) U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima."

C. Zakon o upravnim sporovima

63.Članak 67. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/1991, 9/92 i 77/92) predviđa posebni postupak za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode od nezakonitih radnji javnih službenika, te da se tužba može podnijeti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) nezakonita radnja se već dogodila; (b) takva radnja je djelo državnog službenika/tijela/agencije ili drugog pravnog subjekta; (c) radnja je imala za posljedicu povredu jednog ili više tužiteljevih ustavnih prava; i (d) hrvatski pravni sustav ne predviđa neki drugi pravni put za dobivanje zadovoljštine.

D. Zakon o osnovnom školstvu

64. Mjerodavne odredbe Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine" br. 59/90, 27/93, 7/96, 59/01, 114/01, 69/03 – pročišćeni tekst, 76/05), slijedeće odredbe:

Članak 2.

„Svrha je osnovnog školstva da učeniku omogući stjecanje znanja, pojmova, umijeća, stavova i navika potrebnih za život i rad ili daljnje školovanje.

Škola je dužna osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima.

Ciljevi su osnovnog školstva:

– da kod učenika potiče i razvija interes i samostalnost pri učenju i rješavanju zadaća, stvaralaštvo, moralnu svijest, estetski ukus i kriterij, samopouzdanje i odgovornost prema samome sebi i prirodi, društvenu, gospodarstvu i političku svijest, snošljivost i sposobnost suradnje, poštovanje ljudskih prava, dostignuća i težnji;

– da učenika pouči pismenosti, komunikaciji, računu, znanstvenim i tehnološkim principima, kritičkom promatranju, razumnom raspravljanju, razumijevanju svijeta u kojem živi i razumijevanju međusobne ovisnosti ljudi i prirode, pojedinaca i nacija.

Ciljevi i zadaće osnovnog školstva ostvaruju se prema utvrđenim nastavnim planovima i programima.

Članak 3.

Osnovno školovanje traje najmanje osam godina.

Osnovno školovanje obvezno je za svu djecu, u pravilu, od šest do petnaest godina života.“

 

III. IZVJEŠĆA VIJEĆA EUROPE O HRVATSKOJ

A. Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI)

1. Prvo izvješće Komisije o Hrvatskoj, objavljeno 9. studenoga 1999.

65. Relevantan dio izvješća o položaju Roma glasi:

''32. Sveukupno gledajući, Romi/Cigani navodno se i dalje suočavaju s društvenom diskriminacijom i službenom neaktivnošću pri podnošenju žalbi. Napravljen je napredak na području obrazovanja i javne osviještenosti putem objavljivanja studija o obrazovanju Roma, inicijativa glede organizacije i financiranja obrazovanja romske djece, obuke romskih učitelja, te javnih foruma o teškoćama s kojima se suočavaju Romi/Cigani u društvu. Vlasti se potiču da dadu daljnju potporu takvim inicijativama, uzimajući u obzir ECRI-jevu opću stratešku preporuku br. 3 glede suzbijanja rasizma i netolerancije protiv Roma/Cigana...''

2. Drugo izvješće o Hrvatskoj, objavljeno 3. srpnja 2001.

66. Relevantni dio izvješća glasi:

Pristup školovanju

41. Školovanje romske djece ozbiljan je problem u Hrvatskoj. Mnoga romska djeca ne idu u školu – ili su je napustila ili je nikada nisu ni pohađala. Prema izjavama predstavnika Roma, ima krajeva gdje nijedno romsko dijete ne pohađa školu. ECRI shvaća da su razlozi takvog stanja složeni i da nema jednostavnog rješenja, no naglašava potrebu da se poveća sudjelovanje romske djece na svim razinama školovanja. Hrvatske se vlasti pozivaju da se u tom pogledu posebno založe.

42. ECRI želi skrenuti pozornost na svoju opću političku preporuku br. 3 o suzbijanju rasizma i netolerancije prema Romima ondje gdje postojanje diskriminacije u objašnjavanju procesa društvenog isključivanja dolazi do izražaja. Valja provesti istraživanje o ulozi stereotipa i predrasuda među nastavnicima koji su možda uzrokom loših perspektiva romske djece. ECRI s tim u svezi preporučuje da se nastavnicima pruži obuka, uz informacije o posebnim potrebama i očekivanjima Roma, i osposobi ih se za djelotvorno korištenje tako stečenog znanja. Budući da nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika prilikom upisa u razrede može također predstavljati prepreku, ECRI naglašava važnost predškolske pripreme, dodatnog učenja hrvatskog jezika i boljih mogućnosti učenja romskog jezika u prvim godinama školovanja, što bi romskoj djeci moglo pomoći da se uklope u sustav obrazovanja.

ECRI je sa zanimanjem primijetila inicijative kao što su ''Program za uključivanje romske djece u obrazovni sustav Republike Hrvatske'' pokrenut 1998. te poziva vlasti da u svojim nastojanjima nastave razvijati i provoditi odgovarajuće mjere u suradnji s romskim udrugama. Udruge Roma ukazale su na povezanost siromaštva, loših uvjeta života i pohađanja škole. Hrvatske vlasti mogle bi razmotriti mogućnost posebnih programa pomoći za romsku i drugu djecu iz vrlo siromašnih obitelji koji ne mogu pokriti troškove udžbenika, školskih potrepština i odgovarajuće školske odjeće.''

3. Treće izvješće o Hrvatskoj, objavljeno 17. prosinca 2004.

67. Relevantni dio izvješća glasi:

''Obrazovanje i podizanje svijesti
83. ECRI zabrinjavaju saznanja da školski udžbenici ponekad određene manjinske skupine prikazuju u negativnom svijetlu, osobito ... Rome. ...

Položaj romske zajednice u Hrvatskoj

...

137. ECRI je sa zadovoljstvom primila informaciju da je Vlada u listopadu 2003. godine donijela Nacionalni program za Rome čiji cilj je rješavanje mnogih poteškoća s kojima se Romi susreću u svakodnevnom životu. Program je utemeljen na zapažanju da su Romi uglavnom marginalizirani u društvenim i javnim aktivnostima i da žive u lošijim životnim uvjetima od prosječnih uvjeta većinskog stanovništva i drugih manjina. Cilj programa jest ukinuti sve oblike diskriminacije, nasilja, stereotipa i predrasude prema Romima, te istovremeno osigurati da ne izgube vlastiti identitet, kulturu ili tradiciju. Kako bi se postigao taj cilj, u programu se predlaže niz mjera u područjima kao što je pristup državljanstvu, obrazovanju, stanovanju, pristup javnoj službi i odnosi s policijom. Godine 2004. osnovano je povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Vlade, Roma, i nevladinih udruga kako bi pratilo provedbu programa i pripremilo zajednički plan aktivnosti za različita ministarstva. Već je poduzet niz mjera kao što je izobrazba Roma za pomoćnike u školama ili za policajce i obrazovanje mladih Roma na seminarima o sudjelovanju u javnom životu ....Međutim, provedba programa još uvijek nije stvarno zaživjela i nevladine udruge kritiziraju manjak proračunskih sredstava koje su na raspolaganju, iako su ona nužna za uspjeh takvog programa. Program se mora smatrati pozitivnim iako, prema stajalištu ECRI-ja, ne naglašava dovoljno važnost koju stereotipi i predrasude protiv Roma igraju u problemima na koje oni nailaze u zajednici i među stanovništvom i među predstavnicima državne vlasti. ECRI sa zanimanjem primjećuje da Vlada upravo provodi postupak donošenja Nacionalnog plana aktivnosti za Rome koji predlaže niz mjera u cilju popravljanja položaja Roma.

Pristup romske djece obrazovanju

141. U svom drugom izvješću o Hrvatskoj, ECRI je preporučila hrvatskim vlastima da ulože posebne napore da povećaju sudjelovanje romske djece na svim obrazovnim razinama.

142. Vlasti su poduzele mjere da olakšaju pristup romske djece obrazovanju, kao što je osnivanje vrtića u kojima bi učili hrvatski jezik, izobrazba učitelja o romskoj kulturi i izobrazba mladih Roma za pomoćnike u školama. Neki Romi sada dobivaju i stipendije za upis na fakultete. Međutim, budući da su se te mjere počele tek nedavno primjenjivati i to na uskoj osnovi, one nisu dovoljne da se ublaži činjenica da romska djeca zaostaju u obrazovanju u smislu jednakih mogućnosti. Mnoga romska djeca rano napuštaju školu. Nemaju uvijek pristup obrazovanju na materinjem jeziku i vlastitoj kulturi u školama, unatoč zakonodavstvu o pravima nacionalnih manjina koje predviđa tu mogućnost. Vlasti su ECRI-ju objasnile da je tome tako jer Romi nisu to sami tražili i jer romski jezik nije standardiziran, a u Hrvatskoj postoji nekoliko romskih dijalekata. Međutim, neki predstavnici Roma izrazili su želju da školski program za romsku djecu mora sadržavati učenje njihovog materinjeg jezika i romske kulture iako naglašavaju i važnost učenja hrvatskog jezika.

143. ECRI posebno zabrinjavaju tvrdnje da u nekim školama u Međimurju uz razrede za djecu koja nisu Romi postoje i posebni razredi samo za romsku djecu. Prema nekoliko nevladinih udruga, uključujući Europski centar za prava Roma, obrazovanje u razredima u kojima su samo romska djeca lošije je kvalitete od obrazovanja u drugim razredima. Vlasti kažu, međutim, da je jedini razlog što postoje razredi u kojima su samo romska djeca da facto segregacija s kojom su suočeni kada se radi o stanovanju jer su Romi ponekad većina u nekim područjima. Ipak, ovo objašnjenje ne daje odgovor na tvrdnje da su vlasti kada su htjele uvesti miješane razrede umjesto odvojenih razreda u nekim školama naišle na otpor roditelja djece koja nisu Romi, koji su navodno potpisivali peticije protiv te mjere, a rezultat je bio zadržavanje odvojenih razreda. ECRI primjećuje da su pred nacionalnim sudovima vezano uz ovaj slučaj u toku postupci protiv rasne segregacije.

Preporuke:

144. ECRI potiče hrvatske vlasti da bez odgode poduzmu mjere u cilju pružanja jednakih mogućnosti u obrazovanju romskoj djeci. Naglašava veliku važnost pripreme kratkoročne, srednjoročne i dugoročne politike vezane uz to pitanje i osiguravanje dovoljno sredstava i drugih resursa za provedbu te politike. Romskoj bi djeci posebno trebalo olakšati učenje hrvatskog jezika, ali i omogućiti onima koji to žele da uče svoj romski dijalekt i romsku kulturu.

145. ECRI ohrabruje hrvatske vlasti da provedu detaljnu istragu u o navodima kako postoji segregacija između romske djece i djece koji nisu Romi u nekim školama i da hitno poduzmu sve potrebne mjere, kad je to potrebno, da se riješi ta situacija.

146. ECRI ponavlja svoju preporuku da treba provesti studiju o utjecaju stereotipa i predrasuda među učiteljima što bi moglo dovesti do niskih očekivanja u odnosu na romsku djecu. Ohrabruje sve mjere čiji cilj je obrazovanje učitelja o romskoj kulturi.

 

B. Savjetodavni odbor za okvirnu Konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina

1. Mišljenje o Hrvatskoj doneseno 6. travnja 2001.

68. Relevantni dio Mišljenja glasi:

„Članak 4.

...

28. Savjetodavni odbor smatra da Hrvatska nije u stanju osigurati punu i učinkovitu jednakost između većinskog stanovništva i Roma, te da je položaj Roma i dalje težak u područjima kao što su zapošljavanje, stanovanje, i obrazovanje. Čini se, međutim, da su središnje vlasti nedavno počele problemima Roma pridavati više pozornosti. Savjetodavni odbor smatra da je važno da ova obveza poveća odlučnost s kojom se provode sektorski projekti za Rome, kao što su oni u sferi obrazovanja (vidi i komentare u svezi s tim u članku 12.), i vodi do razvoja, u dogovoru s Romima, sveobuhvatnijih programa i strategija koje se bave problemima ove nacionalne manjine.

...

Članak 12.

...

49. Iako priznaje da se ne čini kako postoji masovno razdvajanje romske djece unutar obrazovnog sustava u Hrvatskoj, Savjetodavni odbor je vrlo zabrinut zbog izvješća prema kojima su u nekim školama romska djeca smještena u izdvojene razrede, a škole su organizirane i djeluju na način koji, čini se, stigmatizira učenike Rome. Savjetodavni odbor ističe kako bi se djeca u zasebne odvojene razrede odjel trebala stavljati jedino kada je to apsolutno nužno i uvijek na temelju dosljednih, objektivnih i svobuhvatnih testova. Savjetodavni odbor podržava napore Ureda pučkog pravobranitelja da preispita ovu situaciju imajući u vidu osiguranje jednakog pristupa i mogućnosti nastavka pohađanja redovne nastave. Savjetodavni odbor je svjestan pridržaja nekih Roma glede uključenja učenika Roma u redovnu nastavu u podržava napore uložene u uključivanje roditelja Roma i romskih udruga u proces čiji je cilj popravljanje postojećeg stanja. Savjetodavni odbor smatra da je ključ ostvarenja ovog cilja osigurati da obrazovni sustav odražava i u potpunosti uzima u obzir jezik i kulturu manjine u pitanju, kako je određeno u načelima sadržanima u Preporuci br. 4 (iz 2000.) Odbor ministara o obrazovanju romske/ciganske djece u Europi. Savjetodavni odbor primjećuje da je hrvatska Vlada u srpnju 1998. godine usvojila ''Program uključivanja romske djece u sustav obrazovanja i školovanja'' koji sadrži čitav niz korisnih ideja u svezi s tim. Tekst ovog Programa, međutim, izgleda prilično površno, i Savjetodavni odbor smatra da Hrvatska treba dalje razvijati, provoditi i ocjenjivati svoje mjere kojima je cilj poboljšanje položaja Roma u obrazovnom sustavu.

 

V. PRIJEDLOZI ZA ZAKLJUČKE I PREPORUKE ODBORU MINISTARA VIJEĆA EUROPE

....
U odnosu na članak 12. .....

Odbor ministara zaključuje da su u određenim školama u Hrvatskoj, prema izvješćima romska djeca smještena u zasebne razrede i da su školski prostori organizirani i funkcioniraju na način za koji se čini, da stigmatizira romske učenike. Odbor ministara preporuča da se ovo pitanje ponovo razmotri ?,te da se poduzmu potrebne mjere s ciljem osiguravanja romskoj djeci jednakog pristupa i mogućnosti nastvak pohađanja redovnih razrednih odjela, imajući u vidu načela sadržana u Preporuci Odobora ministara br. (2000)4 o obrazovanju romske/ciganske djece u Europi.“

2. Komentari dostavljeni od strane hrvatske Vlade dana 26. rujna 2001.

69. Relevantan dio komentara glasi:

''Članci 12. i 14.

....

Obrazovanje Roma je ozbiljan problem uzokovan načinom njihova života i stava prema sustavu, zakonima, pravima i obvezama građana i zahtijeva posebne napore i rješenja. Hrvatsko ministarstvo obrazovanja i sporta u suradnji sa drugim ministarstvima i državnim institucijama, lokalnom upravom i samoupravom, kao i sa nevladinim organizcijama pokrenulo je programe radi rješavanje ovog pitanja na dvije razine:

a) Program integracije romskog stanovništva u obrazovni sustav Republike Hrvatske.

b) Uživanje prava manjina s ciljem očuvanja njihovog materinjeg jezika i kulture.

Glede predškolskog obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i sporta u suradnji sa nevladinim organizacijama pokrenulo je program za uključivanje romske djece i njihovih obitelji, posebice majki, u sustav, ali na dobrovoljnoj osnovi, dok za sada ne postoje učinkoviti mehanizmi za njihovo obvezno uključivanje.

Na razini osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, romska djeca pohađaju razrede zajedno s ostalom djecom. Ona djeca koja ne govore hrvatski jezik mogu biti upisana u posebne razrede gdje će im biti posvećena posebna pažnja u cilju učenja hrvatskog jezika. Ova praksa primjenjuje se samo u prvom i drugom razredu osnovne škole nakon čega djeca pohađaju razrede s djecom drugih nacionalnosti. Iako je takva praksa imala neke pozitivne rezultate, prednost se daje organiziranju predškolskih priprema kako bi se pomoglo romskoj djeci da premoste jezične prepreke, nauče osnovna pravila ponašanja u školi, higijenske navike i potrebe, i osjećaj pripadnosti i sigurnosti u školskom okruženju. Ministarstvo obrazovanja i sporta u suradnji sa loklanom upravom, poduzelo je više mjera u tu svrhu - dodatna potpora za prevladavanje problema glede praćenja i razumjevanja školskog gradiva, prilagodba školskog plana i programa potrebama romske djece, osiguranje smještaja za romske učenike (koji pohađaju srednju školu), nastvak procesa uključivanja, pomaganje u pripremi mladih Roma za zvanje učitelja i pomagača, osiguranje besplatnih školskih obroka i prijevoza učenika autobusom u i iz škole itd.»

3. Drugo mišljenje o Hrvatskoj usvojeno dana 01. listopada 2004.

70. Relevantna dio mišljenja glasi:

ČLANAK 12 OKVIRNE KONVENCIJE

...
Obrazovanje romske djece i kontakti među učenicima iz različitih zajednica

....

Sadašnja situacija

a) Pozitivni napredak

128. Čini se da su vlasti povećano svjesne problema romske djece u obrazovanju te su pokrenule nove inicjative, uključujući i predškolsku razinu, u cilju poboljšanja situacije i prisutnosti romske djece u školama. Nacionalni program za Rome precizira više mjera za pohvalu koje bi mogle pomoći daljnjoj zaštiti Roma u obrazovnom sustavu, poput zapošljavanja romskih pomačaga u redovnim razredima i osiguravanja besplatnih obroka za djecu.

b) Nerješena pitanja

Smještaj romske djece u zasebne razrede čini se sve rijeđim u Hrvatskoj, međutim ta praksa, koja je osporavana u postupcima koji traju pred sudovima, nastavlja se u nekim školama u Međimurskoj županiji. Nacionalni program za Rome ujedno prihvaća ideju posebnih razrednih odjela u prvom razredu za one koji nisu polazili predškolu i nemaju dostatno znanje hrvatskog jezika. Ovi razredni odjeli, čini se, da nisu oformljeni radi unaprjeđenja učenja na romskom jeziku ili učenja romskog jezika, odnosno drugih elemenata romske kulture, već radi pomoći djeci da usvoje osnovno znanje hrvatskog jezika i ostale vještine kako bi mogli udovoljiti zahtjevima obrazovnog sustava.

Prepoznajući da su ovo vrijedni ciljevi, Savjetodavni odbor smatra da učenici ne bi trebali biti smješteni u takve posebne razredne odjele na osnovu njihove povezanosti sa nacionalnom manjinom, već na osnovu vještina i potreba svakog od njih pojedinačno, i kada se takav smještaj nalazi potrebnim, trebao bi biti vremenski ograničen.

.....

Preporuke

131. Hrvatska treba u potpunosti implementirati vrijedne obrazovne inicijative sadržane u Nacionalnom programu za Rome, uključujući one koje promiču povećenje prisutnsti romske djece u pred-školama. Predviđeni posebni razredni odjeli ne trebaju se međutim, a priori smatrati romskim razredima, već razredima u koje su pojedinci smješteni na temelju njihovih vještina i potreba, bez obzira na njihov etnicitet.

...“

4. Komentari dostavljeni od hrvatske Vlade dana 13. travnja 2005.

71. Relevantni dio komentara glasi:

„Obrazovnaje romske djece i kontakti između učenika različitih zajednica

Program predškolskog obrazovanja je osmišljen da uključi što je moguće veći broj romske djece i tako stvori preduvjete za njihov uspješan ulazak u osnovnoškolski obrazovni sustav. Minstarstvo znanosti, obrazovanja i športa također je poduprlo osnivanje vrtića za romsku djecu u suradnji sa romskim nevladinim udrugama, međunarodnim organizacijama i lokalnim vlastima. Odgovorna tijela ujedno pomažu pri samom upisu romskih učenika u institucije za srednjoškolsko i više obrazovanje i dodijeljuju studentske stipendije.

Povećanjem broja romske djece u predškolskom obrazovanju, stvaraju se uvjeti za njihov upis u redovne osnovne škole.“

 

C. Povjerenik za ljudska prava

1. Izvješće g. Alvara Gil-Robertsa, Povjerenika za ljudska prava nakon posjeta Republici Hrvatskoj, 14.-16. lipnja 2004.

72. Relevantan dio izvješća glasi:

“III. Položaj Romske zajednice

...

27. Usprkos nediskriminaciji u području propisa, postupanje prema romskoj manjini još uvijek zabrinjava s obzirom da je ova populacija još uvijek podvrgnuta socijalnoj i ekonomskoj diskriminaciji. Usprkos tome, treba primjetiti da su uloženi napori posebice u vezi institucionalnih pitanja s obzirom da je Vlada osnovala nacionalno Vijeće Roma kojim predsjeda potpredsjednica Vlade. Lokalno, te posebice u Međimurju, većina naselja je priključena na vodoopskrbnu i elektroprivrdnu mrežu te im je dostupan školski prijevoz.

...

A. Razdvajanje u školama

30. 2002. godine su se pogoršali problemi u okolici grada Čakovca koji je primjenjivao praksu razdvajanja romskih učenika i učenika koji nisu Romi u školama. Pojavilo se ozračje netrpeljivosti; roditelji koji nisu Romi otišli su toliko daleko da su organizirali prosvjed pred školom na početku školske godine 2002./2003. sprječavajući ulazak romske djece. Pod domaćim i međunarodnim pritiskom vlasti su priznale postojanje ovakve prakse te su započele preispitivati ovaj problem.

31. Kada sam posjetio Čakovec, imao sam priliku posjetiti osnovnu školu s mješovitom strukturom učenika. Požurio sam zahvaliti ravnatelju i osoblju te škole što su me primili. Moj je razgovor s njima bio zadovoljavajući jer se situacija značajno poboljšala zahvaljujući predanosti svih zainteresiranih. Međutim, još uvijek je ostalo određenih poteškoća. Na području Međimurja veliki je udio Roma, a u škole je upisan velik broj romskih učenika koji čine čak do 80% među nekim generacijama učenika. No, te brojke ne mogu opravdati bilo kakvo razdvajanje djece prema kojima se treba postupati jednako. Iskreno se nadam da se događaji iz prošlosti neće ponoviti te je nužno osigurati da se održi socijalna i etnička raznolikost radi obrazovanja romske djece i djece koja nisu Romi u istim razredima.

32. Također su mi podastrijeta izvješća o poteškoćama u poznanavanju hrvatskog jezika koje imaju romska djeca. Naglasio bih kako je važno da svi učenici u jednom razrednom odjelu pohađaju nastavu po istom planu i programu te prema istom nastavnom procesu. Usprkos tome, ne smije se izbjegavati problem razlike u znanju. Kao pomoć, bilo bi korisno uspostaviti na nacionalnoj razini predškolsku nastavu za djecu čiji materinji jezik nije hrvatski. Na taj će način steći temeljno znanje hrvatskog jezika koje će biti dovoljno kako bi kasnije mogli pratiti osnovnoškolsku nastavu te bi se istovremeno upoznali s institucijom škole. Kao drugo, na roditeljima je da osiguraju temeljito učenje jezika te redovito prisustvovanje djece na nastavi tijekom cijele školske godine.''

 

2. Posljednje izvješće g. Alvara Gil-Roblesa o položaju ljudskih prava Roma, Sinta i Putnika u Europi (od 15. veljače 2006.)

73. U trećem dijelu izvješća koje se odnosi na diskriminaciju u obrazovanju, Povjerenik je napomenuo kako je činjenica da značajan broj romske djece nije imao pristup obrazovanju slične razine u odnosu na ostalu djecu, djelomično posljedica diskriminatorne prakse i predrasuda. U vezi s tim, napominje da razdvajanje u obrazovanju je zajedničko obilježje mnogih država članica Vijeća Europe. U nekim državama postojale su segregirane škole u segregiranim naseljima, u drugima, posebni razredni odjeli za romsku djecu u redovnim školama ... To što su pohađali posebne škole ili razredne odjele često je značilo da su pratili smanjeni nastavni plan i program u odnosu na redovne razrede što je umanjilo njihove prilike za daljnje obrazovanje te pronalazak posla u budućnosti... Istovremeno, razdvojeno obrazovanje je uskratilo priliku i romskoj djeci i djeci koja nisu Romi da se međusobno upoznaju te da nauče živjeti kao jednakopravni građani. Ono je isključilo romsku djecu iz većinskog društva na samom početku njihovog života što je povećalo rizik da budu zarobljeni u začaranom krugu marginalizacije.

74. Također se napominje da su posebni razredni odjeli i posebni nastavni planovi i programi za Rome uvedeni u dobroj namjeri sa svrhom prevladavanja jezičnih prepreka ili ispravljanja manjka prisutnosti romske djece na predškolskoj nastavi. Očito je bilo potrebno odgovoriti takvim izazovima, no razdvajanje ili sustavni smještaj romske djece u razredne odjele u kojima se prati pojednostavljeni ili posebni nastavni plan i program na romskom jeziku dok ih se istovremeno izolira od ostalih učenika, bilo je iskrivljeno rješenje. Umjesto razdvajanja, značajan naglasak je trebao biti stavljen na mjere poput predškolskog i školskog obrazovanja i jezične potpore kao i uvođenje školskih pomagača koji bi radili zajedno s učiteljima. U određenim zajednicama bilo je nužno podići svijest romskih roditelja - koji ni sami možda nisu imali mogućnost pohađati školu – o potrebi i koristima prikladnog obrazovanja za svoju djecu.

75. Zaključno, Povjerenik je sastavio određeni broj preporuka vezanih za obrazovanje. Ondje gdje još uvijek postoji razdvojeno obrazovanje u bilo kojem obliku, treba ga zamijeniti uobičajenim integriranim obrazovanjem te, ondje gdje je prikladno, zakonom zabraniti. Trebaju se osigurati odgovarajuća sredstva kako bi se pružilo predškolsko obrazovanje, učenje jezika i osposobljavanje školskih pomagača u cilju osiguravanja da jedini kriteriji za smještaj budu objektivne potrebe djeteta, a ne njegova etnička pripadnost.

76. Izvadak iz izvješća u odnosu na Hrvatsku glasi:

„Za vrijeme posjeta Hrvatskoj 2004. godine saznao sam za dvogodišnji program koji je pokrenut 2002. godine kojim se pripremaju sva romska djeca za školu, a u kojem djeca uče različite vještine na hrvatsom jeziku. Prema hrvatskom Akcijskom planu za desetljeće uključenosti Roma nastavljeni su posebni napori za unaprijeđenje predškolskog obrazovanja romske djece s ciljem potpune integracije u redovni školski sustav.“

 

IV. OSTALI DOKUMENTI VIJEĆA EUROPE

A. Odbor ministara

1. Preporuka br. R (2000) 4 Odbora ministara državama članicama o obrazovanju romske/ciganske djece u Europi (usvojena od Odbora ministara 3. veljače 2000. na 696. sastanku zamjenika ministara)

77. Preporuka predviđa sljedeće:

"Odbor ministara, pod uvjetima iz članka 15.b Statuta Vijeća Europe,

s obzirom na to da je cilj Vijeća Europe ostvariti veće jedinstvo između svojih članica, te da se taj cilj posebno može ostvarivati kroz zajedničko djelovanje na području obrazovanja, priznajući da je hitno potrebno izgraditi nove temelje za buduće obrazovne strategije prema romskom/ciganskom narodu u Europi, osobito s obzirom na visoku stopu nepismenosti ili polupismenosti među njima, visoku stopu napuštanja školovanja, nizak postotak učenika koji završe osnovno obrazovanje, te njihovu ustrajnost u slabom pohađanju nastave;

primjećujući da su problemi s kojima se Romi/Cigani susreću na području školovanja uglavnom posljedica dugotrajnih obrazovnih politika iz prošlosti koje su imale za posljedicu ili asimilaciju ili segregaciju romske/ciganske djece u školama zbog njihove „društvene i kulturne uskraćenosti“;

smatrajući da se nepovoljni položaj Roma/Cigana u europskim društvima ne može riješiti ako se romskoj/ciganskoj djeci ne zajamče jednake mogućnosti na području obrazovanja;

smatrajući da bi obrazovanje romske/ciganske djece trebalo biti prioritet u nacionalnim politikama za poboljšanje položaja Roma/Cigana;

imajući na umu da politike koje imaju za cilj rješavanje problema s kojima se Romi/Cigani susreću na području obrazovanja trebaju biti sveobuhvatne, utemeljene na prihvaćanju činjenice da je pitanje školovanja romske/ciganske djece povezano s čitavim nizom drugih čimbenika i preduvjeta, i to s gospodarskim, socijalnim i kulturnim aspektima, te borbom protiv rasizma i diskriminacije;

imajući na umu da obrazovne politike u korist romske/ciganske djece trebaju biti popraćene aktivnom politikom obrazovanja odraslih i strukovnog obrazovanja; ...

Preporučuje da u provedbi svojih obrazovnih politika vlade država članica:
- budu vođene načelima utvrđenim u dodatku ovoj Preporuci;
- na ovu Preporuku skrenu pozornost mjerodavnih javnih tijela u svojim zemljama putem odgovarajućih kanala na nacionalnoj razini;“

78. Relevantni dijelovi Dodatka Preporuci br. R (2000) 4 glase kako slijedi:

"Vodeća načela obrazovne politike za romsku/cigansku djecu u Europi"

I. Strukture

1. Za obrazovne politike za romsku/cigansku djecu trebaju se osigurati odgovarajući resursi i dovoljno fleksibilne strukture koje bi uzimale u obzir različitost romskog/ciganskog stanovništva u Europi i činjenicu da romske/ciganske skupine imaju putujući ili djelomično putujući način života. U tom bi se pogledu mogla predvidjeti primjena obrazovanja na daljinu, korištenjem novih komunikacijskih tehnologija.

2. Naglasak bi se trebao staviti na potrebu bolje koordinacije između međunarodne, nacionalne, regionalne i lokalne razine kako bi se izbjegla disperzija nastojanja i kako bi se promicalo sinergijsko djelovanje.

3. U tom bi cilju države članice svoja ministarstva obrazovanja trebala potaknuti da budu osjetljiva na pitanje obrazovanja romske/ciganske djece.

4. Kako bi se romskoj/ciganskoj djeci osigurao pristup školi, programi predškolskog obrazovanja trebali bi se široko razvijati i učiniti pristupačnima toj djeci.

5. Posebna bi se pozornost trebala posvetiti i potrebi osiguranja bolje komunikacije s roditeljima, ako je potrebno i korištenjem usluga posrednika iz romske/ciganske zajednice, što bi za posljedicu imalo otvaranje posebnih mogućnosti u pogledu karijere. Roditeljima bi se trebale pružati posebne informacije i savjeti o potrebi obrazovanja i o mehanizmima potpore što ih lokalne vlasti mogu ponuditi obiteljima. Treba postojati uzajamno razumijevanje između roditelja i škola. Isključenost roditelja te njihova neupućenost i neobrazovanost (čak i nepismenost) također onemogućavaju djeci da uživaju koristi obrazovnog sustava.

6. Potrebno je uspostaviti odgovarajuće strukture potpore kako bi se romskoj/ciganskoj djeci omogućilo da uživaju koristi koje proizlaze iz jednakih mogućnosti u školi, posebno kroz pozitivna djelovanja.

7. Države članice pozvane su osigurati odgovarajuća sredstva za provedbu prethodno spomenutih politika i mjera, kako bi se premostio jaz između romskih/ciganskih učenika i većinskih učenika.

II. Kurikulum i nastavni materijali

8. Obrazovne politike u korist romske/ciganske djece trebaju se provoditi u okviru širih međukulturnih politika, uzimajući u obzir posebne značajke romske kulture i nepovoljan položaj mnogih Roma/Cigana u državama članicama.

9. Kurikulum, općenito uzevši, i nastavni materijali trebaju stoga biti tako osmišljeni da se uzme u obzir kulturni identitet romske/ciganske djece. U nastavne se materijale treba uvesti obrađivanje romske povijesti i kulture, kroz što bi se odražavao kulturni identitet romske djece. Potrebno je poticati sudjelovanje predstavnika romske/ciganske zajednice u izradi nastavnih materijala o povijesti, kulturi i jeziku Roma/Cigana.

10. Države članice trebale bi se, međutim, pobrinuti da to ne dovede do izrade posebnog kurikuluma, što bi moglo dovesti do osnivanja posebnih razrednih odjela.

11. Države članice trebale bi uz to poticati i izradu nastavnih materijala na temelju dobre prakse, koji bi nastavnicima pomogli u njihovome svakodnevnom radu s romskim/ciganskim učenicima.

12. U zemljama u kojima se govori romski jezik, romskoj/ciganskoj djeci trebala bi se pružiti mogućnost učenja na materinjem jeziku u školi.

III. Zapošljavanje i izobrazba nastavnika

13. Važno je da se budućim nastavnicima pruže specifična znanja i izobrazba kako bi im se pomoglo da bolje razumiju svoje romske/ciganske učenike. Obrazovanje romskih/ciganskih učenika trebalo bi, međutim, ostati sastavni dio općeg obrazovnog sustava.

14. Romska/ciganska zajednica trebala bi biti uključena u izradu takvih programa izobrazbe, te bi se trebala izravno uključiti u pružanje informacija budućim nastavnicima.

15. Poduprijeti bi trebalo i izobrazbu i zapošljavanje nastavnika iz redova pripadnika same romske/ciganske zajednice.

..."

2. Preporuka CM/Rec (2009)9 Odbora ministara državama članicama o obrazovanju Roma i Putnika u Europi (koju je donio Odbor ministara 17. lipnja 2009. na 1061. sastanku zamjenika ministara)

79. Relevantni dio preporuke glasi:

"Odbor ministara ...

1. preporučuje da vlade država članica, uzimajući u obzir svoj ustavni ustroj, stanje na nacionalnoj i lokalnoj razini, te obrazovne sustave:

...

b. izrade, objave i provode obrazovne politike usredotočene na to da se djeci Roma i Putnika bez diskriminacije osigura pristup kvalitetnom obrazovanju, na temelju okvirnih smjernica utvrđenih u dodatku ovoj preporuci;

...

d. osiguraju, posredstvom lokalnih i regionalnih vlasti, da djeca Roma i Putnika budu zaista prihvaćena u školi;

..."

80. Relevantni dijelovi Dodatka Preporuci CM/Rec (2009)4 glase kako slijedi:

I. Načela politika

"...

5. Države članice trebale bi osigurati da se donesu zakonske mjere koje zabranjuju segregaciju na rasnoj ili etničkoj osnovi u obrazovanju, uz djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije, te da se zakoni djelotvorno provode. Ako postoji de facto segregacija djece Roma i Putnika na rasnoj ili etničkoj osnovi, vlasti bi trebale provoditi mjere suzbijanja segregacije. Politike i mjere koje se poduzimaju u borbi protiv segregacije trebale bi biti popraćene odgovarajućom izobrazbom nastavnog osoblja i informiranjem roditelja.

6. Obrazovne vlasti trebale bi uspostaviti postupke procjene koji neće dovesti do nastanka rizika upisivanja djece u posebne obrazovne ustanove na temelju jezičnih, etničkih, kulturnih ili socijalnih razlika, već koji će olakšati pristup školovanju. Predstavnici Roma i Putnika trebali bi biti uključeni u utvrđivanje i praćenje tih postupaka.

..."

II. Strukture i osiguranje pristupa obrazovanju

"9. Romima i Putnicima trebao bi se osigurati neometani pristup redovnom obrazovanju na svim razinama, uz iste kriterije kao i većinskome stanovništvu. Kako bi se taj cilj ostvario, trebale bi se poduzeti inventivne i fleksibilne inicijative prema potrebama obrazovne politike i prakse. Trebale bi se poduzeti i odgovarajuće mjere kako bi se osigurao jednaki pristup obrazovnim, kulturnim, jezičnim i profesionalnim mogućnostima koje će se ponuditi svim učenicima, s posebnim naglaskom na djevojčice i žene u zajednici Roma i Putnika.

10. Potrebno je poticati pohađanje predškolskog obrazovanja djece Roma i Putnika, pod istim uvjetima kao i za drugu djecu, te promicati upisivanje u predškolske ustanove, ako je potrebno kroz specifične mjere potpore.

..."

"...

III. Kurikulum, nastavni materijali i izobrazba nastavnika

19. Obrazovne bi se vlasti trebale pobrinuti da svi nastavnici, a posebno oni koji rade u etnički mješovitim razrednim odjelima, pohađaju specijaliziranu izobrazbu o međukulturnom obrazovanju, s posebnim naglaskom na Rome i Putnike. Takva bi izobrazba trebala biti dio službeno priznatih programa te bi trebala biti dostupna u raznim oblicima, uključujući i u obliku učenja na daljinu, ljetnih škola itd.

20. Nastavnici koji rade izravno s djecom Roma i Putnika trebali bi imati odgovarajuću potporu posrednika ili pomoćnika iz redova Roma i Putnika, a pozornost bi im se trebala skrenuti na to da djecu Roma i Putnika trebaju više uključivati u sve obrazovne aktivnosti i da ih ne bi smjeli demotivirati tako što će pred njih postavljati niže zahtjeve, te da ih trebaju ohrabrivati da potpuno razviju svoje potencijale.

..."

B. Parlamentarna skupština

1. Preporuka br. 1203 (1993) o Ciganima u Europi

81. Parlamentarna skupština sačinila je, između ostalog, sljedeću opću napomenu:

"Jedan od ciljeva Vijeća Europe je promicati stvaranje izvornoga europskog kulturnog identiteta. Europa je utočište mnoštvu različitih kultura, koje sve, uključujući i brojne manjinske kulture, obogaćuju i pridonose kulturnoj raznolikosti Europe.

Posebno mjesto među manjinama rezervirano je za Cigane. Živeći raštrkani diljem Europe, bez zemlje koju mogu nazvati svojom, ono su prava europska manjina, ali manjina koja se ne uklapa u definicije nacionalnih ili jezičnih manjina.

Kao ne-teritorijalna manjina, Cigani značajno pridonose kulturnoj raznolikosti Europe. Njihov je doprinos različit u različitim dijelovima Europe, bilo putem jezika i glazbe, ili putem njihovih obrta.

Danas, nakon što su zemlje srednje i istočne Europe postale državama članicama, broj Cigana koji žive na području Vijeća Europe drastično je porastao.

Nesnošljivost prema Ciganima od strane okoline postoji od davnine. Međutim, izljevi rasne ili socijalne mržnje sve su učestaliji, a zategnuti odnosi između zajednica pridonijeli su tome da većina Cigana danas živi u žalosnim uvjetima.

Poštovanje prava Cigana, pojedinačnih, temeljnih i ljudskih prava te njihovih manjinskih prava, neophodno je za poboljšanje stanja.

Jamstva jednakih prava, jednakih prilika, jednakog postupanja, te mjere za poboljšanje njihovoga položaja omogućit će oživljavanje ciganskoga jezika i kulture, čime će se obogatiti europska kulturna različitost.

Jamstvo uživanja prava i sloboda utvrđenih člankom 14. Europske konvencije o ljudskim pravima za Cigane je važno, jer im omogućuje očuvati njihova pojedinačna prava.

..."

82. Kad je riječ o obrazovanju, u Preporuci se navodi sljedeće:

"vi. potrebno je proširiti postojeće europske programe za izobrazbu nastavnika koji podučavaju Cigane;

viii. nadarene mlade Cigane trebalo bi poticati da studiraju i da djeluju kao posrednici za Cigane;

..."

2. Preporuka br. 1557 (2002): 'Pravni položaj Roma u Europi'

83. U ovoj se Preporuci, između ostalog, navodi :

"...

3. Danas su Romi još uvijek podvrgnuti diskriminaciji, marginalizaciji i segregaciji. Diskriminacija je raširena u svim područjima javnoga i privatnog života, uključujući pristup javnim mjestima, obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i stanovanju, kao i prelazak granice i pristup postupcima dobivanja azila. Marginalizacija te ekonomska i socijalna segregacija Roma prerastaju u etničku diskriminaciju, koja obično pogađa najslabije društvene skupine.

4. Romi čine posebnu manjinsku skupinu, budući da imaju dvostruki manjinski status. Oni su etnička zajednica, a većina od njih pripada socijalno ugroženim skupinama u društvu.

...

15. Vijeće Europe može i mora igrati važnu ulogu u poboljšanju pravnoga statusa, stupnja jednakosti i životnih uvjeta Roma. Skupština poziva države članice da ispune šest općih uvjeta, koji su potrebni za poboljšanje položaja Roma u Europi:

...

c. zajamčiti jednako postupanje prema romskoj manjini kao etničkoj i nacionalnoj manjinskoj skupini na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i javnih usluga. Države članice trebale bi posebnu pozornost posvetiti sljedećem:

i. promicanju jednakih mogućnosti Roma na tržištu rada;

ii. omogućavanju romskim učenicima da sudjeluju na svim razinama obrazovanja, od vrtića do fakulteta;

iii. razvijanju pozitivnih mjera u cilju zapošljavanja Roma u javnim službama koje su izravno relevantne za romske zajednice, kao što su osnovne i srednje škole, centri za socijalnu skrb, lokalni centri primarne zdravstvene zaštite i lokalna uprava;

...

d. razvijati i provoditi pozitivna djelovanja te jamčiti povlašteno postupanje prema socijalno ugroženim slojevima, uključujući Rome kao skupinu u socijalno nepovoljnom položaju, na području obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja ...;

e. poduzimati posebne mjere i osnivati posebne ustanove za zaštitu romskoga jezika, kulture, tradicije i identiteta:

...

ii. poticati romske roditelje da svoju djecu šalju u osnovnu školu, srednju školu i na visoko obrazovanje, uključujući učilišta ili sveučilišta, te im pružiti odgovarajuće informacije o nužnosti obrazovanja;

...

v. zapošljavati romsko nastavno osoblje, posebno na područjima s velikom romskom populacijom;

f. boriti se protiv rasizma, ksenofobije i nesnošljivosti, te osigurati nediskriminirajuće postupanje prema Romima na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini:

...

vi. obratiti posebnu pozornost na pojavu diskriminacije Roma, posebno na području obrazovanja i zapošljavanja;

..."

C. Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI)

1. Opća politička preporuka ECRI-ja br. 3: Borba protiv rasizma i netrpeljivosti prema Romima/Ciganima (donesena 6. ožujak 1998.)

84. Relevantni dijelovi preporuke glase:

''Europska komisija protiv rasizma i netrpeljivosti: ...

Prisjećajući se kako borba protiv rasizma, antisemitizma i netrpeljivosti čine sastavni dio zaštite i promicanja ljudskih prava, koja su opća i nedjeljiva, te da sva ljudska bića, bez ikakve razlike, imaju pravo na njih.

...

Ustanovljujući da Romi/Cigani u čitavoj Europi pate zbog ustaljenih predrasuda, da su žrtve rasizma koji je duboko ukorijenjen u društvu, da su ponekad metom nasilnih iskazivanja rasizma i netrpeljivosti te da njihova temeljna prava stalno bivaju kršena ili ugrožavana;

Ustanovljujući također kako ustaljene predrasude o Romima/Ciganima vode do njihove diskriminacije u brojnim područjima društvenog i gospodarskog života, te kako je takva diskriminacija najveći čimbenik u procesu društvenog isključenja Roma /Cigana;

...
Daje sljedeće preporuke vladama zemalja članica: ...

- osigurati da se kroz odgovarajuće zakone suprotstavlja samoj diskriminaciji kao i diskriminacijskim postupcima, te da se u tu svrhu uvedu posebni propisi u građansko pravo, posebice u područjima zapošljavanja, stanovanja i školstva;

- odlučno se boriti protiv svih oblika izdvajanja djece Roma/Cigana u školama kako bi se na učinkovit način osigurala jednaka dostupnost odgoja i obrazovanja;

...''

2. Opća načelna preporuka ECRI-ja br. 7 o nacionalnom zakonodavstvu o suzbijanju rasizma i rasne diskriminacije (usvojena od ECRI dana 13. prosinca 2002.)

85. U smislu ove Preporuke, primjenjuju se sljedeće definicije:

"a) 'rasizam' znači vjerovanje da osnova kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili nacionalno ili etničko podrijetlo opravdava omalovažavanje osobe ili skupine osoba, ili ideju o nadmoći osobe ili skupine osoba.

b) 'izravna rasna diskriminacija' znači svako različito postupanje na temelju rase, boje kože, jezika, vjeroispovijesti, nacionalnosti ili nacionalnog ili etničkog podrijetla koje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje. Različito postupanje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje ako se njime ne teži ostvariti neki legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti.

c) 'neizravna rasna diskriminacija' znači slučajeve kada osobe koje pripadaju skupini određenoj na osnovi kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili nacionalno ili etničko podrijetlo ne mogu lako ispuniti neku naizgled neutralnu mjeru, kao što je odredba, kriterij ili praksa, ili ih ona stavlja u nepovoljan položaj, osim ako ta mjera ima objektivno i razumno opravdanje. Takvo opravdanje postoji ako se teži ostvariti legitiman cilj i ako postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti.

86. U obrazloženju uz ovu preporuku navodi se (točka 8.) da su definicije izravne i neizravne rasne diskriminacije sadržane u stavcima 1. b) i c) Preporuke nadahnute definicijama iz Direktive Vijeća 2000/43/EZ o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo i Direktive Vijeća 2000/78/EZ kojom se uspostavlja opći okvir za jednako postupanje u zaposlenju i zanimanju, te sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava.

 

V. MJERODAVNI MATERIJALI UJEDINJENIH NARODA

A. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

87. Članak 26. Pakta predviđa:

"Sve osobe jednake su pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu bez ikakve diskriminacije. U tom smislu, zakonom se mora zabraniti svaka diskriminacija i svim osobama jamčiti jednaka i djelotvorna zaštita protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi poput rase, boje kože, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti."

88. U točkama 7. i 12. svojih Općih primjedaba br. 18 od 10. studenoga 1989. o nediskriminaciji, Odbor za ljudska prava izrazio je sljedeće mišljenje:

"7. ... Odbor vjeruje da bi se izraz "diskriminacija", na način na koji se upotrebljava u Paktu, trebao tumačiti tako da podrazumijeva svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva na bilo kojoj osnovi poput rase, boje kože, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili druge okolnosti, koje ima za svrhu ili posljedicu osporavanje ili ometanje priznanja, uživanja ili ostvarivanja svih prava i sloboda svim osobama, pod jednakim uvjetima.

12. ... ako država stranka donese zakonodavstvo, ono mora biti u skladu s uvjetom iz članka 26. da njegov sadržaj ne smije biti diskriminirajući."

89. U točki 11.7 svoga Mišljenja od 31. srpnja 1995. o Priopćenju br. 516/1992 o Češkoj Republici, Odbor je naveo:

"... Odbor je, međutim, mišljenja da namjera zakonodavca nije jedini čimbenik pri utvrđivanju je li došlo do povrede članka 26. Pakta. Politički motivirano razlikovanje teško da može biti u skladu s člankom 26. Ali i zakon koji nije politički motiviran može također biti protivan članku 26. ako ima diskriminirajuće učinke."

B. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije

90. Članak 1. ove Konvencije predviđa:

"... izraz "rasna diskriminacija" znači svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva na temelju rase, boje kože, nasljeđa, nacionalnog ili etničkog podrijetla koji imaju za svrhu ili posljedicu osporavanje ili ometanje priznanja, uživanja ili ostvarivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda pod jednakim uvjetima, na političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom području javnoga života."

91. U svojoj Općoj preporuci br. 14. od 22. ožujka 1993. o definiciji diskriminacije, Odbor za ukidanje rasne diskriminacije naveo je, između ostalog, sljedeće:

"1. ... Razlikovanje je protivno Konvenciji ako ima bilo za svrhu ili za posljedicu ugrožavanje određenih prava i sloboda. To potvrđuje obveza što ju državama strankama nameće članak 2. stavak 1. (c) da ponište svaki zakon ili praksu koji imaju za posljedicu stvaranje ili održavanje rasne diskriminacije. ...

2. ... U nastojanju da utvrdi je li određena radnja imala posljedicu koja je protivna Konvenciji, [Odbor] će ispitati je li ta radnja imala neopravdano nejednako djelovanje na određenu skupinu koja se razlikuje po rasi, boji kože, nasljeđu, ili nacionalnom ili etničkom podrijetlu."

92. U svojoj Općoj preporuci br. 19 od 18. kolovoza 1995. o rasnoj segregaciji i aparthejdu, Odbor je primijetio:

"3. ... dok se uvjeti potpune ili djelomične rasne segregacije u nekim zemljama mogu stvoriti na temelju vladine politike, uvjet djelomične segregacije može se ostvariti i kao nenamjerni nusproizvod djelovanja privatnih osoba. U mnogim gradovima na obrasce stanovanja utječu razlike među skupinama s obzirom na dohodak, koje se katkada javljaju u kombinaciji s razlikama u rasi, boji kože, nasljeđu i nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, tako da stanovnici mogu biti stigmatizirani, a pojedinci trpjeti neki oblik diskriminacije u kojoj se osnova rase miješa s drugim osnovama.

4. Odbor stoga potvrđuje da uvjet rasne segregacije može nastati i bez ikakvoga poticaja ili izravnog sudjelovanja javnih vlasti ..."

93. U svojoj Općoj preporuci br. 27 od 16. kolovoza 2000. o diskriminaciji Roma, Odbor je, između ostalog, dao sljedeće preporuke na području obrazovanja:

"17. Podupirati uključivanje u školski sustav sve djece romskoga podrijetla i djelovati u smjeru smanjenja stope napuštanja školovanja, osobito među romskim djevojčicama, te u tu svrhu aktivno surađivati s romskim roditeljima, udrugama i lokalnim zajednicama.

18. Sprječavati i izbjegavati, što je više moguće, segregaciju romskih učenika, ostavljajući otvorenu mogućnost dvojezične nastave ili nastave na materinjem jeziku; u tom cilju, nastojati poboljšati kvalitetu obrazovanja u svim školama i povećati razinu postignuća u školama među pripadnicima manjinske zajednice, zapošljavati školsko osoblje iz redova pripadnika romskih zajednica te promicati međukulturno obrazovanje.

19. Razmotriti donošenje mjera u korist romske djece na području obrazovanja, u suradnji s njihovim roditeljima."

94. U svome zaključku od 30. ožujka 1998. nakon razmatranja izvješća što ga je podnijela Češka Republika, Odbor je, između ostalog, naveo sljedeće:

"13. Sa zabrinutošću se primjećuje marginalizacija romske zajednice na području obrazovanja. Dokazi koji upućuju na to da se nerazmjerno veliki broj romske djece upisuje u posebne škole, što dovodi do de facto rasne segregacije, te da je kod njih značajno niža razina sudjelovanja u srednjem i visokom obrazovanju potiče sumnje o tome primjenjuje li se članak 5. Konvencije u potpunosti."

C. Konvencija o pravima djeteta

95. Članci 28. i 30. Konvencije predviđaju:

Članak 28.

"1. Države stranke priznaju svakome djetetu pravo na obrazovanje te će u svrhu ostvarivanja tog prava postupno i na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu osobito:

(a) svima osigurati obvezno i besplatno osnovno obrazovanje;

...

(e) poduzeti mjere za poticanje redovitog dolaska na nastavu i smanjenje stope ispisa djece iz škole.

..."

Članak 30.

"U onim državama strankama gdje postoje etničke, vjerske ili jezične manjine ili osobe starosjedilačkog podrijetla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili koje je starosjedilačkog podrijetla ne smije se uskratiti njegovo pravo, da u zajednici s ostalim članovima njegove grupe, uživa svoju kulturu, ispovijeda svoju vjeru i obavlja vjerske obrede ili koristi svoj jezik."

D. Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama

96. Relevantni dio članka 4. predviđa:

"1. Države će, kad to bude potrebno, poduzeti mjere kako bi osigurale da pripadnici manjina mogu potpuno i djelotvorno ostvarivati sva svoja ljudska prava i temeljne slobode, bez ikakve diskriminacije i potpuno jednako pred zakonom.

..."

E. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu – UNESCO

97. Članci 1. i 3. Konvencije protiv diskriminacije u odgoju u obrazovanju od 14. prosinca 1960. predviđaju:

Članak 1.

"l. U svrhu ove Konvencije, izraz 'diskriminacija' obuhvaća svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti temeljeno na rasi, boji kože, spolu, vjeri, političkom ili nekom drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, ekonomskom statusu ili rođenju, sa svrhom osporavanja ili ugrožavanja prava na jednakost u odgoju i obrazovanju, osobito:

(a) osporavanje bilo kojoj osobi ili grupi pristupa bilo kojoj vrsti ili stupnju odgoja i obrazovanja;

(b) ograničavanje bilo koje osobe ili grupe na niži odgojnoobrazovni standard;

(c) osnivanje ili održavanje odvojenih odgojnoobrazovnih sustava ili ustanova za osobe ili grupe, izuzimajući slučajeve predviđene odredbama članka 2. ove Konvencije,

(d) dovođenje bilo koje osobe ili grupe u položaj koji je nespojiv s ljudskim dostojanstvom.

..."

Članak 3.

"U cilju otklanjanja i sprječavanja svakog oblika diskriminacije u smislu ove Konvencije, države stranke obvezuju se da će:

a) ukinuti svaku zakonsku odredbu i upravni naputak te napustiti svaku upravnu praksu koji uključuje diskriminaciju u odgoju i obrazovanju;

b) osigurati, pa i zakonima ako je potrebno, da prilikom upisa učenika u odgojnoobrazovne ustanove nema diskriminacije;

 

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE

98. Podnositelji zahtjeva prigovorili su u vezi s duljinom postupka pred domaćim sudovima. Pozvali su se na članak 6. stavak 1. Konvencije čiji mjerodavni dio glasi kako slijedi:

"Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi....svatko ima pravo...da sud...u razumnom roku ispita njegov slučaj."

 

A. Presuda Vijeća

99. U svojoj presudi od 17. srpnja 2008. Vijeće je utvrdilo da je članak 6. primjenjiv na ovaj predmet sa svoga građanskog naslova, te da je duljina postupka bila prekomjerna.

 

B. Tvrdnje stranaka pred Velikim vijećem

1. Primjenjivost članka 6. stavka 1.

100. Pozivajući se na presudu Suda u predmetu Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and Others v. the United Kingdom (10. srpnja 1998., Reports of Judgments and Decisions 1998-IV), Vlada je osporavala primjenjivost članka 6. na postupak koji se vodio pred domaćim sudovima povodom građanske tužbe podnositelja zahtjeva.

101. Podnositelji zahtjeva izjasnili su se u prilog primjenjivosti članka 6.

2. Osnovanost

102. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da je duljina postupka, a posebno postupka pred Ustavnim sudom, prekoračila razumni rok.

103. Vlada je osporila tu tvrdnju, naglasivši posebnu ulogu Ustavnog suda i činjenicu da je on u predmetu podnositelja zahtjeva trebao rješavati složena ustavnopravna pitanja.

 

C. Ocjena Suda

1. O Vladinom preliminarnom prigovoru

104. U svojoj presudi Emine Araç v. Turkey (br. 9907/02, 23. rujna 2008.), Sud je prvi put izričito priznao da je pravo na pristup visokom obrazovanju pravo građanskopravne naravi i time napustio pravne prakse Komisije (André Simpson v. the United Kingdom, br. 14688/89, Odluka Komisije od 4. prosinca 1989., Decisions and Reports (DR) 64, str. 188) koja je bila zaključila da članak 6. nije primjenjiv na postupke koji se odnose na zakone o obrazovanju (jer da pravo osobe da joj se ne uskrati osnovno obrazovanje spada u područje javnoga prava). Sud smatra da se ista argumentacija a fortiori primjenjuje i u kontekstu osnovnog obrazovanja (argumentum a maiore ad minus).

105. Osim toga, u presudi Kök v. Turkey (br. 1855/02, § 36, 19. listopada 2006.), Sud je utvrdio da, ako država prizna prava koja se mogu izvršiti putem nekog pravnog sredstva, ta se prava u načelu mogu smatrati građanskim pravima u smislu članka 6. stavka 1. (vidi, u istom smislu, Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and Others, naprijed citirano, § 61).

106. Kad je riječ o ovome predmetu, čini se jasnim da je "spor" nastao u odnosu na činjenicu da su podnositelji zahtjeva na početku svoga osnovnog školovanja bili raspoređeni u isključivo romske razredne odjele, u kojima su ostali i naknadno. Postupak pred domaćim sudovima odnosio se na navode podnositelja zahtjeva o povredi njihovoga prava da ne budu diskriminirani na području obrazovanja, njihovoga prava na obrazovanje i njihovoga prava da ne budu podvrgnuti nečovječnom i ponižavajućem postupanju. Podnositelji zahtjeva svoje su prigovore iznijeli pred redovne građanske sudove i pred Ustavni sud, te je ispitana osnovanost tih prigovora.

107. Nadalje, pravo podnositelja zahtjeva da ne budu diskriminirani na osnovi rase jasno je zajamčeno člankom 14. stavkom 1. Ustava i, kao takvo, može se ostvarivati pred redovnim građanskim sudovima u domaćem pravnom sustavu (vidi, mutatis mutandis, Tserkva Sela Sosulivka v. Ukraine, br. 37878/02, § 42, 28. veljače 2008., te Gülmez v. Turkey, br. 16330/02, § 29, 20. svibnja 2008.).

S obzirom na prethodno navedeno, Sud zaključuje da je članak 6. stavak 1. primjenjiv u ovome predmetu.

2. Osnovanost

108. Sud ponavlja da se razumnost duljine dotičnog postupka treba ocijeniti u svjetlu posebnih okolnosti predmeta uzimajući u obzir kriterije utvrđene sudskom praksom Suda, a to su posebno složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti, kao i važnost onoga što se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Süßmann v. Germany, presuda od 16. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1172-73, § 48, te Gast and Popp v. Germany, br. 29357/95, § 70, ECHR 2000). U vezi s time, Sud primjećuje da je postupak započeo 19. travnja 2002. i da je okončan odlukom Ustavnoga suda od 7. veljače 2007. Predmet je bio brzo riješen pred prvostupanjskim i žalbenim sudom, gdje je postupak trajao oko sedam mjeseci, što se, međutim, ne može reći i za duljinu postupka pred Ustavnim sudom, koji je trajao četiri godine, jedan mjesec i osamnaest dana.

109. Iako Sud prihvaća da je zbog uloge čuvara ustava koju Ustavni sud ima osobito nužno da Ustavni sud ne uzima u obzir samo kronološki red prema kojemu predmeti dolaze na popis, već i druga pitanja kao što su priroda predmeta i njegova važnost u političkom i socijalnom smislu, Sud utvrđuje da se razdoblje dulje od četiri godine u kojemu se rješavao predmet podnositelja zahtjeva, osobito imajući na umu ono što se za podnositelje zahtjeva dovodilo u pitanje, to jest njihovo pravo na obrazovanje, čini prekomjernim.

110. Prema tome, Sud smatra da je u ovome predmetu došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije zbog duljine postupka pred Ustavnim sudom.

 

II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 14. KONVENCIJE U VEZI S ČLANKOM 2. PROTOKOLA BR. 1

111. Podnositelji zahtjeva prigovorili su da im je uskraćeno pravo na obrazovanje i da su u tom pogledu bili diskriminirani. Pozvali su se na članak 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju i na članak 14. Konvencije koji glase kako slijedi:

Članak 14. – Zabrana diskriminacije

"Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost."

Članak 2. Protokola br. 1 – Pravo na obrazovanje

"Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima."

 

A. Presuda Vijeća

112. Vijeće nije utvrdilo povredu članka 2. Protokola br. 1, zasebno i u vezi s člankom 14. Konvencije. Presudilo je da su podnositelji zahtjeva raspoređeni u isključivo romske razredne odjele zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika, te da je ta mjera bila opravdana.

 

B. Tvrdnje stranaka pred Velikim Vijećem

1. Podnositelji zahtjeva

113. U odnosu na devet podnositelja zahtjeva (drugi do deseti podnositelj zahtjeva) koji su pohađali Osnovnu školu Podturen, podnositelji zahtjeva ustvrdili su da je u školskoj godini 2000./2001., u kojoj su svi oni pohađali drugi razred, većina njih bila raspoređena u isključivo romski razredni odjel. Sljedeće godine, svih devet podnositelja zahtjeva koji su pohađali Osnovnu školu Podturen raspoređeno je u isključivo romski razredni odjel s devetnaest romskih učenika. U isto vrijeme, postojao je još samo jedan razredni odjel trećeg razreda u kojemu je bilo devetnaest učenika koji nisu bili Romi. U školskoj godini 2002./2003. svih devet podnositelja zahtjeva zajedno je bilo raspoređeno u isključivo romski razredni odjel četvrtog razreda. U školskoj godini 2003./2004. svi su oni bili raspoređeni u mješoviti razredni odjel i to samo zbog toga što nije bilo dovoljno romskih učenika da se formira isključivo romski razredni odjel.

114. U odnosu na pet podnositelja zahtjeva (jedanaesti do petnaesti podnositelj zahtjeva) koji su pohađali Osnovnu školu Macinec, podnositelji zahtjeva ustvrdili su da su tijekom cijeloga svog školovanja bili raspoređeni u isključivo romski razredni odjel. Većina ostalih romskih učenika bila je raspoređena u isključivo romske razredne odjele. Ukupno je od 153 romska učenika u prva četiri razreda, 137 njih bilo raspoređeno u isključivo romske razredne odjele. U četvrtom je razredu od 44 učenika bio 21 Rom i svi su bili raspoređeni u isključivo romske razredne odjele. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da Vlada nije dala nijedno dosljedno i racionalno objašnjenje za formiranje isključivo romskih razrednih odjela u četvrtoj godini školovanja u Osnovnoj školi Macinec jer su, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, svi njihovi jezični problemi do tada već trebali biti uspješno riješeni. Broj isključivo romskih razrednih odjela u Hrvatskoj povećan je s 27 u 2004. godini na 68 u 2008. godini, od kojih su 62 bila u Međimurskoj županiji.

115. Podnositelji zahtjeva posebno su naglasili da su metode koje su primjenjivale školske vlasti, navodno radi poboljšanja njihovih jezičnih vještina, bile neprimjerene. Prema njihovom mišljenju, najbolja metoda integriranja djece s nedovoljnim poznavanjem jezika bila bi da ih se stavilo u razredne odjele s djecom koja su govorila jezik nastave, jer bi, u kombinaciji s dodatnim satovima hrvatskog, podnositelji zahtjeva tako najlakše i najbrže naučili hrvatski jezik. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da je bilo presudno pobrinuti se da djeca koja kući govore drukčiji jezik budu uključena u skupine koje bi im bile dobri uzori u smislu većinskog jezika, što bi stvorilo najbolje uvjete za njihove jezične potrebe. Ustvrdili su da su različite studije i stručna tijela u okrilju Vijeća Europe, Europske unije i Ujedinjenih naroda preporučili integrativni pristup na području obrazovanja romske djece.

116. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da u tom smislu nije bilo nikakvih specifičnih programa. Priznali su, međutim, da su za šestog, sedmog i desetog podnositelja zahtjeva te dvanaestog do petnaestog podnositelja zahtjeva bili osigurani dodatni satovi hrvatskog jezika. Ustvrdili su i da su u isključivo romskim razrednim odjelima bili podučavani prema nastavnom planu i programu manjeg opsega.

117. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da nije bilo pravne osnove za njihovo raspoređivanje u isključivo romske razredne odjele. Ustvrdili su da nije bilo jasnih, dostupnih i predvidivih postupaka glede raspoređivanja učenika u posebne razredne odjele, bilo nakon upisa ili u naknadnim fazama njihovoga školovanja. Prema njihovom mišljenju, testovi koji su se koristili u postupku upisa nisu bili namijenjeni za ocjenu djetetovog znanja hrvatskog jezika, već kao orijentacija za utvrđivanje djetetovog psihofizičkog stanja.

118. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da se, osim općeg sustava ocjenjivanja, nije primjenjivao nikakav drugi posebni postupak periodične provjere njihovog napretka u stjecanju odgovarajućeg znanja hrvatskog jezika. Ljestvica ocjena bila je od jedan do pet, s time da je najniža prolazna ocjena bila dva. Uz to su ustvrdili da u mješoviti razred ne bi bili premješteni čak ni kad bi dobili prolaznu ocjenu iz hrvatskog jezika.

119. Njihov se premještaj u mješoviti razred u pravilu nije niti razmatrao. Upravo suprotno, školske su vlasti odbijale premjestiti ih tvrdeći da načelo homogenosti razrednog odjela ima veću važnost.

120. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da, osim sankcioniranja učenika i roditelja, nisu postojale konkretne mjere za poboljšanje situacije glede njihovog neredovitog pohađanja nastave i visoke stope napuštanja školovanja.

121. Podnositelji zahtjeva ustvrdili su da su u 1990-im godinama postojali romski pomagači koji su nedavno ponovno uvedeni, ali da se u oba ta razdoblja to radilo bez pravne osnove, te da nije bilo jasnih i objektivnih kriterija za njihovo zapošljavanje koji bi osigurali njihovu stručnost i pozitivne rezultate.

122. Uz to su tvrdili da nisu sudjelovali ni u kakvim izvannastavnim aktivnostima u etnički/rasno mješovitim skupinama koje je organizirala škola. Ukazali su na pomanjkanje sustavnog i strukturiranog pristupa integraciji romske djece u uobičajene razrede. Čak i da etnički mješovite izvannastavne aktivnosti i postoje, one ne bi bile zamjena za potpunu integraciju u razredni odjel.

2. Vlada

123. Vlada je prvo istaknula da podnositeljima zahtjeva nije bilo uskraćeno pravo pohađanja škole i pravo na obrazovanje jer su svi bili upisani u osnovnu školu u dobi od sedam godina, kao sva djeca u Hrvatskoj, i jer su pohađali školu do navršene petnaeste godine života, nakon koje školovanje više nije obvezno. Vlada je priznala da je moguće da je nastavni plan i program u isključivo romskim razrednim odjelima bio smanjen do 30% u odnosu na redovni, cjeloviti plan i program. Vlada je ustvrdila da je to bilo dopušteno prema mjerodavnim domaćim zakonima, te da ta mogućnost nije bila rezervirana za isključivo romske razredne odjele, već se primjenjivala u odnosu na sve razredne odjele u osnovnim školama u Hrvatskoj, ovisno o konkretnoj situaciji u dotičnom razrednom odjelu. Nadalje, isključivo romski razredni odjeli ni u kojem slučaju nisu bili "posebni" razredni odjeli u bilo kojem smislu. To su bili redovni razredni odjeli u redovnim školama, a osnivani su samo u školama gdje je udio romskih učenika bio značajan ili gdje su ti učenici predstavljali većinu učenika u određenoj generaciji, a i tada samo u odnosu na one romske učenike koji u isto vrijeme nisu dovoljno dobro poznavali hrvatski jezik. U Osnovnoj školi Podturen broj romske djece u nižim razredima kretao se od 33 do 36%. U 2001. godini ukupan broj učenika bio je 463, od čega je bilo 47 Roma. Postojao je samo jedan isključivo romski razredni odjel, sa 17 učenika, dok su preostala 33 romska učenika bila u mješovitim razrednim odjelima. Od 2003. godine u toj školi nije bilo isključivo romskih razrednih odjela. U Osnovnoj školi Macinec broj romske djece u nižim razredima kretao se od 57 do 75%. Isključivo romski razredni odjeli formirali su se u nižim razredima, te samo iznimno u višima. Svi razredni odjeli u završna dva razreda bili su mješoviti. U 2001. godini ukupan broj učenika bio je 445, od čega su bila 194 Roma. Postojalo je šest isključivo romskih razrednih odjela, sa 142 učenika, dok su preostala 52 romska učenika bila u mješovitim razrednim odjelima.

124. Vlada je ustvrdila da su podnositelji zahtjeva raspoređeni u isključivo romske razredne odjele na temelju članka 2. Zakona o osnovnom školstvu i Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu. Prema članku 2. Zakona o osnovnom školstvu, svrha je osnovnog školstva osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. Prema mišljenju Vlade, to se može osigurati isključivo u stalnim skupinama učenika približno iste dobi i predznanja. Ista pravna osnova i isti kriteriji primijenjeni su i u odnosu na sve ostale učenike. Podnositelji zahtjeva bili su podvrgnuti istim testiranjima kao i sva ostala djeca prilikom upisa u osnovnu školu. Podnositelji zahtjeva raspoređeni su u isključivo romske razredne odjele zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika, a radi rješavanja njihovih posebnih potreba i osiguranja ravnopravnog pristupa, što je bilo moguće samo ako je većina imala isto predznanje hrvatskog jezika i psihofizičku spremnost za pohađanje osnovne škole.

125. Svi osim druge podnositeljice zahtjeva i desetog podnositelja zahtjeva bili su raspoređeni u isključivo romske razredne odjele po upisu u osnovnu školu. Druga podnositeljica zahtjeva i deseti podnositelj zahtjeva na početku su bili upisani u mješoviti razredni odjel. Prvi su razred pali s negativnom ocjenom između ostalog i iz hrvatskog jezika. Potom su raspoređeni u isključivo romski razredni odjel.

126. U odnosu na podnositelje zahtjeva upisane u Osnovnu školu Macinec, Vlada je ustvrdila da se upisni postupak sastoji od psihofizičke ocjene djece od strane povjerenstva sastavljenog od liječnika, psihologa, pedagoga, defektologa i učitelja, u prisutnosti barem jednog od djetetovih roditelja.

127. U odnosu na podnositelje zahtjeva upisane u Osnovnu školu Podturen, Vlada je ustvrdila da dokumentaciju o upisu podnositelja zahtjeva koji su pohađali tu školu zbog proteka vremena nije bilo moguće pronaći. Vlada je, međutim, dostavila izjavu jednog učitelja koji je vodio tromjesečni predškolski program za romsku djecu, te koji je rekao da bi na kraju tog programa učitelj ocijenio razinu poznavanja jezika kod svakog djeteta i prema tome bi dijete bilo smješteno u mješoviti ili isključivo romski razredni odjel.

128. Vlada je dostavila školsku dokumentaciju iz koje se moglo zaključiti da su svim podnositeljima zahtjeva, i u Osnovnoj školi Podturen i u Osnovnoj školi Macinec, osigurani dodatni satovi hrvatskoga jezika. Oni su imali mogućnost sudjelovati u raznim izvannastavnim aktivnostima koje su se odvijale na hrvatskom jeziku, od kojih su neke bile posebno usmjerene prema poboljšanju jezičnih vještina (poput recitatorskih i literarnih skupina). Nadalje, u 2002. godini u Osnovnoj školi Podturen te u 2003. godini u Osnovnoj školi Macinec zaposleni su romski pomagači koji su pomagali djeci u isključivo romskim razrednim odjelima da poboljšaju svoje znanje.

129. Vlada je ustvrdila da se ocjena napretka podnositelja zahtjeva provodila u okviru redovitog postupka ocjenjivanja učenika, kao i u svim ostalim školama u Hrvatskoj. U nižim razredima ocjenjivanje iz svih predmeta provodio je učitelj razredne nastave. Završna se ocjena davala na kraju svake školske godine na temelju svih ocjena danih tijekom školske godine. Osnovni elementi za određivanje ocjene bili su: znanje i razumijevanje gradiva, usmeno i pismeno izražavanje, primjena stečenog znanja u praksi i njegova kreativna upotreba, razvoj vještina, sudjelovanje u nastavi i razvoj učenikovih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti. Što se konkretno tiče hrvatskog jezika, elementi za ocjenu znanja iz tog predmeta bili su vještine čitanja i pisanja, usmeno i pismeno izražavanje, vokabular i gramatika, lektira i domaća zadaća. Ocjena se davala na temelju kombinacije određenog broja čimbenika, među kojima su za učenike nižih razreda najvažniji bili motivacija i osobni razvoj u odnosu na svaki predmet. Ocjene su se davale prema individualnim sposobnostima svakoga djeteta. Stoga, dobre ocjene koje su neki od podnositelja zahtjeva dobili nakon što su pali razred ili nakon višestrukog padanja razreda nisu nužno podrazumijevale da su oni dobro savladali hrvatski jezik, već da su ostvarili određeni napredak.

130. Što se tiče pojedinačnih prilika podnositelja zahtjeva u ovome predmetu, Vlada je ustvrdila da je njihov napredak zapravo bio vrlo spor. Svi podnositelji zahtjeva pali su nekoliko razreda zaredom. Ponekad su im trebale dvije ili tri godine da završe jedan razred. Kao primjer, Vlada je navela da je dvanaesti podnositelj zahtjeva, prije nego što je iz hrvatskog jezika dobio trojku (ocjenu "dobar"), prvi razred trebao ponavljati dva puta. Međutim, u prvom se razredu učenici podučavaju osnovnim vještinama čitanja i pisanja te većina njih dobiva visoke ocjene. Dakle, trojka iz hrvatskog nakon ponavljanja prvog razreda dva puta ne može se smatrati dokazom odgovarajućeg znanja hrvatskog jezika. Tom su podnositelju zahtjeva trebale još tri godine da završi drugi razred.

131. Nadalje, postojalo je nekoliko postupovnih jamstava. Svaki je roditelj imao pravo osporiti učiteljevu ocjenu. Ravnatelj škole bio je obvezan ispitati svaki prigovor. Ako je većina roditelja na roditeljskom sastanku bila suglasna da određeni nastavnik nije objektivan u ocjenjivanju, razrednik je morao ispitati prigovor na sastanku školskoga odbora. Ako bi školski odbor utvrdio da je prigovor utemeljen, ravnatelj je bio obvezan poduzeti potrebne mjere, propisane zakonom. Osim toga, svaki je učenik imao pravo prigovoriti ocjenama koje je dobio, a imao je pravo i zatražiti da njegovo znanje ispita posebno povjerenstvo. Kad je riječ o podnositeljima zahtjeva u ovome predmetu, nikad nije podnesen nijedan prigovor o ocjenjivanju njihovog znanja ili raspoređivanju u isključivo romske razredne odjele. Isto tako, ni njihovi roditelji nikada nisu zatražili premještaj svoje djece u mješoviti razredni odjel.

132. Vlada je dostavila školsku dokumentaciju iz koje se moglo zaključiti da je donesen određeni broj mjera. Kao prvo, razredni učitelji ohrabrivali su učenike da pohađaju školu. Škole su održavale redovite sastanke razrednih učitelja s roditeljima, kao i pojedinačne sastanke između roditelja i učitelja za učenike koji su imali problema s pohađanjem nastave, ali roditelji tih učenika uglavnom su ignorirali pozive na obje vrste sastanaka. Škole su uz to zaposlile romske pomagače koji su, između ostalog, bili posrednici između škole i roditelja te su posjećivali roditelje i objašnjavali im nužnost i važnost obrazovanja za njihovu djecu.

133. Školske su vlasti uz to redovito obavještavale podnositelje zahtjeva i njihove roditelje da podnositelji zahtjeva svoje obrazovanje mogu nastaviti u istoj školi i nakon što navrše petnaest godina. Osim toga, podnositelji zahtjeva imali su mogućnost i besplatnog pohađanja večernje škole u obližnjem gradu kako bi završili osnovno obrazovanje. Tri su se podnositelja zahtjeva upisala u večernju školu, ali samo ju je jedan i završio. U odnosu na petog podnositelja zahtjeva, školske su vlasti obavijestile nadležni centar za socijalnu skrb o problemu s pohađanjem nastave, kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere. Učitelji su bili uključeni u rješavanje raznih problema koji su se javljali u odnosu na podnositelje zahtjeva. Kad je razredni učitelj desetog podnositelja zahtjeva uočio da podnositelj zahtjeva ima problema s vidom, odveo ga je oftalmologu i pobrinuo se da nabavi odgovarajuće naočale.

134. Vlada je ustvrdila da su sva romska djeca, bez obzira u koji su razredni odjel bila raspoređena, tijekom svog školovanja bila integrirana s ostalom djecom na razne načine, na primjer kroz aktivno sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima koje su se organizirale u školama (poput zbora, plesa, ručnog rada, mješovitih aktivnosti), kao i kroz sudjelovanje u svim aktivnostima izvan učionice koje je organizirala škola (poput škole plivanja, izleta u gradove, posjeta raznim mjestima, spomenicima i ustanovama, skupljanja otpada, ekoloških aktivnosti i raznih natjecanja), te kroz sudjelovanje s ostalim učenicima u društvenim aktivnostima organiziranim u školi (kao što su proslava Božića i Nove godine, proslava Dana škole, proslava Dana sporta, proslava Dana kruha), uz činjenicu da su zajednički koristili iste školske prostore kao što su kantina i igrališta.

135. Škole o kojima je riječ također su organizirale posebne aktivnosti za sve učenike kroz koje se željelo omogućiti djeci koja nisu Romi da bolje upoznaju romsku tradiciju i kulturu. Te su aktivnosti uključivale proslavu Dana Roma, organizirane posjete romskim naseljima, informiranje učenika o romskom jeziku i običajima, te o problemima s kojima se Romi susreću u svakodnevnom životu, te poticanje romskih učenika da objavljuju tekstove i pjesme u školskim novinama.

3. Umješači

(a) Vlada Slovačke Republike

136. Vlada Slovačke Republike priznala je potrebu rješavanja poteškoća u učenju kod određenih učenika, kao što su one vezane uz nepoznavanje jezika nastave u školama. Utvrdili su da su se različite kompenzatorne mjere donesene u tom smislu pokazale konstruktivnima. Pozvali su se na slobodu procjene koju države imaju na području obrazovanja i naglasili da se državama ne bi smjelo zabranjivati osnivanje posebnih razrednih odjela u različitim vrstama škola za djecu s poteškoćama, niti provedba posebnih nastavnih programa u odgovoru na posebne potrebe.

137. Iako je bilo nužno rješavati posebne potrebe djece s poteškoćama u učenju, to nije moglo imati prednost nad djelotvornim funkcioniranjem obrazovnoga sustava, koji je morao ostati kompaktan, a ne fragmentiran prema potrebama svakog pojedinog učenika. Stoga se raspoređivanje djeteta u različiti razredni odjel zbog objektivnih i opravdanih razloga, kao što je nepoznavanje jezika nastave, nije moglo smatrati diskriminirajućim. Ostali mjerodavni čimbenici u odnosu na ovaj predmet bili su stavovi roditelja i mogućnost premještaja učenika u mješovite razredne odjele, kao i sadržaj nastavnog plana i programa.

(b) Interights

138. Interights je naglasio potrebu da Sud razvije sveobuhvatnu sudsku praksu o materijalnopravnim aspektima prava na obrazovanje. Obveza poštivanja prava na obrazovanje državama strankama nalaže da izbjegavaju mjere koje ometaju ili sprječavaju uživanje toga prava. Obveza osiguranja obrazovanja koje će biti i dostatno i odgovarajuće državama strankama nalaže da poduzmu pozitivne mjere koje bi pojedincima i zajednicama omogućile i pomogle u cijelosti uživati pravo na obrazovanje. Glavni ciljevi obrazovanja mogu se ostvariti samo ako se djeca iz različitih kulturnih sredina zajedno školuju u integriranim školama.

139. Pristup obrazovanju bez diskriminacije podrazumijeva da djeca trebaju imati mogućnost sudjelovati u redovnom obrazovnom sustavu koji osigurava njihovu integraciju u društvo, te uživati koristi koje im pruža taj sustav. Svi međunarodni standardi o obrazovanju temelje se na načelu nediskriminacije. Budući da pravo na obrazovanje ima presudnu važnost, ako se djeci pripadnicima etničkih ili jezičnih manjina to pravo ne osigura dovodi se u pitanje sposobnost tih manjina da izađu iz kruga siromaštva i marginalizacije koja većinu njih pogađa.

140. Postoje djelotvorne i praktične alternative razdvajanju djece u školama na temelju jezičnih i kulturnih razlika. Zbog takvog razdvajanja manjini zapravo može biti uskraćeno pravo učenja većinskog jezika što, kao posljedica, može negativno utjecati na njihovu mogućnost uživanja koristi koju pruža obrazovanje, te djelotvornog sudjelovanja u društvu i integracije u društvo. Državi nije dopušteno provoditi razdvajanje na temelju kulture ili etničkog podrijetla. Iako države ne smiju na diskriminirajući način razdvajati ni isključivati djecu na temelju jezika, one trebaju donijeti odgovarajuće mjere koje bi privremeno utjecale na razdvojenost učenika zbog nedovoljnog poznavanja jezika nastave. Međutim, na tom se području smije primijeniti veoma ograničena sloboda procjene kako bi se osiguralo da se razdvajanje provodi isključivo na temelju opravdanih jezičnih potreba, te na način koji osigurava da se učenici na odgovarajući način i pravovremeno u cijelosti integriraju.

(c) Grčki helsinški odbor

141. Pozivajući se na sudsku praksu Suda koja se odnosi na pravo na obrazovanje, a osobito na presude u predmetima D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], br. 57325/00, ECHR 2007-... ) i Sampanis and Others v. Greece (br. 32526/05, 5. lipnja 2008.), Grčki helsinški odbor naglasio je sljedeća načela. Presudna je važnost testiranja koja se provode radi procjene razine obrazovanosti djece prilikom njihovoga upisa u školu, kao i potrebe da se sva romska djeca u konačnici uključe u redovne razredne odjele. Od načela integriranog obrazovanja može se odstupiti samo u određenim, iznimnim okolnostima. Samo je integrativna obrazovna politika u skladu s ulogom obrazovnih sustava država članica.

142. Umješači su se pozvali i na Akcijski plan za poboljšanje položaja Roma i Sinta na području OESS-a, u kojemu su države članice pozvane da "razvijaju i provode sveobuhvatne programe desegregacije u školama s ciljem: (1) prekidanja s praksom sustavnog usmjeravanja romske djece u posebne škole ili razredne odjele; te (2) premještanja romske djece iz posebnih škola u redovne škole". Umješači su se pozvali i na mjerodavne, prethodno citirane, izvore Vijeća Europe.

 

C. Ocjena Suda

143. Podnositelji zahtjeva u ovome predmetu podnijeli su prigovore na temelju članka 2. Protokola br. 1, zasebno i u vezi s člankom 14. Konvencije, tvrdeći da im je zbog činjenice da su raspoređeni u isključivo romske razredne odjele tijekom osnovnoga školovanja povrijeđeno pravo na obrazovanje i pravo da ne budu diskriminirani. Međutim, Veliko vijeće smatra da se u ovome predmetu prvenstveno postavlja pitanje diskriminacije.

144. U vezi s time, Sud ponavlja da članak 14. nema samostalno značenje, ali ima važnu ulogu zbog toga što nadopunjuje ostale odredbe Konvencije i njenih protokola, jer štiti osobe stavljene u slične situacije od svake diskriminacije u uživanju prava utvrđenih tim ostalim odredbama. Ako se, u slučaju pozivanja na neki materijalni članak Konvencije ili njezinih protokola, zasebno i u vezi s člankom 14. Konvencije, zasebno utvrdi povreda tog materijalnog članka, obično nije potrebno da Sud predmet razmatra i na temelju članka 14., ali će stav biti drukčiji ako jasno utvrđena nejednakost postupanja u uživanju prava o kojemu je riječ predstavlja temeljni aspekt predmeta (vidi Dudgeon v. the United Kingdom, 22. listopada 1981., § 67, Series A no. 45; Chassagnou and Others v. France [GC], br. 25088/94, 28331/95 i 28443/95, § 89, ECHR 1999-III; te Timishev v. Russia, br. 55762/00 i 55974/00, § 53, ECHR 2005-XII).

145. Prigovor u ovome predmetu odnosi se na navodnu diskriminaciju u odnosu na pravo podnositelja zahtjeva na obrazovanje zbog toga što su u jednome dijelu svoga školovanja bili raspoređeni u posebne razredne odjele, koji su prema njihovom mišljenju bili osnovani na temelju etničkih kriterija. Vlada je sa svoje strane tvrdila da su podnositelji zahtjeva raspoređeni u posebne razredne odjele zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Iz toga slijedi da je središnje pitanje koje je u ovome predmetu potrebno riješiti to jesu li školske vlasti poduzele odgovarajuće mjere kako bi osigurale brzo napredovanje podnositelja zahtjeva u stjecanju odgovarajućeg znanja hrvatskog jezika, te njihovu integraciju u mješovite razredne odjele čim se to ostvari. U vezi s time, čini se da veliku važnost ima nastavni plan i program prema kojemu su podnositelji zahtjeva pratili nastavu, te postupci u vezi s njihovim premještajem u mješovite razredne odjele. To znači da navodna nejednakost postupanja u uživanju prava na obrazovanje predstavlja temeljni aspekt ovoga predmeta, pa se pitanja koja se odnose na ovaj predmet trebaju ispitati s polazišta članka 14. Konvencije u vezi s člankom 2. Protokola br. 1.

146. Pravo na obrazovanje, na način kako je to utvrđeno u prvoj rečenici članka 2. Protokola br. 1., svima pod jurisdikcijom ugovornih stranaka jamči "pravo pristupa obrazovnim ustanovama koje u danome trenutku postoje", ali takav pristup predstavlja samo dio prava na obrazovanje. Da bi to pravo "bilo djelotvorno, uz to je, inter alia, potrebno da pojedinac- korisnik ima mogućnost ubirati koristi od obrazovanja koje je pohađao, to jest, da ima pravo da mu se, u skladu s pravilima koja su na snazi u svakoj državi i u odgovarajućem obliku, službeno priznaju studiji koje je završio" (vidi Case “relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in Belgium” (merits), 23. srpnja 1968., str. 30-32, §§ 3-5, Series A no. 6; Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v. Denmark, 7. prosinca 1976., § 52, Series A no. 23; te Leyla Şahin v. Turkey [GC], br. 44774/98, § 152, ECHR 2005-XI).

147. Iako je u ovome predmetu riječ o pojedinačnim situacijama četrnaest podnositelja zahtjeva, Sud ipak ne može zanemariti činjenicu da su podnositelji zahtjeva pripadnici romske manjine. Stoga će Sud u daljnjoj analizi uzeti u obzir specifični položaj romskog stanovništva. Kao što je Sud u prethodnim predmetima već primijetio, Romi su zbog svoje povijesti postali specifična vrsta manjine u nepovoljnom i ranjivom položaju (vidi i opće primjedbe iz Preporuke Parlamentarne skupštine br. 1203 (1993) o Ciganima u Europi, citirane u stavku 79. ove presude, te točku 4. njezine Preporuke br. 1557 (2002): 'Pravni položaj Roma u Europi', citirane u stavku 81. ove presude). Njima je zbog toga potrebna posebna zaštita. Kao što potvrđuju aktivnosti brojnih europskih i međunarodnih organizacija i preporuke tijela Vijeća Europe, ta se zaštita proteže i na područje obrazovanja. Ovaj predmet, stoga, zahtijeva posebnu pozornost, osobito zbog toga što su u vrijeme podnošenja zahtjeva Sudu podnositelji zahtjeva bili maloljetna djeca za koju je pravo na obrazovanje bilo od presudne važnosti (vidi D.H. and Others D.H. and Others, prethodno citirano, § 182).

148. I na kraju, kao što je konstatirano i u prethodnim predmetima, ranjivi položaj Roma/Cigana znači da se, kako u mjerodavnom regulatornom okviru tako i prilikom donošenja odluka u pojedinačnim predmetima, posebno trebaju uzeti u obzir njihove potrebe i različiti način života (vidi Chapman v. the United Kingdom [GC], br. 27238/95, § 96, ECHR 2001-I, te Connors v. the United Kingdom, br. 66746/01, § 84, 27. svibnja 2004.). U predmetu Chapman Sud je uz to primijetio da se može reći da se između država članica Vijeća Europe stvara međunarodni konsenzus o priznavanju posebnih potreba manjina i obvezi zaštite njihove sigurnosti, identiteta i načina života, ne samo u svrhu zaštite interesa samih manjina, već i radi očuvanja kulturne različitosti koja je važna za cijelu zajednicu (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 181).

1. Je li postojala razlika u postupanju?

149. Prema dobro utvrđenoj sudskoj praksi Suda, diskriminacija znači različito postupanje prema osobama u relevantno sličnim situacijama, bez objektivnog i razumnog opravdanja (vidi Willis v. the United Kingdom, br. 36042/97, § 48, ECHR 2002-IV, te Okpisz v. Germany, br. 59140/00, § 33, 25. listopada 2005.). Međutim, članak 14. ne zabranjuje državi članici da prema određenim skupinama postupa različito kako bi ispravila "činjenične nejednakosti" među njima; naime, u nekim se okolnostima može dogoditi da, ako se kroz različito postupanje ne pokuša ispraviti nejednakost, to samo po sebi može predstavljati povredu članka 14. (vidi “Case relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in Belgium” v. Belgium (Merits), prethodno citirano, str. 34 § 10; Thlimmenos v. Greece [GC], br. 34369/97, § 44, ECHR 2000-IV; te Stec and Others v. the United Kingdom [GC], br. 65731/01, § 51, ECHR 2006- VI). Štoviše, države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene kad ocjenjuju opravdavaju li razlike u inače sličnim situacijama drugačije postupanje, a ako opravdavaju, do koje mjere. Međutim, da bi Sud za određenu razliku u postupanju koja se isključivo temelji na etničkom podrijetlu mogao smatrati da je u skladu s Konvencijom, potrebno je iznijeti vrlo ozbiljne razloge (vidi Timishev, prethodno citirano, § 56).

150. Sud je uz to prihvatio da se opća politika ili mjera koja je naizgled neutralna, ali ima nerazmjerno štetno djelovanje na osobe ili skupine osoba koje su, kao što je to slučaj u ovome predmetu, raspoznatljive samo prema etničkom kriteriju, može smatrati diskriminirajućom čak i ako nije posebno usmjerena prema toj skupini (vidi, mutatis mutandis, Hugh Jordan v. the United Kingdom, br. 24746/94, § 154, 4. svibnja 2001., i Hoogendijk v. the Netherlands (dec.), br. 58461/00, 6. siječnja 2005.; te Sampanis, prethodno citirano, § 68), osim ako je ta mjera objektivno opravdana legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena, potrebna i razmjerna. Nadalje, diskriminacija potencijalno protivna Konvenciji može proizaći i iz de facto situacije (vidi Zarb Adami v. Malta, br. 17209/02, § 76, ECHR 2006-VIII). Ako podnositelj zahtjeva podnese prima facie dokaz da je djelovanje određene mjere ili prakse diskriminirajuće, teret dokazivanja prenijet će se na tuženu državu koja će tada morati dokazati da razlika u postupanju nije diskriminirajuća (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, §§ 180 i 189).

151. Sud na početku ističe da je nedavno donio dvije presude na području obrazovanja romske djece u kojima je utvrdio da su podnositelji zahtjeva bili žrtve diskriminacije na temelju svoga etničkog podrijetla: D.H. and Others v. the Czech Republic i Sampanis and Others v. Greece (obje su prethodno citirane). U presudi D.H. and Others riječ je o situaciji u kojoj je praksa smještanja nerazmjernog broja romske djece u škole za djecu s poteškoćama u učenju, koja se primjenjivala u cijeloj zemlji, predstavljala diskriminaciju na temelju etničkoga podrijetla podnositelja zahtjeva. U predmetu Sampanis and Others Sud je utvrdio da je praksa prema kojoj se romskoj djeci prvo uskraćivao upis u školu, a potom ih se raspoređivalo u posebne razrede smještene u izdvojenom dijelu glavne zgrade osnovne škole, u kombinaciji s određenim brojem rasističkih incidenata u školi koje su izazvali roditelji ne-romske djece, također predstavljala diskriminaciju na temelju romskoga podrijetla podnositelja zahtjeva.

152. Ovaj je predmet potrebno razlikovati od prethodno spomenuta dva predmeta, posebno u pogledu relevantnosti statističkih podataka u ta tri predmeta, koji bi mogli utjecati na to postoji li prima facie dokaz o diskriminaciji, a posljedično i na pitanje tereta dokazivanja. U predmetu D.H. and Others Sud je utvrdio da je između 50 i 70% romske djece u Češkoj Republici pohađalo posebne škole za djecu s poteškoćama u učenju (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 18), dok su u predmetu Sampanis and Others sva romska djeca koja su pohađala dotičnu školu bila raspoređena u izdvojene dijelove zgrade (vidi Sampanis and Others, prethodno citirano, § 81). Kad je pak riječ o ovome predmetu, Sud prvo konstatira da su podnositelji zahtjeva, za razliku od podnositelja zahtjeva u predmetu Sampanis, pohađali redovne osnovne škole i da su isključivo romski razredni odjeli bili smješteni u istim prostorima kao i ostali razredni odjeli. Udio romske djece u nižim razredima u Osnovnoj školi Macinec kreće se od 57 do 75%, dok se u Osnovnoj školi Podturen kreće od 33 do 36%. Dostavljeni podaci za 2001. godinu pokazuju da su u Osnovnoj školi Macinec 44% učenika bili Romi, te da je 73% njih pohađalo isključivo romske razredne odjele. U Osnovnoj školi Podturen 10% učenika bili su Romi, a 36% romskih učenika pohađalo je isključivo romski razredni odjel. Ti statistički podaci pokazuju da je samo u Osnovnoj školi Macinec većina romskih učenika pohađala isključivo romski razredni odjel, dok je u Osnovnoj školi Podturen udio takve djece bio ispod 50%. To potvrđuje da niti u jednoj od tih škola nije bilo opće politike automatskog raspoređivanja romskih učenika u posebne razredne odjele. To znači da dostavljeni statistički podaci nisu dovoljni da bi se na temelju njih moglo utvrditi postojanje prima facie dokaza da je učinak mjere ili prakse diskriminirajući.

153. Međutim, neizravna diskriminacija može se dokazati bez statističkih dokaza (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 188). U vezi s time, Sud konstatira da je mjera raspoređivanja djece u posebne razredne odjele na temelju njihovog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika primijenjena samo u odnosu na romsku djecu u nekoliko škola u Međimurskoj županiji, među kojima se nalaze i dvije osnovne škole koje su pohađali podnositelji zahtjeva u ovome predmetu. To znači da mjera o kojoj je riječ jasno predstavlja razliku u postupanju.

154. Što se tiče osnove za raspoređivanje podnositelja zahtjeva u posebne razredne odjele, Sud ima na umu i opće primjedbe iznesene u trećem izvješću ECRI-ja o Hrvatskoj, objavljenom 17. prosinca 2004. (vidi odlomak 67. ove presude), u kojemu se spominju "tvrdnje da su vlasti, kad su pokušale uvesti mješovite razredne odjele umjesto posebnih razrednih odjela u nekim školama, naišle na protivljenje roditelja koji nisu Romi, koji su, kako se čini, potpisivali peticije protiv te mjere, rezultat čega je bilo to da su posebni razredni odjeli zadržani." Povjerenik za ljudska prava, u izvješću o svome posjetu Hrvatskoj (vidi stavak 72. ove presude) spomenuo je jednu sličnu situaciju u sljedećem odlomku: "U 2002. godini došlo je do pogoršanja problema u okolici grada Čakovca, u kojemu se primjenjivala praksa razdvajanja romskih i učenika koji nisu Romi u školama. Stvorilo se ozračje nesnošljivosti; roditelji koji nisu Romi otišli su toliko daleko da su početkom školske godine 2002./2003. organizirali prosvjed ispred škole, ne dopuštajući ulazak romskoj djeci"

155. U okolnostima ovoga predmeta, čak i ako mjerodavne državne vlasti nisu imali nikakvu namjeru diskriminacije, činjenica da je mjera o kojoj je riječ primijenjena isključivo na pripadnike jedne etničke skupine, u kombinaciji s navodnim protivljenjem roditelja ostale djece raspoređivanju romske djece u mješovite razredne odjele, zahtijeva odgovor države kojim bi dokazala da je praksa o kojoj je riječ bila objektivno opravdana nekim legitimnim ciljem, te da su sredstva za postizanje tog cilja bila primjerena, potrebna i razmjerna.

2. Je li razlika u postupanju imala objektivno i razumno opravdanje?

156. Prema sudskoj praksi Suda, razlika u postupanju je diskriminirajuća ako "nema objektivno i razumno opravdanje", to jest, ako ne teži ostvarenju "legitimnog cilja", te ako ne postoji "razumni odnos razmjernosti" između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo" (vidi, između mnogih drugih izvora prava, Larkos v. Cyprus [GC], br. 29515/95, § 29, ECHR 1999-I; Stec and Others, prethodno citirano, § 51; te D.H. and Others, prethodno citirano, § 196). Ako se razlika u postupanju temelji na rasi, boji kože ili etničkome podrijetlu, pojam objektivnog i razumnog opravdanja mora se tumačiti što je strože moguće (vidi Sampanis and Others, prethodno citirano, § 69).

157. Sud smatra da privremeno raspoređivanje djece u posebni razredni odjel na temelju njihovog nedovoljnog poznavanja jezika kao takvo nije automatski protivno članku 14. Konvencije. Moglo bi se reći da bi u određenim okolnostima takvo raspoređivanje služilo ostvarenju legitimnog cilja prilagodbe obrazovnog sustava specifičnim potrebama djece. Međutim, kada takva mjera nesrazmjerno ili čak, kao što je to slučaj u ovome predmetu, isključivo pogađa određenu etničku skupinu, tada se trebaju uspostaviti odgovarajuća jamstva (vidi Buckley v. the United Kingdom, 25. rujna 1996., § 76, Reports 1996-IV; Connors, prethodno citirano, § 83; te Timishev, prethodno citirano, § 56). Sud, stoga, sada mora ispitati jesu li takva jamstva postojala u svakoj fazi provedbe mjera koje su predmet prigovora, te jesu li bila djelotvorna.

 

(a) Početno raspoređivanje podnositelja zahtjeva u posebne razredne odjele

158. Sud prvo konstatira da nije postojala jasna i konkretna pravna osnova za raspoređivanje djece koja nisu dovoljno dobro poznavala hrvatski jezik u posebne razredne odjele. Zakoni na koje se pozvala Vlada, a to su Zakon o osnovnom školstvu i Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu, nisu predviđali posebne razredne odjele za djecu koja ne poznaju hrvatski jezik. Vlada nije dokazala da se ta praksa primjenjivala i u odnosu neke druge učenike koji nisu dovoljno dobro poznavali hrvatski jezik, u nekom drugom dijelu Hrvatske, a ne samo u odnosu na romsku djecu u nekoliko škola u Međimurju, uključujući i dvije škole o kojima je ovdje riječ. Dakle, za osporavane se mjere teško može reći da su dio uobičajene i opće prakse uvedene s ciljem rješavanja problema djece koja ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik.

159. Osim toga, testiranja provedena radi donošenja odluke o raspoređivanju učenika u isključivo romske razredne odjele nisu posebno namijenjena za testiranje znanja hrvatskog jezika kod djece. Ako se državne vlasti odluče djecu staviti u poseban razredni odjel zbog toga što ta djeca ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik, testiranje takve djece treba biti posebno namijenjeno ocjenjivanju znanja jezika. U svome Mišljenju o Hrvatskoj, usvojenom 6. travnja 2001., Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina naglasio je da se "raspoređivanje djece u posebne razredne odjele treba provoditi samo ako je to apsolutno potrebno, te uvijek na temelju dosljednih, objektivnih i sveobuhvatnih testova" (vidi stavak 68. ove presude).

160. U ovome predmetu nije obavljeno nikakvo posebno testiranje poznavanja hrvatskog jezika od strane podnositelja zahtjeva. Testiranje podnositelja zahtjeva koji su pohađali Osnovnu školu Macinec (jedanaesti do petnaesti podnositelj zahtjeva) bilo je osmišljeno za potrebe testiranja općeg psihofizičkog stanja djece, a ne upravo za testiranje njihovoga poznavanja hrvatskoga jezika. Što se tiče podnositelja zahtjeva koji su pohađali Osnovnu školu Podturen (drugi do deseti podnositelj zahtjeva), Vlada nije dokazala da su oni ikada bili djelotvorno testirani u tom pogledu (vidi stavak 125. ove presude).

161. Osim toga, ne mogu se zanemariti ni određene nedosljednosti u odnosu na pojedine podnositelje zahtjeva. Na primjer, i druga podnositeljica zahtjeva i deseti podnositelj zahtjeva su nakon upisa u prvi razred u školskoj godini 1997./1998. početno bili raspoređeni u mješoviti razredni odjel u Osnovnoj školi Podturen. Tek su nakon dvije godine premješteni u isključivo romski razredni odjel. Pod pretpostavkom da je, kao što je to Vlada ustvrdila, razlog za raspoređivanje romske djece u isključivo romske razredne odjele bilo nepoznavanje hrvatskog jezika, teško je shvatiti kako to da su druga podnositeljica zahtjeva i deseti podnositelj zahtjeva dovoljno poznavali hrvatski jezik u dobi od sedam godina, kad su krenuli u osnovnu školu, ali ne i nakon dvije godine, kad su premješteni u isključivo romski razredni odjel. Jednako je nevjerojatno da su njihovim učiteljima bile potrebne dvije godine da primijete da djeca dovoljno ne poznaju jezik. Čak i ako se uzme u obzir da je to dvoje podnositelja zahtjeva imalo poteškoće u učenju, na što upućuje činjenica da u prve dvije godine svoga školovanja nisu prošli u viši razred, čini se da se rješavanju tih poteškoća nije na odgovarajući način pristupilo time što ih se jednostavno rasporedilo u isključivo romski razredni odjel. Desetome podnositelju zahtjeva je pak tek u školskoj godini 2005./2006. ponuđeno da, zbog svojih poteškoća u razvoju, prati nastavu prema prilagođenom programu, što znači da se to dogodilo čak osam godina nakon što je upisan u osnovnu školu, kad se već približavao dobi od petnaest godina, a time i skorom napuštanju škole.

162. Sud ne smatra zadovoljavajućim objašnjenje što ga je dala Vlada da to dvoje podnositelja zahtjeva nije dovoljno dobro poznavalo hrvatski jezik prilikom upisa u školu, ali da u tim godinama u njihovoj školi nije bilo isključivo romskih razrednih odjela. Jer ostaje činjenica da se rješavanju problema njihovog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika nije na primjereni način pristupilo tijekom prve dvije godine njihovoga školovanja.

 

(b) Nastavni plan i program

163. Kad je riječ o nastavnom planu i programu prema kojemu se odvijala nastava u isključivo romskim razrednim odjelima, Vlada je prvo ustvrdila da je on bio isti kao i u svim ostalim razrednim odjelima istoga razreda, te da su se svi predmeti podučavali na hrvatskom jeziku. Međutim, Vlada je u isto vrijeme tvrdila da znanje hrvatskog jezika podnositelja zahtjeva nije bilo dovoljno dobro da bi oni mogli pratiti redovni školski program s ostalim učenicima. Vlada je uz to priznala da je nastavni plan i program u isključivo romskim razrednim odjelima mogao biti smanjen do 30% u odnosu na cjeloviti, standardni plan i program, navodeći da je takvo smanjenje bilo dopušteno prema domaćim zakonima te da ono nije bilo rezervirano za isključivo romske razredne odjele, već je bilo prihvaćeno i dopušteno u odnosu na bilo koji razredni odjel u osnovnoj školi u Hrvatskoj, ovisno o sposobnostima učenika u dotičnom razrednom odjelu.

164. Sud konstatira da, ako su podnositelji zahtjeva bili podučavani prema istom nastavnom planu i programu kao i svi ostali učenici, čini se da nije bilo razloga za njihovo raspoređivanje u posebne razredne odjele. S druge strane, ako su raspoređeni u posebne razredne odjele zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoj jezika, tada redovni plan i program, koji se podučavao na hrvatskom jeziku, nikako nije mogao zadovoljiti njihove potrebe. Nadalje, Vladina tvrdnja da su podnositelji zahtjeva pratili nastavu prema redovnom planu i programu teško da može biti u skladu s primjedbama koje je 26. rujna 2001. hrvatska vlada dala u odgovoru na Mišljenje Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, prema kojima "Ministarstvo obrazovanja i sporta, u suradnji s lokalnom upravom, poduzelo je niz mjera u tu svrhu [to jest, u svrhu prevladavanja jezične barijere] – dodatna pomoć za rješavanje problema koji se odnose na praćenje i razumijevanje nastave, prilagodbu nastavnog plana i programa potrebama romske djece ..." (vidi stavak 69. ove presude). Dakle, iz toga bi se moglo zaključiti da su romska djeca pratila nastavu prema "prilagođenom planu i programu", iako nije jasno što je on točno uključivao.

165. Kad je riječ o činjenici da je nastavni plan i program prema kojemu se odvijala nastava u isključivo romskim razrednim odjelima mogao biti smanjen za 30%, Sud prvo konstatira da Vlada nije navela točno određenu pravnu osnovu za takvo smanjenje. Kao drugo, što je još važnije, Vlada nije pokazala na koji bi se način sâmo postojanje mogućnosti smanjenja nastavnog plana i programa moglo smatrati odgovarajućim načinom rješavanja problema navodnog nepoznavanja hrvatskog jezika od strane podnositelja zahtjeva. Budući da se, prema navodima Vlade, nastava u dotičnim školama odvijala isključivo na hrvatskom jeziku, država je uz to imala obvezu poduzeti odgovarajuće pozitivne mjere kroz koje bi podnositeljima zahtjeva pomogla u stjecanju potrebnih jezičnih vještina u najkraćem mogućem roku, i to putem posebnih satova hrvatskog jezika, a kako bi se mogli brzo integrirati u mješovite razredne odjele.

166. U vezi s time, Sud se poziva na prethodno spomenute primjedbe koje je hrvatska Vlada dostavila u odgovoru na Mišljenje Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina prema kojima "ona djeca koja ne govore hrvatski jezik mogu biti upisana u posebne razredne odjele u kojima im se posvećuje posebna pažnja kako bi mogli naučiti hrvatski jezik" (vidi stavak 69. ove presude). Međutim, nakon što su podnositelji zahtjeva raspoređeni u isključivo romske razredne odjele, nije im ponuđen nikakav poseban program radi rješavanja navodnih jezičnih manjkavosti. Niti je Vlada dokazala da postoje ikakve pisane upute ili smjernice glede programa prema kojemu se podučavaju učenici raspoređeni u isključivo romske razredne odjele.

167. Kad je riječ o postojanju dopunske nastave iz hrvatskog jezika, kao jednog od načina na koji su se, prema Vladinoj tvrdnji, rješavale jezične nedostatnosti podnositelja zahtjeva, čini se da trećem, četvrtom i petom podnositelju zahtjeva uopće nije bilo omogućeno pohađanje takve nastave, iako je sve troje pohađalo isključivo romski razredni odjel barem prve dvije godine svoga osnovnog obrazovanja.

168. Što se tiče šestog do jedanaestog podnositelja zahtjeva, njima je tek u trećem razredu ponuđena dopunska nastava iz hrvatskoga jezika, iako su svi oni bili u isključivo romskom razrednom odjelu od prvoga razreda.

169. Trinaestom do petnaestom podnositelju zahtjeva dopunska je nastava ponuđena samo u prvoj godini njihovoga školovanja. Unatoč tome, oni su u isključivo romskom razredu ostali i ostatak svoga osnovnog obrazovanja.

170. Samo je dvanaestom podnositelju zahtjeva bila sustavno nuđena dopunska nastava iz hrvatskoga jezika u prvom, drugom i trećem razredu. Međutim, on je u isključivo romskom razredu ostao cijelo svoje osnovno školovanje.

171. U svakom slučaju, takva je dopunska nastava iz hrvatskoga jezika u najboljem slučaju mogla samo djelomično nadoknaditi pomanjkanje nastavnog plana i programa posebno namijenjenog za rješavanje potreba učenika raspoređenih u posebne razredne odjele zbog neodgovarajućeg znanja hrvatskog.

 

(c) Postupak premještaja i nadzora

172. Kad je riječ o premještaju iz isključivo romskih razrednih odjela u mješovite razredne odjele, Vlada je, kako u postupku pred nacionalnim sudovima tako i pred ovim Sudom, ustvrdila da je homogenost svakoga razreda bila važan čimbenik u odluci da se podnositelji zahtjeva ne premjeste u mješoviti razred. Međutim, kao što je već naznačeno, za raspoređivanje podnositelja zahtjeva u isključivo romske razredne odjele moglo se smatrati da je težilo legitimnom cilju samo ako je služilo povećanju njihovog znanja hrvatskoga jezika do odgovarajuće razine, te osiguranju njihovog trenutačnog premještaja u mješoviti razred nakon toga.

173. U tom pogledu, potrebno je primijetiti da nije bio donesen nikakav program rješavanja posebnih potreba romske djece koja nisu imala jezične vještine, s točno utvrđenim vremenskim rokovima za svaku fazu stjecanja potrebnih jezičnih vještina. Sud zbog toga smatra da, s obzirom na vremensko razdoblje koje su podnositelji zahtjeva proveli u isključivo romskim razredima, po svemu sudeći, nije ispunjen uvjet koji je zahtijevao njihov trenutačan i automatski premještaj nakon postizanja odgovarajućeg znanja jezika.

174. U prethodno navedenim primjedbama podnesenim u odgovoru na Mišljenje Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, Vlada je izjavila sljedeće: "Ta praksa [raspoređivanja romske djece u posebne razredne odjele] provodi se samo u prvom i drugom razredu osnovne škole, nakon čega djeca pohađaju iste razredne odjele zajedno s djecom ostalih nacionalnosti" (vidi stavak 69. ove presude). Sud se poziva i na Mišljenje o Hrvatskoj koje je donio Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina 1. listopada 2004., prema kojemu se "učenici [se] ne bi smjeli raspoređivati u takve posebne razredne odjele na temelju svoje pripadnosti nacionalnoj manjini, već na temelju vještina i potreba dotičnih pojedinaca, a ako se takvo raspoređivanje pokaže nužnim, to bi trebalo biti samo na ograničeno razdoblje" (vidi stavak 70. ove presude).

175. Ipak, svaki od podnositelji zahtjeva u ovome predmetu proveo je značajan dio svoga obrazovanja u isključivo romskom razrednom odjelu. Jedanaesti do petnaesti podnositelj zahtjeva proveli su svih osam godina svoga školovanja u isključivo romskom razrednom odjelu, dok su drugi do deseti podnositelj zahtjeva pohađali i isključivo romske i mješovite razredne odjele. Međutim, nije postojao nikakav poseban postupak nadzora. Iako su neki od podnositelja zahtjeva u određenim razdobljima pohađali mješovite razredne odjele, Vlada nije dokazala da je sastavljeno i jedno pojedinačno izvješće u odnosu na bilo kojeg podnositelja zahtjeva i njegov napredak u učenju hrvatskoga jezika. Takva su izvješća očito potrebna kako bi se osigurala objektivnost i kako bi se prepoznali problemi koji se potom mogu rješavati, ako je potrebno, dodatnim mjerama. Pomanjkanje propisanog i transparentnog postupka nadzora otvorilo je široki prostor za proizvoljnost.

 

(d) Neredovito pohađanje nastave i visoka stopa napuštanja školovanja

176. Jedan od problema istaknutih u izvješćima tijela Vijeća Europe koja su se odnosila na Hrvatsku bilo je neredovito pohađanje nastave romske djece i visoka stopa napuštanja školovanja kod te djece. U izvješću ECRI-ja o Hrvatskoj, objavljenom 3. srpnja 2001., navodi se da "mnoga romska/ciganska djeca ne idu u školu, bilo zbog toga što su napustila školovanje ili zbog toga što nikada nisu ni pohađala školu" (vidi stavak 66. ove presude). To je zapažanje potvrđeno u izvješću ECRI-ja o Hrvatskoj, objavljenom 17. prosinca 2004., prema kojemu "mnoga romska djeca napuštaju školovanje u veoma ranoj dobi" (vidi stavak 67. ove presude). Statistički podaci za Međimursku županiju koje su podnositelji zahtjeva dostavili, a Vlada ih nije osporila, ukazuju na to da je stopa napuštanja školovanja romskih učenika prije završetka osnovnog obrazovanja bila 84%. Podnositelji zahtjeva u ovome predmetu su, svi bez iznimke, napustili školu u dobi od petnaest godina ne završivši osnovno obrazovanje. Iz njihovih svjedodžaba vidljivo je da su neredovito pohađali nastavu.

177. Iako se ne može smatrati da su hrvatske vlasti jedine odgovorne za činjenicu da toliko puno učenika nije završilo osnovno obrazovanje ili steklo odgovarajuću razinu znanja jezika, tako visoka stopa napuštanja školovanja među romskim učenicima u Međimurskoj županiji upućivala je na potrebu poduzimanja pozitivnih mjera, inter alia, radi podizanja svijesti o važnosti obrazovanja među romskom populacijom, a i kako bi se podnositeljima zahtjeva pomoglo u rješavanju svih poteškoća s kojima su se susretali u praćenju nastavnoga plana i programa. Stoga je, radi rješavanja tih problema, bilo potrebno poduzeti određene dodatne korake, kao što je aktivno i strukturirano uključivanje nadležnih socijalnih službi. Međutim, prema navodima Vlade, socijalne službe bile su obaviještene o neredovitom pohađanju nastave samo u slučaju petog podnositelja zahtjeva. Nisu dostavljene precizne informacije o bilo kakvim naknadnim aktivnostima.

 

(e) Uključenost roditelja podnositelja zahtjeva

178. Vlada je istaknula pasivnost i nedostatak prigovora roditelja u odnosu na raspoređivanje njihove djece u posebne razredne odjele, kao i činjenicu da nisu zatražili njihov premještaj u mješovite razredne odjele. U vezi s time, u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic doneseni su sljedeći zaključci za koje se može reći da su relevantni:

"202. Što se tiče pristanka roditelja, Sud prima na znanje Vladinu tvrdnju da je to bio odlučni čimbenik bez kojega podnositelji zahtjeva ne bi bili raspoređeni u posebne škole. S obzirom na činjenicu da je u ovome predmetu utvrđena razlika u postupanju, može se zaključiti da bi svaki takav pristanak značio prihvaćanje razlike u postupanju, čak i ako je diskriminirajuća, to jest, odricanje od prava na zaštitu od diskriminacije. Međutim, prema sudskoj praksi Suda, odricanje od prava zajamčenog Konvencijom – ako je takvo odricanje uopće dopušteno – mora se nedvosmisleno utvrditi i izraziti uz punu svijest o činjenicama, to jest na temelju informiranog pristanka (Pfeifer and Plankl v. Austria, presuda od 25. veljače 1992., Series A no. 227, §§ 37-38) te bez ograničenja (Deweer v. Belgium, presuda od 27. veljače 1980., Series A no. 35, § 51).

203. U okolnostima ovoga predmeta, Sud se nije uvjerio da su roditelji romske djece, koji su bili pripadnici jedne zajednice u nepovoljnom položaju i često slabo obrazovani, bili sposobni procijeniti sve aspekte situacije i posljedice davanja pristanka. ...

204. S obzirom na temeljnu važnost zabrane rasne diskriminacije (vidi Nachova and Others, prethodno citirano, § 145, te Timishev, prethodno citirano, § 56), Veliko vijeće smatra da se, čak i pod pretpostavkom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 202. ove presude, ne može prihvatiti ničije odricanje od prava da ne bude podvrgnut rasnoj diskriminaciji, jer bi to bilo protivno važnom javnom interesu (vidi, mutatis mutandis, Hermi v. Italy [GC], br. 18114/02, § 73, ECHR 2006-...).”

179. Isto važi i za propust roditelja podnositelja zahtjeva u ovome predmetu da podnesu prigovor na raspoređivanje svoje djece u isključivo romske razredne odjele, te da zatraže njihov premještaj u mješovite razredne odjele.

 

(f) Zaključak

180. Kao što proizlazi iz presude Suda u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic, dokumentacija koju je dostavio ECRI i izvješće Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe o stanju ljudskih prava Roma, Sinta i putnika u Europi (od 15. veljače 2006., vidi stavak 72. ove presude), određeni broj europskih država suočen je s ozbiljnim poteškoćama u osiguravanju odgovarajućeg školovanja romskoj djeci. Hrvatske su vlasti nastojale riješiti taj problem. Međutim, u svojim nastojanjima da ostvare društvenu i obrazovnu integraciju skupine u nepovoljnom položaju koju čine Romi, morali su se boriti s raznim poteškoćama koje su, inter alia, bile posljedica kulturnih specifičnosti te manjine te, navodno, određenog neprijateljstva od strane roditelja djece koja nisu Romi. Kao što je Veliko vijeće konstatiralo u prethodno spomenutoj presudi u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic, odluka o izboru najboljeg sredstva za rješavanje poteškoća u učenju kod djece koja ne govore jezik nastave nije lagana. Tu se javlja teško pitanje postizanja ravnoteže između suprotstavljenih interesa. Kad je riječ o utvrđivanju i planiranju nastavnog plana i programa, to uglavnom uključuje pitanja svrsishodnosti o kojima Sud nije pozvan odlučivati (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 205, te Valsamis v. Greece, 18. prosinca 1996., § 28, Reports 1996-VI).

181. Unatoč tome, kad god domaće vlasti imaju slobodu izbora koja bi mogla ometati uživanje nekog prava iz Konvencije, u odlučivanju je li tužena država, prilikom utvrđivanja regulatornog okvira, ostala u granicama svoje slobode procjene poseban će značaj imati jamstva koja su dostupna pojedincu (vidi Buckley, prethodno citirano, § 76, te Connors, prethodno citirano, § 83).

182. Činjenice ovoga predmeta ukazuju na to da način školovanja romske djece nisu u dovoljnoj mjeri pratila jamstva koja bi osigurala da će, u ostvarivanju svoje slobode procjene na području obrazovanja, država u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir njihove posebne potrebe koje su imali kao pripadnici skupine u nepovoljnom položaju (vidi, mutatis mutandis, Buckley, prethodno citirano, § 84, te Connors, prethodno citirano, § 84). Nadalje, kao posljedica poduzetih mjera, podnositelji zahtjeva raspoređeni su u posebne razredne odjele u kojima se nastava pratila po prilagođenom planu i programu, iako je njegov točan sadržaj i dalje nejasan. Zbog netransparentnosti i pomanjkanja jasnih kriterija glede premještaja u mješovite razredne odjele, podnositelji zahtjeva ostajali su u isključivo romskim razrednim odjelima dugo vremena, neki čak i tijekom cijeloga svog osnovnog školovanja.

183. Veoma pozitivan aspekt je mogućnost nastavka obrazovanja romske djece koja nisu završila osnovno obrazovanje do petnaeste godine života. Nakon napuštanja osnovne škole, podnositelji zahtjeva imali su mogućnost upisati se u večernju školu u Čakovcu (obližnjem gradu), koju financira država, u kojoj su mogli dovršiti svoje obrazovanje. Iako je sve troškove pokrivala Vlada, tu je mogućnost iskoristilo samo troje podnositelja zahtjeva, a samo je jedan od njih i završio večernju školu. Međutim, većina tih događanja zbila se nakon razdoblja koje je potrebno ispitati u odnosu na podnositelje zahtjeva u ovome predmetu. Ona ne mogu popraviti prethodno spomenute manjkavosti u obrazovanju podnositelja zahtjeva.

184. Sve u svemu, uzimajući u obzir okolnosti ovoga predmeta i priznajući napore što su ih hrvatske vlasti uložile kako bi romskoj djeci osigurale školovanje, Sud smatra da u relevantno vrijeme nisu postojala odgovarajuća jamstva koja su mogla osigurati da se postigne i održi razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja kojemu se težilo. Iz toga slijedi da raspoređivanje podnositelja zahtjeva u isključivo romske razredne odjele u određenim razdobljima tijekom njihovoga osnovnog obrazovanja nije imalo objektivno i razumno opravdanje.

185. Sud stoga utvrđuje da je u ovome predmetu došlo do povrede članka 14. Konvencije u vezi s člankom 2. Protokola br. 1.

186. S obzirom na taj zaključak, nije potrebno zasebno ispitati prigovor na temelju članka 2. Protokola br. 1.

 

III. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

187. Članak 41. Konvencije predviđa:

"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."

 

A. Presuda Vijeća

188. S obzirom na utvrđenu povredu, Vijeće je smatralo da su podnositelji zahtjeva pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog toga što je duljina postupka pred domaćim sudovima prekoračila "razumni rok", te da im je stoga prikladno dosuditi naknadu. Presuđujući na pravičnoj osnovi, Sud je svakom podnositelju zahtjeva dosudio 1.300 eura (EUR) s tog naslova, uvećanih za sve poreze koji bi se mogli zaračunati na taj iznos. Uz to je svim podnositeljima zahtjeva zajednički dosudio 2.000 EUR za troškove i izdatke, uvećane za sve poreze koji bi se mogli zaračunati na taj iznos.

 

B. Tvrdnje stranaka

189. Svaki podnositelj zahtjeva potraživao je po 22.000 EUR na ime nematerijalne štete, te 22.316,50 EUR zajednički za troškove i izdatke nastale na domaćoj razini i pred Sudom.

190. Vlada je smatrala da potraživanje podnositelja zahtjeva na ime nematerijalne štete treba odbiti. Kad je riječ o potraživanju troškova i izdataka u odnosu na postupak pred Sudom, Vlada je smatrala da je potraživani iznos previsok.

 

C. Ocjena Suda

1. Nematerijalna šteta

191. Sud smatra da su podnositelji zahtjeva zacijelo pretrpjeli nematerijalnu štetu – posebno zbog frustracija prouzročenih neizravnom diskriminacijom čije su žrtve bile – zbog koje utvrđenje povrede Konvencije ne pruža dovoljnu zadovoljštinu. Međutim, Sud smatra da su iznosi koje podnositelji zahtjeva potražuju previsoki. Presuđujući na pravičnoj osnovi, Sud ocjenjuje da je svaki podnositelj zahtjeva pretrpio nematerijalnu štetu u visini od 4.500 EUR.

2. Troškovi i izdaci

192. Sud ponavlja da se sudski troškovi mogu nadoknaditi samo u mjeri u kojoj se odnose na utvrđenu povredu (Beyeler v. Italy (pravedna naknada) [GC], br. 33202/96, § 27, 28. svibnja 2002.). Sud konstatira da su gđa Kušan, g. Dobrushi i g. Alexandris dostavili svatko svoju specifikaciju odvjetničkih honorara, te troškova prevođenja odgovarajućih dokumenata. Uzimajući u obzir sve mjerodavne čimbenike i pravilo 60. stavak 2 Poslovnika Suda, Sud svim podnositeljima zajedno dosuđuje 10.000 EUR za troškove i izdatke.

3. Zatezna kamata

193. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA, SUD

  1. jednoglasno odbija preliminarni prigovor Vlade o primjenjivosti članka 6. stavka 1. Konvencije na ovaj predmet;

  2. jednoglasno presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije;

  3. presuđuje s devet glasova za i osam protiv da je došlo do povrede članka 14. Konvencije u vezi s člankom 2. Protokola br. 1;

  4. jednoglasno presuđuje da nije potrebno zasebno ispitati prigovor na temelju članka 2. Protokola br. 1;

  5. presuđuje s dvanaest glasova za i pet protiv

(a) da tužena država podnositeljima zahtjeva treba isplatiti, u roku od tri mjeseca, sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema tečaju važećem na dan namirenja:

(i) svakom podnositelju zahtjeva po 4.500 EUR (četiri tisuće i petsto eura), uvećane za sve poreze koji bi im se mogli zaračunati, na ime nematerijalne štete;
(ii) 10.000 EUR (deset tisuća eura) svim podnositeljima zajedno, uvećanih za sve poreze koji bi se podnositeljima zahtjeva mogli zaračunati, na ime troškova i izdataka;

(b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedene iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećana za tri postotna boda;

6. jednoglasno odbija ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku i objavljeno na javnoj raspravi u Zgradi ljudskih prava u Strasbourgu dana 16. ožujka 2010.

Vincent Berger Jean-Paul Costa Pravni savjetnik Predsjednik

U skladu s člankom 45. stavkom 2. Konvencije i pravilom 74. stavkom 2. Poslovnika Suda, ovoj se presudi prilaže zajedničko djelomično izdvojeno mišljenje suca Jungwierta, sutkinje Vajić, suca Kovlera, sutkinja Gyulumyan i Jaeger, suca Myjera, sutkinje Berro-Lefèvre i suca Vučinića.

J.-P.C. V.B.

 

ZAJEDNIČKO DJELOMIČNO IZDVOJENO MIŠLJENJE SUCA JUNGWIERTA, SUTKINJE VAJIĆ, SUCA KOVLERA, SUTKINJA GYULUMYAN I JAEGER, SUCA MYJERA, SUTKINJE BERRO- LEFÈVRE I SUCA VUČINIĆA

1. Ne možemo utvrditi povredu članka 14. Konvencije u vezi s člankom 2. Protokola br. 1 u ovome predmetu.

I.

2. Slažemo se s većinom glede načela utvrđenih u stavcima 146., 149., 150. i 156. presude. Osobito prihvaćamo da će se za neizravnu diskriminaciju smatrati da se dogodila ako su zbog naizgled neutralne odredbe, kriterija ili prakse osobe određenog etničkog podrijetla stavljene u posebno nepovoljan položaj u odnosu na ostale osobe, osim ako to nije objektivno opravdano legitimnim ciljem te ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena, potrebna i razmjerna.

II.

3. Ne slažemo se s većinom glede primjene prethodno spomenutih načela na ovaj predmet i zaključka da nije bilo objektivnog i razumnog opravdanja za mjere primijenjene na podnositelje zahtjeva.

4. Kao prvo, podnositelji zahtjeva ne tvrde da je njihovo znanje hrvatskoga jezika prilikom upisa u osnovnu školu bilo odgovarajuće – oni nikada nisu prigovorili Vladinoj tvrdnji da nisu imali dovoljnu razinu znanja jezika. (U odnosu na podnositelje zahtjeva upisane u Osnovnu školu Macinec, upisni postupak uključivao je psihofizičku procjenu djece od strane povjerenstva sastavljenog od liječnika, psihologa, pedagoga, defektologa i učitelja, u prisutnosti barem jednoga od djetetovih roditelja.) Stoga prihvaćamo da podnositelji zahtjeva nisu dovoljno dobro znali hrvatski jezik da bi na njemu mogli pratiti nastavu.

5. Kao drugo, prihvaća se da odluke koje se odnose na metode koje se primjenjuju radi rješavanja posebnih potreba određenih učenika spadaju u područje socijalne politike, u kojima države imaju prilično široku slobodu procjene. Stoga, raspoređivanje podnositelja zahtjeva u posebne razredne odjele kao način rješavanja njihovih posebnih potreba samo po sebi nije u suprotnosti s Konvenciji, ni s gledišta članka 2. Protokola br. 1 ni s gledišta članka 14. Konvencije.

6. Kao što se navodi u presudi, udio romske djece u nižim razredima u Osnovnoj školi Macinec kreće se od 57 do 75%, a u Osnovnoj školi Podturen od 33 do 36%. Prihvaćamo da je veliki broj romskih učenika u tim dvjema osnovnim školama, a posebno u Osnovnoj školi Macinec bio prepreka za formiranje mješovitih razrednih odjela u određenim razredima, potrebnih za postizanje integracije dotičnih učenika. Unatoč tim poteškoćama, osnivanje isključivo romskih razrednih odjela nije bilo pravilo, već se to radilo samo u slučajevima kad je postotak romskih učenika bio dovoljan za formiranje takvih razreda.

Tako je u Osnovnoj školi Podturen od 47 romskih učenika samo 17 njih bilo raspoređeno u isključivo romski razredni odjel, a 30 ih je bilo u mješovitim razrednim odjelima (stavak 11. presude). U školi Macinec su 2001. godine bila 194 romska učenika, od kojih je 142 raspoređeno u šest isključivo romskih razrednih odjela, dok je 52 njih pohađalo mješovite razredne odjele (stavak 15. presude).

7. Kako proizlazi iz školske dokumentacije (vidi stavke 21. do 51. presude), uz jezične manjkavosti i druge poteškoće bilo je izraženo i očito pomanjkanje potpore roditelja. Ne može se poreći da je spori jezični razvoj i napredak u slučaju podnositelja zahtjeva u velikoj mjeri bio posljedica njihovog veoma neredovitog pohađanja nastave (stavci 176. do 177. presude), što bi na jednaki način ometalo i napredak većine u mješovitim razrednim odjelima u odnosu na sve školske predmete.

U vezi s time, potrebno je konstatirati da su vlasti nastojale riješiti te probleme organiziranjem redovitih roditeljskih sastanaka na razini razrednog odjela, kao i pojedinačnih sastanaka s roditeljima podnositelja zahtjeva. Organizirali su i posjete romskih pomagača domovima učenika kako bi naglasili važnost redovitog školovanja. Međutim, roditelji podnositelja zahtjeva rijetko su odgovarali na ta nastojanja. Uloga roditelja u tim pitanjima ne može se podcijeniti. Redovito pohađanje nastave ovisi o suradnji između školskih vlasti i roditelja djece, koji su primarno odgovorni za svoju djecu. U izvješću Povjerenika za ljudska prava naglašava se i sljedeće: "... na roditeljima je da osiguraju temeljito učenje jezika i redovito pohađanje nastave svoje djece tijekom čitavoga školovanja" (vidi stavak. 72 in fine presude).

8. Kad je riječ o ocjeni razmjernosti poduzetih mjera, važno je istaknuti da je utvrđivanje i planiranje nastavnoga plana i programa u načelu u nadležnosti ugovornih stranaka. Reguliranje rada obrazovnih ustanova može se mijenjati u vremenu i prostoru, između ostalog i ovisno o potrebama i resursima zajednice i posebnim osobitostima različitih razina obrazovanja. Stoga, države ugovornice imaju određenu slobodu procjene na tom području (vidi Leyla Şahin, § 154).

9. Vlasti su bile suočene sa situacijom u kojoj u jednoj maloj zajednici veliki broj djece pripadnika romske manjine u vrijeme upisa u osnovnu školu nije dovoljno dobro poznavao jezik nastave. Vlasti su se morale boriti brojnim poteškoćama između ostalog i zbog kulturnih specifičnosti te manjine. Izbor između raznih mogućnosti rješavanja situacije u kojoj su se našli podrazumijevao je težak zadatak postizanja ravnoteže između suprotstavljenih interesa. S jedne strane, interes podnositelja zahtjeva i ostale romske djece koja nisu govorila hrvatski jezik bio je da, što je prije moguće, nauče jezik nastave i na taj se način osposobe za praćenje nastave. S druge strane, učenici koji su govorili hrvatski jezik, i Hrvati i Romi, imali su interes da ih se previše ne koči u obrazovanju zbog nedovoljnog poznavanja jezika veoma velikog broja ostalih učenika.

Osim toga, naglašavamo da doista može biti teško organizirati nastavu u mješovitim razrednim odjelima u kojima veliki postotak ili čak većina učenika ne zna dovoljno jezik nastave. U takvoj situaciji, kad veliki postotak ili većina učenika ima posebne potrebe, očito je da se nastava treba prilagoditi njihovim potrebama, osobito ako oni sâmi dijele zajednički jezik. Međutim, to može utjecati na interese ostalih učenika koji nemaju takve potrebe i čiji se napredak na taj način može ometati. U takvoj se situaciji pred državne vlasti stavlja obveza da osiguraju pravednu raspodjelu raspoloživih resursa između tih dviju skupina učenika. Prihvaćamo da je i iz tog razloga njihovo raspoređivanje u isti razredni odjel moglo biti opravdano s pedagoške točke gledišta, jer je poznato da djeca, kako se smatra, najbolje uče u stabilnom okruženju, pa roditelji često ni zbog toga nisu skloni da njihova djeca mijenjaju razredne odjele. Taj se argument nije trebao odbaciti a da se prethodno nisu odvagali i interesi djece koja su govorila hrvatski: važnost koju za učenike koji govore hrvatski ima mogućnost odgovarajućeg napredovanja u školi u presudi se uopće ne spominje.

10. Zadržavanjem romske djece u redovnim školama, hrvatske su vlasti premještaj iz posebnog u mješoviti razredni odjel učinile prilično fleksibilnim te su omogućile da se djeca premještaju bez formalnosti. Tako je većina podnositelja zahtjeva u ovome predmetu pohađala i isključivo romske i mješovite razredne odjele, te je s ostalim učenicima dijelila iste školske sadržaje, poput kantine i igrališta, te su zajedno sudjelovali u raznim izvannastavnim i društvenim aktivnostima (vidi i stavke 134. i 135. presude).

11. Škole koje su pohađali podnositelji zahtjev redovne su obrazovne ustanove, koje su dio sustava javnih osnovnih škola u Hrvatskoj. Za sve učenike koji završe bilo koju od tih škola smatra se da su stekli cjelovito osnovno obrazovanje, te svi oni dobivaju završnu svjedodžbu standardnoga oblika. Oni učenici koji povremeno ili tijekom cijelog svog osnovnog obrazovanja pohađaju isključivo romske razredne odjele i uspješno završe završni razred također dobivaju istu standardnu završnu svjedodžbu koja ne sadrži nikakve naznake o tome da su pohađali neke posebne, odvojene razredne odjele. Sve svjedodžbe o završetku osnovnog obrazovanja imaju isti status kad je riječ o mogućnosti upisa u srednje škole ili pronalaženja zaposlenja. To znači da činjenica da su podnositelji zahtjeva pohađali isključivo romske razredne odjele sama po sebi ni na koji način nije mogla otežavati niti dovoditi u pitanje njihove izglede u pogledu daljnjega obrazovanja. Svi oni koji završe osnovnu školu imaju iste mogućnosti ubirati koristi od svoga obrazovanja.

12. Stoga je važno naglasiti da podnositeljima zahtjeva ni u jednom trenutku nije bilo uskraćeno pravo pohađanja škole i obrazovanja. Svi su upisani u dotične osnovne škole u dobi od sedam godina, što je uobičajena dob za početak obveznog osnovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Svi su ostali u osnovnoj školi dok nisu navršili petnaest godina, a potom su je samoinicijativno napustili jer više nisu bili obvezni pohađati školu.

Nadalje, učenici koji nisu završili osnovno obrazovanje do petnaeste godine života svoje su obrazovanje mogli nastaviti u večernjoj školi. Iako je cijeli trošak tog obrazovanja snosila država, samo su treći, četvrti i šesti podnositelj zahtjeva iskoristili tu mogućnost, a samo je treći podnositelj zahtjeva i završio večernju školu. Četvrti i šesti podnositelj zahtjeva, iako su se upisali, nisu pohađali nastavu.

13. Stoga, u ovome predmetu nije dokazano da su podnositelji zahtjeva, time što su tijekom svoga osnovnog obrazovanja raspoređeni u isključivo romske razrede, bili stavljeni u posebno nepovoljan položaj u odnosu na ostale učenike.

III.

14. U ovome predmetu, dakle, nije riječ o položaju manjine općenito, već o konkretnom pitanju obrazovne prakse (u dvije škole) u odnosu na manjinu koja nedovoljno poznaje jezik nastave, te o mjerama koje su domaće vlasti poduzele radi rješavanja te situacije. Ovaj se predmet može jasno razlikovati od predmeta D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], br. 57325/00, ECHR 2007-...) i Sampanis and Others v. Greece (br. 32526/05, 5. lipnja 2008.), što dobro zna i većina. Većina je prihvatila i činjenicu da statistički podaci u ovome predmetu nisu bili dovoljni za utvrđenje da postoji prima facie dokaz o diskriminirajućem učinku mjere ili prakse (stavci 151. do 152.). Slažemo se da se neizravna diskriminacija može dokazati i bez statističkih dokaza (stavak 153.). Međutim, tada bi činjenice trebale pokazati da je dotična praksa imala negativan učinak na podnositelje zahtjeva, te da se nije mogla opravdati s neke druge osnove.

15. Izgleda da je većina ovaj predmet, na prvome mjestu, promatrala kao sredstvo daljnjeg razvijanja pojma neizravne diskriminacije u sudskoj praksi Suda. A da bi to mogla učiniti, morala se osloniti na argumente izvan konkretnih činjenica, pozivajući se na položaj romskoga stanovništva općenito (vidi, na primjer, stavke 147., 148., 176. i 177. presude). Kao posljedica toga, ovo je na određeni način postala presuda o posebnom položaju romskog stanovništva općenito, a ne presuda koja se temelji na činjenicama predmeta, jer su fokus i opseg predmeta izmijenjeni i protumačeni izvan okvira zahtjeva kojeg su sâmi podnositelji zahtjeva postavili pred Sudom. Prihvaćajući taj pristup, većina je, međutim, zanemarila kriterije koje je sam Sud prethodno razvio u odnosu na pravo na obrazovanje na temelju članka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju (stavak 146. presude).

16. Iako se prihvaća da je obrazovanje putem integracije nedvojbeno veoma važan pojam, ipak je potrebno primijetiti da ne postoje opće preporuke o najboljoj praksi u takvoj situaciji, te da države moraju iskoristiti svoju slobodu procjene u rješavanju tako važnih i konkretnih problema na licu mjesta, jer tu zadaću najbolje mogu obaviti upravo one.

17. Uz to, većina nije uopće uzela u obzir da se jedno od prava manjine sastoji u "očuvanju različitosti" (vidi stavak 148. presude), te da se odvajanje, stoga, ne smatra uvijek štetnim, posebno ako je popraćeno – kao što je to ovdje bio slučaj – raznim društvenim aktivnostima i mjerama organiziranima u školi koju su djeca zajedno pohađala.

IV.

18. Uvjerili smo se da u ovome predmetu, kao što je to istaknuo i Ustavni sud, nije dokazano da se navodno različito postupanje prema podnositeljima zahtjeva temeljilo na njihovome etničkom podrijetlu ili bilo kojoj drugoj "sumnjivoj" osnovi, već isključivo na njihovom nedovoljnom poznavanju jezika, to jest, na pedagoškoj osnovi. U takvim okolnostima državnim se vlastima daje šira sloboda procjene u primjeni metoda rješavanja poteškoća u učenju kod podnositelja zahtjeva. Nakon što je utvrđeno da podnositelji zahtjeva ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik, izbor sredstva za rješavanje tog problema bio je na državnim vlastima. Stoga, imajući na umu slobodu procjene koja se domaćim vlastima daje na području obrazovanja (vidi, mutatis mutandis, Sampanis and Others, prethodno citirano, § 92 in fine), smatramo da je raspoređivanje podnositelja zahtjeva u isključivo romske razrede u određenim razdobljima tijekom njihovoga osnovnog obrazovanja u okolnostima ovoga predmeta imalo legitiman cilj koji se ostvarivao na prihvatljive načine u ograničenom razdoblju i u uvjetima u kojima na raspolaganju nije bilo drugih mogućnosti. Drugim riječima, postojalo je objektivno i razumno opravdanje.

V.

19. Željeli bismo naglasiti i da je u situaciji poput ove, kad Sud donosi presudu suprotnu dobro obrazloženoj presudi Ustavnoga suda i stavlja izvan snage jednoglasnu presudu jednoga od svojih Vijeća, s time da je presuda Velikog vijeća donesena s devet glasova za i osam protiv, bilo potrebno da Sud podastre uvjerljivije argumente u obrazloženju svoje odluke. Osim toga, bilo bi korisno da je Sud bio spreman ponuditi praktične smjernice o tome kako razvijati i primjenjivati pojam neizravne diskriminacije. Ovako, bez ikakve jasne naznake o tom pitanju, moglo bi izgledati kao da je većina jednostavno upotrijebila svoju diskrecijsku ovlast kako bi odluku najvišeg domaćeg suda zamijenila vlastitom. Time se Sud izlaže riziku da mu se prigovori da je na sebe preuzeo posao domaćih sudova. Posebno u situaciji u kojoj se obrazloženje Ustavnog suda temeljilo na načelima Konvencije i u kojoj su njegove napomene upućene domaćim vlastima bile jasne. Tako ovaj primjer jasno pokazuje da, kad je riječ o predmetima u kojima utvrđuje da se državama treba ostaviti određena sloboda procjene, Sud treba biti posebno oprezan da ne prijeđe granice svoje nadležnosti, posebno ako je veliki broj sudaca u Sudu izrazio potporu pristupu Ustavnoga suda.

U svakom slučaju, ni tuženoj državi ni bilo kojoj drugoj državi stranci Konvencije suočenoj s problemima vezanim uz školovanje manjinskih skupina zasigurno neće biti lako postupati prema ovoj presudi.

 

PR I L O G

POPIS PODNOSITELJA ZAHTJEVA


IME

  1. Stjepan Oršuš

  2. Mirjana Oršuš

  3. Gordan Oršuš

  4. Dejan Balog

  5. Siniša Balog

  6. Manuela Kalanjoš

  7. Josip Oršuš

  8. Biljana Oršuš

  9. Smiljana Oršuš

  10. Branko Oršuš

  11. Jasmina Bogdan

  12. Josip Bogdan

  13. Dijana Oršuš

  14. Dejan Oršuš

  15. Danijela Kalanjoš

 
 
 

GRAND CHAMBER

CASE OF ORŠUŠ AND OTHERS v. CROATIA

(Application no. 15766/03)

JUDGMENT

STRASBOURG

16 March 2010

 

In the case of Oršuš and Others v. CroatiaThe European Court of Human Rights, sitting as a Grand Chamber composed of:

Jean-Paul Costa, President,
Nicolas Bratza,
Françoise Tulkens,
Josep Casadevall,
Karel Jungwiert,
Nina Vajić,
Anatoly Kovler,
Elisabeth Steiner,
Alvina Gyulumyan,
Renate Jaeger,
Egbert Myjer,
Davíd Thór Björgvinsson,
Ineta Ziemele,
Isabelle Berro-Lefèvre,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Işıl Karakaş,
Nebojša Vučinić, judges,
and Vincent BergerJurisconsult,

Having deliberated in private on 1 April 2009 and on 27 January 2010,

Delivers the following judgment, which was adopted on the last-mentioned date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application (no. 15766/03) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by fifteen Croatian nationals (“the applicants”), on 8 May 2003.

2.  The applicants were represented before the Court by the European Roma Rights Centre based in Budapest, Mrs L. Kušan, a lawyer practising in Ivanić-Grad, and Mr J.A. Goldston, of the New York Bar. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent,Mrs Š. Stažnik.

3.  The applicants alleged, in particular, that the length of the proceedings before the national authorities had been excessive and that they had been denied the right to education and discriminated against in the enjoyment of that right on account of their race or ethnic origin.

4.  The application was allocated to the First Section of the Court (Rule 52 § 1 of the Rules of Court). On 17 July 2008 a Chamber of that Section, consisting of Christos Rozakis, Nina Vajić, Khanlar Hajiyev, Dean Spielmann, Sverre Erik Jebens, Giorgio Malinverni and George Nicolaou, judges, and Søren Nielsen, Section Registrar, found unanimously that there had been a violation of Article 6 § 1 of the Convention on account of the excessive length of the proceedings, and that there had not been a violation of Article 2 of Protocol No. 1 taken alone or in conjunction with Article 14 of the Convention. The Chamber also found that the first applicant had withdrawn his application on 22 February 2007 and it therefore discontinued the examination of the application in so far as it concerned the first applicant.

5.  On 13 October 2008 the applicants requested, in accordance with Article 43 of the Convention and Rule 73, that the case be referred to the Grand Chamber. On 1 December 2008 a panel of the Grand Chamber accepted that request.

6.  The composition of the Grand Chamber was determined according to the provisions of Article 27 §§ 2 and 3 of the Convention and Rule 24.

7.  The applicants and the Government each filed observations on the admissibility and merits of the case. In addition, third-party comments were received from the Government of the Slovak Republic, Interights and Greek Helsinki Monitor.

8.  A hearing took place in public in the Human Rights Building, Strasbourg, on 1 April 2009 (Rule 59 § 3).

There appeared before the Court:

(a)  for the Government
MrsŠ. Stažnik,Agent,
MrD. MaričićCo-Agent,
MrsN. Jakir,
MrsI. Ivanišević,Advisers;

(b)  for the applicants
MrsL. Kušan,
MrJ.A. GoldstonCounsel,
MrA. Dobrushi,
MrT. Alexandridis,Advisers.

 

The Court heard addresses by Mr Goldston, Mrs Kušan and Mrs Stažnik.

THE FACTS

I.  THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

9.  The applicants were born between 1988 and 1994 and live respectively in Orehovica, Podturen and Trnovec. Their names and details are set out in the appendix.

10.  During their education, the applicants at times attended separate classes, comprising only Roma pupils, at a primary school in the village of Podturen for nine applicants (the second to tenth applicants) and at a primary school in the village of Macinec, in Međimurje County, for five applicants (the eleventh to fifteenth applicants). In Croatia, primary education consists of eight grades and children are obliged to attend school from the age of seven to fifteen. The first four grades are considered as lower grades and each class is assigned a class teacher who in principle teaches all subjects. The fifth to eighth grades are upper grades in which, in addition to a class teacher assigned to each class, different teachers teach different subjects. The curriculum taught in any primary school class, including the Roma-only classes which the applicants attended, may be reduced by up to 30% in comparison to the regular, full curriculum.

A.  General overview of the two primary schools in question

1.  Podturen Primary School

11.  The proportion of Roma children in the lower grades (from the first to the fourth grade) varies from 33% to 36%. The total number of pupils in Podturen Primary School in 2001 was 463, 47 of whom were Roma. There was one Roma-only class, with 17 pupils, while the remaining 30Roma pupils attended mixed classes.

12.  In 2001 a pre-school programme called “Little School” (Mala škola) was introduced in the Lončarevo settlement in Podturen. It included about twenty Roma children and was designed as a preparatory programme for primary school. Three educators were involved, who had previously received special training. The programme ran from 11 June to 15 August 2001. This programme has been provided on a permanent basis since 1 December 2003. It usually includes about twenty Roma children aged from 3 to 7. The programme is carried out by an educator and a Roma assistant in cooperation with Podturen Primary School. An evaluation test is carried out at the end of the programme.

13.  In December 2002 the Ministry of Education and Sports adopted a decision introducing Roma assistants in schools with Roma pupils from the first to fourth grades. In Podturen Primary School, there was already a Roma assistant who had worked there since September 2002. A statement made by one such assistant, Mr K.B., on 13 January 2009 reads:

“I started work at Podturen Primary School in September 2002. At that time there were two classes in the fourth grade. Class four (b) had Roma pupils only and it was very difficult to work with that class because the pupils were agitated and disrupted the teaching. I contemplated leaving after only two months. At the request of teachers, I would givewritten invitations to the parents or I would invite them orally to come to talk with the teachers at the school. Some parents would come, but often not, and I had to go and ask them again. A lot of time was needed to explain Croatian words to the pupils because some of them continued to speak Romani and the teachers could not understand them. I told the pupils that they should attend school regularly. Some pupils would just leave classes or miss a whole day. I helped pupils with homework after school. I helped the school authorities to compile the exact list of pupils in the first grade. I no longer work at the school.”

14.  Since the school year 2003/04 there have been no Roma-only classes in Podturen Primary School.

2.  Macinec Primary School

15.  The proportion of Roma children in the lower grades varies from 57% to 75%. Roma-only classes are formed in the lower grades and only exceptionally in the higher grades. All classes in the two final grades (seventh and eighth) are mixed. The total number of pupils in Macinec Primary School in 2001 was 445, 194 of whom were Roma. There were 6 Roma-only classes, with 142 pupils in all, while the remaining 52 Roma pupils attended mixed classes.

16.  Since 2003 the participation of Roma assistants has been implemented.

17.  A “Little School” pre-school programme was introduced in 2006.

B.  Individual circumstances of each applicant

18.  The applicants submitted that they had been told that they had to leave school at the age of 15. Furthermore, the applicants submitted statistics showing that in the school year 2006/07 16% of Roma children aged 15 completed their primary education, compared with 91% of the general primary school population in Međimurje County. The drop-out rate of Roma pupils without completing primary school was 84%, which was 9.3 times higher than for the general population. In the school year 2005/06, 73 Roma children were enrolled in the first grade and 5 in the eighth.

19.  The following information concerning each individual applicant is taken from official school records.

 

1.  Podturen Primary School

(a)  The first applicant

20.  By a letter of 22 February 2007, the first applicant expressed the wish to withdraw his application. Thus in the Chamber judgment of 17 July 2008 the Court decided to discontinue the examination of the application in so far as it concerned the first applicant.

(b)  The second applicant

21.  The second applicant, Mirjana Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1997/98. She attended a mixed class that year and the following year, but in those two years she failed to go up a grade. In the school years 1999/2000 to 2002/03 she attended a Roma-only class. In 2003/04 to 2005/06 she attended a mixed class. In 2005/06 she took the sixth grade for the second time and failed. She failed the first and the sixth grades twice. Out of seventeen regular parent-teacher meetings organised during her primary schooling, her parents attended three.

22.  She was provided with additional classes in Croatian in the fourth grade. From the first to the fourth grade she participated in extracurricular activities in a mixed group (that is to say a number of different activities organised for the same group of children), organised by the school. After reaching the age of 15, she left school in August 2006. Her school report shows that during her schooling she missed 100 classes without justification.

(c)  The third applicant

23.  The third applicant, Gordan Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1996/97 and passed the first grade. That year and the following year he attended a Roma-only class. In 1998/99 and 1999/2000 he attended a mixed class and after that a Roma-only class for the remainder of his schooling. In 2002/03 he passed the fourth grade. He failed the second grade three times. Out of fifteen regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended two.

24.  He was not provided with additional classes in Croatian. From the first to the fourth grade he participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15 he left school in September 2003. His school report shows that during his schooling he missed 154 classes without justification.

25.  Laterhe enrolled in evening classes in the Peoples Open College in Čakovec, where he completed his primary education.

(d)  The fourth applicant

26.  The fourth applicant, Dejan Balog, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1996/97During the first and second years he attended a Roma-only class and the following two years a mixed class. In 2000/01 to 2002/03 he attended a Roma-only class. In 2003/04 to 2005/06 he attended a mixed class. In 2005/06 he took the fifth grade for the second time and failed. He failed the second grade three times, the fourth grade once and the fifth grade twice. Out of eleven regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended two.

27.  He was not provided with additional classes in Croatian. From the first to the fourth grade he participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, he left school in August 2006. His school report shows that during his schooling he missed 881 classes without justification.

28.  Laterhe enrolled in fifth-grade evening classes, but did not attend.

(e)  The fifth applicant

29.  The fifth applicant, Siniša Balog, was enrolled in the first grade of primary school in 1999/2000 and passed the first grade. In 1999/2000 to 2002/03 he attended a Roma-only class, after which he attended a mixed class. In 2006/07 he took the fifth grade for the third time and failed. He failed the fourth grade once and the fifth grade three times. Out of eleven regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended one.

30.  He was not provided with additional classes in Croatian. From the first to the fourth grade he participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, he left school in 2008. His school report shows that during his schooling he missed 1,304 classes without justification. In October 2006 the school authorities wrote to the competent social welfare centre informing them of the applicants poor school attendance.

(f)  The sixth applicant

31.  The sixth applicant, Manuela Kalanjoš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1996/97 and attended a Roma-only class. The following two years she attended a mixed class. In 1999/2000 to 2002/03 she attended a Roma-only class and passed the fourth grade, after which she attended a mixed class. From February 2003 she followed an adapted curriculum for the rest of her schooling on the ground that a competent expert committee  the Childrens Psycho-physical Aptitude Assessment Board (Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta) had established that she suffered from developmental difficulties. In 2004/05 she took the fifth grade for the second time and failed. She failed the first grade three times and the fifth grade twice. Out of eleven regular parent-teacher meetings organised during her primary schooling, her parents attended three.

32.  She was provided with additional classes in Croatian in her third grade. From the first to the fourth grade she participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, she left school in August 2005. Her school report shows that during her schooling she missed 297 classes without justification.

33.  Latershe enrolled in fifth-grade evening classes, but did not attend.

(g)  The seventh applicant

34.  The seventh applicant, Josip Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in 1999/2000 and attended a Roma-only class up to and including the school year 2002/03, after which he attended a mixed class. From May 2002 he followed an adapted curriculum in his further schooling on the ground that a competent expert committee  the Childrens Psycho-physical Aptitude Assessment Board (Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti djece) had established that he suffered from developmental difficulties. In 2007/08 he took the sixth grade for the second time and failed. He failed the fifth and sixth grades twice. Out of fifteen regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended two.

35.  He was provided with additional classes in Croatian in the third grade in 2001/02. From the first to the fourth grade he participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, he left school in February 2008. His school report shows that during his schooling he missed 574 classes without justification.

(h)  The eighth applicant

36.  The eighth applicant, Biljana Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1996/97 and in her first three school years attended a Roma-only class, after which she attended a mixed class for two years. On 28 December 2000 the Međimurje County State Administration Office for Schooling, Culture, Information, Sport and Technical Culture (Ured za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu Međimurske Županije) ordered that she follow an adapted curriculum during the rest of her schooling on the ground that a competent expert committee – the Childrens Psycho-physical Aptitude Assessment Board – had established that she suffered from poor intellectual capacity, concentration difficulties and socio-pedagogical neglect. It was also established that she was in need of treatment from the competent social welfare centre. In 2001/02 and 2002/03 she attended a Roma-only class and passed the fourth grade. In the following two school years she attended a mixed class, took the fifth grade for the second time and failed. She failed the third grade three times and the fifth grade twice. Out of seven regular parent-teacher meetings organised during her primary schooling, her parents attended three.

37.  She was provided with additional classes in Croatian in the third grade in 2001/02. She participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, she left school in August 2005. Her school report shows that during her schooling she missed 1,533 classes without justification.

(i)  The ninth applicant

38.  The ninth applicant, Smiljana Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1999/2000 and attended a Roma-only class up to and including 2002/03, after which she attended a mixed class. In 2006/07 she took the fifth grade for the third time and failed. She failed the fourth grade once and the fifth grade three times. Out of eleven regular parent-teacher meetings organised during her primary schooling, her parents attended three.

39.  She was provided with additional classes in Croatian in the third grade in 2001/02. From the first to the fourth grade she participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, she left school in August 2007. Her school report shows that during her schooling she missed 107 classes without justification.

(j)  The tenth applicant

40.  The tenth applicant, Branko Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 1997/1998 and attended a mixed class for the first two years. From 1999/00 to 2002/03 he attended a Roma-only class, after which he attended a mixed class. On 23 February 2005 the Međimurje County State Welfare Department ordered that he follow an adapted curriculum during the rest of his schooling on the ground that a competent expert committee – the Childrens Psycho-physical Assessment Board – had established that he suffered from developmental difficulties. In 2005/06 he failed the sixth grade. He failed the first grade twice and the fourth and sixth grades once. Out of eleven regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended one.

41.  He was provided with additional classes in Croatian in the third grade in the school year 2001/02. He participated in extracurricular activities in a mixed group organised by the school. After reaching the age of 15, he left school in August 2006. His school report shows that during his schooling he missed 664 classes without justification.

2.  Macinec Primary School

(a)  The eleventh applicant

42.  The eleventh applicant, Jasmin Bogdan, was enrolled in the first grade of primary school in 1997/98. The preliminary tests carried out before his assignment to a particular class showed that he did not understand the Croatian language. He scored 15 out of 97 points (15.5%). He was therefore assigned to a Roma-only class, where he spent his entire schooling. In 2004/05 he took the fifth grade for the second time and failed. He failed the first and the fourth grades once and the fifth grade twice. Out of twenty-four parent-teacher meetings organised during his entire primary schooling, his parents attended none.

43.  He was provided with additional classes in Croatian in the third grade in the school year 2001/02. After reaching the age of 15, he left school in August 2005. His school report shows that during his schooling he missed 1,057 classes without justification.

(b)  The twelfth applicant

44.  The twelfth applicant, Josip Bogdan, was enrolled in the first grade of primary school in 1999/2000. The preliminary tests carried out before his assignment to a particular class showed that he did not understand the Croatian language. He scored 8 out of 97 points (8.25%). He was therefore assigned to a Roma-only class, where he spent his entire schooling. In 2006/07 he took the third grade for the second time and failed. He failed the first grade once, the second grade three times and the third grade twice. Out of thirty-seven regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended none.

45.  He was provided with additional classes in Croatian in the first, second and third grades. In the second grade he participated in a dancing group and in the third grade in a choir. After reaching the age of 15, he left school in August 2007. His school report shows that during his schooling he missed 1,621 classes without justification.

(c)  The thirteenth applicant

46.  The thirteenth applicant, Dijana Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 2000/01. The preliminary tests carried out before her assignment to a particular class showed that she had inadequate knowledge of the Croatian language. She scored 26 out of 97 points (26.8%). She was therefore assigned to a Roma-only class, where she spent her entire schooling. In 2007/08 she passed the fifth grade. She failed the first grade twice and the second grade once. Out of thirty-two regular parent-teacher meetings organised during her primary schooling, her parents attended six.

47.  She was provided with additional classes in Croatian in the first grade. In the first grade she participated in extracurricular activities in a mixed group and in the fifth grade in a choir. After reaching the age of 15, she left school in August 2008. Her school report shows that during her schooling she missed 522 classes without justification.

(d)  The fourteenth applicant

48.  The fourteenth applicant, Dejan Oršuš, was enrolled in the first grade of primary school in 1999/2000. The preliminary tests carried out before his assignment to a particular class showed that he did not understand the Croatian language. He scored 15 out of 97 points (15.5%). He was therefore assigned to a Roma-only class, where he spent his entire schooling. In 2005/06 he passed the third grade. He failed the first grade three times and the third grade once. Out of twenty-eight regular parent-teacher meetings organised during his primary schooling, his parents attended five.

49.  He was provided with additional classes in Croatian in the first grade. After reaching the age of 15, he left school in August 2006. His school report shows that during his schooling he missed 1,033 classes without justification.

(e)  The fifteenth applicant

50.  The fifteenth applicant, Danijela Kalanjoš, was enrolled in the first grade of primary school in the school year 2000/01. The preliminary tests carried out before her assignment to a particular class showed that her understanding of the Croatian language was poor. She scored 37 out of 97 points (38.14%). She was therefore assigned to a Roma-only class, where she spent her entire schooling. In 2007/08 she passed the fifth grade. She failed the first grade twice and the second grade once. Out of twenty-one regular parent-teacher meetings organised during her entire primary schooling, her parents attended two.

51.  She was provided with additional classes in Croatian in the first grade. In the first grade she participated in extracurricular activities in a mixed group, in the second grade in dancing, in the third grade in handicraft classes, and in the fifth grade in a choir. After reaching the age of 15, she left school in August 2008. Her school report shows that during her schooling she missed 238 classes without justification.

C.  Proceedings before the national courts

52.  On 19 April 2002 the applicants brought an action under section 67 of the Administrative Disputes Act in the Čakovec Municipal Court (Općinski sud u Čakovcu) against the above-mentioned primary schools and Kuršanec Primary School, the State and Međimurje County (“the defendants”). They submitted that the teaching organised in the Roma-only classes in the schools in question was significantly reduced in volume and in scope compared to the officially prescribed curriculum. The applicants claimed that the situation described was racially discriminating and violated their right to education as well as their right to freedom from inhuman and degrading treatment. They requested the court to order the defendants to refrain from such conduct in the future.

53.  The applicants also produced the results of a psychological study of Roma children attending Roma-only classes in Međimurje, carried out immediately before their action was lodged, showing the following:

  most children had never had a non-Roma child as a friend;

  86.9% expressed a wish to have a non-Roma child as a friend;

  84.5% expressed a wish to attend a mixed class;

  89% said they felt unaccepted in the school environment;

  92% stated that Roma and non-Roma children did not play together.

Furthermore, the report asserted that segregated education produced emotional and psychological harm in Roma children, in terms of lower self-esteem and self-respect and problems in the development of their identity. Separate classes were seen as an obstacle to creating a social network of Roma and non-Roma children.

54.  The defendants each submitted replies to the arguments put forward by the applicants, claiming that there was no discrimination of Roma children and that pupils enrolled in school were all treated equally. They submitted that all pupils were enrolled in school after a committee (composed of a physician, a psychologist, a school counsellor (pedagog), a defectologist and a teacher) had found that the candidates were physically and mentally ready to attend school. The classes within a school were formed depending on the needs of the class, the number of pupils, etc. In particular, it was important that classes were formed in such a way that they enabled all pupils to study in a stimulating environment.

55.  Furthermore, the defendants submitted that pupils of Roma origin were grouped together not because of their ethnic origin, but rather because they were often not proficient in Croatian and it took more exercises and repetitions for them to master the subjects taught. Finally, they claimed that Roma pupils received the same quality of education as other pupils as the scope of their curriculum did not differ from that prescribed by law.

56.  On 26 September 2002 the Čakovec Municipal Court dismissed the applicants action, accepting the defendants argument that the reason why most Roma pupils were placed in separate classes was that they were not fluent in Croatian. Consequently, the court held that this was not unlawful and that the applicants had failed to substantiate their allegations concerning racial discrimination. Lastly, the court concluded that the applicants had failed to prove the alleged difference in the curriculum of the Roma-only classes.

57.  On 17 October 2002 the applicants appealed against the first-instance judgment, claiming that it was arbitrary and contradictory.

58.  On 14 November 2002 the Čakovec County Court (Županijski sud u Čakovcu) dismissed the applicants appeal, upholding the reasoning of the first-instance judgment.

59.  Subsequently, on 19 December 2002, the applicants lodged a complaint with the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske) under section 62 of the Constitutional Act on the Constitutional Court. In their constitutional complaint the applicants reiterated their earlier arguments, relying on the relevant provisions of the Constitution and of the Convention.

60.  On 3 November 2003 the applicants lawyer lodged an application with the Constitutional Court to expedite the proceedings. On 7 February 2007 the Constitutional Court dismissed the applicants complaint in its decision no. U-III-3138/2002, published in Official Gazette no. 22 of 26 February 2007. The relevant parts of the decision read as follows.

“The first-instance court established in the impugned judgment that the criteria for formation of classes in the defendant primary schools had been knowledge of the Croatian language and not the pupils ethnic origin. The [first-instance] court considered that the complainants had failed to prove their assertion that they had been placed in their classes on the basis of their racial and ethnic origin. The [first-instance] court stressed that the complainants relied exclusively on the activity report of the Ombudsman for the year 2000. However, the Ombudsman said in his evidence that the part of the report referring to the education of Roma had been injudicious because all the relevant facts had not been established.

The first-instance court relied on section 27 paragraph 1 of the Primary Education Act ... which provides that teaching in primary schools is in the Croatian language and Latin script, and considered a lack of knowledge of the Croatian language as an objective impediment in complying with the requirements of the school curriculum, which also transpires from the conclusion of a study carried out for the needs of the Croatian Helsinki Committee. The [first-instance] court found:

pupils enrolling in the first year of primary schools have to know the Croatian language, so that they are able to follow the teaching, if the purpose of primary education is to be fulfilled. It is therefore logical that classes with children who do not know the Croatian language require additional efforts and commitment of teachers, in particular to teach them the Croatian language.

The first-instance court found that the defendants had not acted against the law in that they had not changed the composition of classes once established, as only in exceptional situations was the transfer of pupils from one class to another allowed. The [first-instance] court considered that this practice respected the integrity of a class and its unity in the upper grades.

The [first-instance] court considered that classes should be formed so as to create favourable conditions for an equal approach to all pupils according to the prescribed curriculum and programme, which could be achieved only where a class consisted of a permanent group of pupils of approximately the same age and knowledge.

Furthermore, the [first-instance] court found that the complainants had failed to prove their assertion that ... they had a curriculum of significantly smaller volume than the one prescribed for primary schools by the Ministry of Education and Sports on 16 June 1999. The [first-instance] court found that the above assertion of the complainants relied on the Ombudsmans report. However, the Ombudsman said in his testimony that he did not know how the fact that in Roma-only classes the teaching followed a so-called special programme had been established.

The [first-instance] court established that teaching in the complainants respective classes and the parallel ones followed the same curriculum. Only in the Kuršanec Primary School were there some deviations from the school curriculum, but the [first-instance] court found those deviations permissible since they had occurred ... at the beginning of the school year owing to low attendance.

After having established that the complainants had not been placed in their classes according to their racial and ethnic origin and that the curriculum had been the same in all parallel classes, the first-instance court dismissed the complainants action.

...

The reasoning of the first-instance judgment ... shows that the defendant primary schools replied to the complainants allegations as follows:

The [defendant schools] enrolled in the first year those children found psycho-physically fit to attend primary school by a committee composed of a physician, a psychologist, a school counsellor [pedagog], a defectologist and a teacher. They did not enrol Croatian children or Roma children as such, but children found by the said committee to be psychologically and physically fit to be enrolled in primary school. ... The defendant primary schools maintain that the first obstacle for Roma children in psychological tests is their lack of knowledge of the Croatian language in terms of both expression and comprehension. As to the emotional aspect of maturity, most of these children have difficulty channelling their emotions. In terms of social maturity, children of Roma origin do not have the basic hygienic skills of washing, dressing, tying or buttoning, and a lot of time is needed before they achieve these skills. ... It is therefore difficult to plan lessons with sufficient motivation for all children, which is one of the obligations of primary schools. There are classes composed of pupils not requiring additional schooling to follow the teaching programme and classes composed of pupils who require supplementary work and assistance from teachers in order to acquire the necessary [skills] they lack owing to social deprivation. ...

The reasoning of the same judgment cites the testimony of M.P.-P., a school counsellor and psychologist at Macinec Primary School, given on 12 December 2001 ...;

Before enrolment the committee questions the children in order to establish whether they possess the skills necessary for attending school. Classes are usually formed according to the Gauss curve, so that the majority in a given class are average pupils and a minority below or above average. ... However, in a situation where 70% of the population does not speak Croatian, a different approach is adopted so as to form classes with only pupils who do not speak Croatian, because in those classes a teachers first task is to teach the children the language.

The above shows that the allocation of pupils to classes is based on the skills and needs of each individual child. The approach is individualised and carried out in keeping with professional and pedagogical standards. Thus, the Constitutional Court finds the approach applied correct since only qualified experts, in particular in the fields of pedagogy, school psychology and defectology, are responsible for assigning individual children to the appropriate classes.

The Constitutional Court has no reason to question the findings and expert opinions of the competent committees, composed of physicians, psychologists, school counsellors [pedagog], defectologists and teachers, which in the instant case found that the complainants should be placed in separate classes.

None of the facts submitted to the Constitutional Court leads to the conclusion that the placement of the complainants in separate classes was motivated by or based on their racial or ethnic origin.

The Constitutional Court finds that their placement pursued the legitimate aim of necessary adjustment of the primary educational system to the skills and needs of the complainants, where the decisive factor was their lack of knowledge or inadequate knowledge of Croatian, the language used to teach in schools.

The separate classes were not established for the purpose of racial segregation in enrolment in the first year of primary school but as a means of providing children with supplementary tuition in the Croatian language and eliminating the consequences of prior social deprivation.

It is of particular importance to stress that the statistical data on the number of Roma children in separate classes in the school year 2001/02 ... are not in themselves sufficient to indicate that the defendants practice was discriminatory (see also the European Court of Human Rights judgments Hugh Jordan v. the United Kingdom, no. 24746/94, § 154, 4 May 2001and D.H. and Others v. the Czech Republicno. 57325/00, § 46, 7 February 2006).

Moreover, the complainants themselves maintain in their constitutional complaint that in the school year 2001/02 40.93% of Roma children in Međimurje County were placed in regular classes, which tends to support the Constitutional Courts conclusion that there is no reason to challenge the correct practice of the defendant primary schools and expert committees.

...

In their constitutional complaint the complainants further point out that, [e]ven if lack of knowledge of the Croatian language on enrolment in the first year was a problem, the same could not be said of the complainants enrolment in upper grades. They therefore consider that their rights were violated by the courts findings that it had been justified to maintain separate [Roma-only] classes in the upper grades in order to preserve the stability of the wholeness of a given class. The complainants submit that the stability of a class should not have been placed above their constitutional rights, multiculturalism and national equality.

In that regard the Constitutional Court accepts the complainants arguments.

While the Constitutional Court considers correct and acceptable the courts findings that lack of knowledge of the Croatian language represents an objective obstacle justifying the formation of separate classes for children who do not speak Croatian at all or speak it badly when they start school ... bearing in mind the particular circumstance of the present case, it cannot accept the following conclusion of the first-instance court:

Furthermore, the integrity and unity of a class is respected in the upper grades. Therefore, transfer of children from one class to another occurs only exceptionally and in justified cases ... because a class is a homogeneous whole and transferring children from one class to another would produce stress. ... The continuity of a group is a precondition for the development of a class collective ...

Accordingly, the Constitutional Court cannot accept the following view of the appellate court:

The classes are formed when the children enter the first year of their schooling, not every year, and their composition changes only exceptionally. They become a settled whole which makes for work of a higher quality and it is not pedagogically justified to change them. Therefore this court, like the first-instance court, concludes that maintaining established classes did not amount to an unlawful act.

The above views of the courts would have been acceptable had they referred to the usual situations concerning the assignment of pupils to upper grade classes in primary schools where no objective need for special measures existed, such as forming separate classes for children with inadequate command of Croatian.

Considering the circumstances of the present case, the Constitutional Court finds that it is in principle objectively and reasonably justified to maintain separate classes in the upper grades of primary school only for pupils who have not attained the level of Croatian necessary for them to follow the school curriculum of regular classes properly. ...

However, there is no objective or reasonable justification for not transferring to a regular class a pupil who has attained proficiency in Croatian in the lower grades of primary school and successfully mastered the prescribed school curriculum.

...

Keeping such a pupil in a separate class against his or her will ... for reasons unrelated to his or her needs and skills would be unacceptable from the constitutional point of view with regard to the right of equality before the law, guaranteed under Article 14 § 2 of the Constitution.

...

... [A] constitutional complaint is a particular constitutional instrument for the protection of a legal subject whose human right or fundamental freedom guaranteed under the Constitution has been infringed in an individual act of a State or public body which determined his or her rights and obligations.

The present constitutional complaint concerns impugned judgments referring to the school year 2001/02. However, not a single complainant alleges that in that school year he or she was a pupil in a separate [Roma-only] upper-grade class or was personally affected or concerned by the contested practice ...

Although it does not concern the individual legal position of any of the complainant..., in respect of the complainants general complaint about the maintaining of Roma-only classes in the upper grades of primary school the Constitutional Court has addressed the following question:

  was the continued existence of Roma-only classes in the upper grades of primary school ... caused by the defendants intent to discriminate those pupils on the basis of their racial or ethnic origin?

... [N]one of the facts submitted to the Constitutional Court lead to the conclusion that the defendants ... practice was aimed at discrimination of the Roma pupils on the basis of their racial or ethnic origin.

...

The complainants further complain of a violation of their right to education on the ground that the teaching organised in those classes was more reduced in volume and in scope than the curriculum for primary schools adopted by the Ministry of Education and Sports on 16 June 1999. They consider that their placement in Roma-only classes with an inferior curriculum stigmatises them as being different, stupid, intellectually inferior and children who need to be separated from normal children in order not to be a bad influence on them. Owing to their significantly reduced and simplified school curriculum, their prospects of higher education or enrolment in high schools as well as their employment options or chances of advancement are slimmer ...

After considering the entire case file, the Constitutional Court has found that the above allegations are unfounded. The case file, which includes the first-instance judgment ..., shows that the allegations of an inferior curriculum in Roma-only classes are not accurate. The Constitutional Court has no reason to question the facts as established by the competent court.

The possible difference in curricula between parallel classes for objective reasons (for example the low attendance at Kuršanec Primary School, where in the first term of the school year 2001/02 the pupils in classes 1c, 1d, 2b and 2c missed 4,702 lessons in total, 4,170 of which were missed for no justified reason) does not contravene the requirement that the curriculum be the same in all parallel classes.

The Constitutional Court is obliged to point out that neither the Constitution nor the Convention guarantees any specific requirements concerning school curricula or their implementation. First and foremost the Constitution and the Convention guarantee a right of access to educational institutions existing in a given State, as well as an effective right to education, in other words that every person has an equal right to obtain official recognition of the studies which he or she has completed (a similar view was expressed by the European Court of Human Rights in a case relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in [Case “relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in] Belgium[] (merits), 23 July 1968, Series A no. 6). ...

... [T]he Constitutional Court finds the evidence submitted in the present proceedings insufficient to show beyond doubt that the complainants had to follow a school curriculum of lesser scope. ...

Thus, the Constitutional Court considers the complainants assertion about being stigmatised as a subjective value judgment, without reasonable justification. The Constitutional Court finds no factual support for the complainants assertion that the source of their stigmatisation was an allegedly reduced curriculum owing to which their prospects for further education were lower, and dismisses that assertion as arbitrary. The competent bodies of the Republic of Croatia recognise the level of education a person has completed irrespective of his or her racial or ethnic origin. In that respect everyone is equal before the law, with equal chances of advancement according to their abilities.”

II.  RELEVANT DOMESTIC LAW

A.  The Constitution

61.  Article 14 of the Constitution reads:

“Everyone in the Republic of Croatia shall enjoy rights and freedoms, regardless of race, colour, gender, language, religion, political or other belief, national or social origin, property, birth, education, social status or other characteristics.

All shall be equal before the law.”

B.  The Constitutional Act on the Constitutional Court

62.  The relevant parts of section 62 of the Constitutional Act on the Constitutional Court (Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Official Gazette no. 49/2002 of 3 May 2002 read:

“1.  Everyone may lodge a constitutional complaint with the Constitutional Court if he or she deems that the individual act of a state body, a body of local and regional self-government, or a legal person with public authority, which decided about his or her rights and obligations, or about suspicion or accusation of a criminal act, has violated his or her human rights or fundamental freedoms, or his or her right to local and regional self-government guaranteed by the Constitution (hereinafter: constitutional right) ...

2.  If another legal remedy exists against the violation of the constitutional right [complained of], the constitutional complaint may be lodged only after that remedy has been exhausted.

3.  In matters in which an administrative action or, in civil and non-contentious proceedings, an appeal on points of law is allowed, remedies are exhausted only after the decision on these legal remedies has been given.”

C.  The Administrative Disputes Act

63.  Section 67 of the Administrative Disputes Act (Zakon o upravnim sporovima, Official Gazette nos. 53/1991, 9/1992 and 77/1992) provides for special proceedings for the protection of constitutional rights and freedoms from unlawful acts of public officials, specifically that an action can be brought if the following conditions are met: (a) an unlawful action has already taken place; (b) such action is the work of a government official/body/agency or another legal entity; (c) the action resulted in a violation of one or more of the plaintiffs constitutional rights; and (d) the Croatian legal system does not provide for any other avenue of redress.

D.  The Primary Education Act

64.  The relevant provisions of the Primary Education Act (Zakon o osnovnom školstvu, Official Gazette nos. 59/1990, 26/1993, 27/1993, 29/1994, 7/1996, 59/2001, 114/2001 and 76/2005) read:

Section 2

“The purpose of primary education is to enable a pupil to acquire knowledge, skills, views and habits necessary for life and work or further education.

A school is obliged to ensure continuous development of each pupil as a spiritual, physical, moral, intellectual and social being in accordance with her or his abilities and preferences.

The aims of primary education are:

  to arouse and cultivate in pupils an interest and independence in learning and problem solving as well as creativity, moral consciousness, aesthetic tastes and criteria, self-esteem and responsibility towards the self and nature, social, economic and political awareness, tolerance and ability to cooperate, respect for human rights, achievements and aspirations;

  to teach literacy, communication, calculation, scientific and technological principles, critical observation, rational argumentation, understanding of the life we live and understanding of the interdependence of people and nature, individuals and nations.

The aims and tasks of primary education shall be realised according to the established teaching plans and programmes.”

Section 3

“Primary education lasts at least eight years.

Primary education is in principle mandatory for all children from six to fifteen years of age.

III.  COUNCIL OF EUROPE REPORTS CONCERNING CROATIA

A.  The European Commission against Racism and Intolerance (ECRI)

1.  The first report on Croatia, published on 9 November 1999

65.  The relevant part of the report concerning the situation of Roma reads:

“32.  Overall, Roma/Gypsy are reported to continue to face societal discrimination and official inaction when complaints are filed. Progress has been made in the fields of education and public awareness, through the publication of studies on the subject of Romani education, initiatives related to the organisation and financing of education of Roma children, training of Roma teachers, and public forums on the difficulties faced by Roma/Gypsy society. The authorities are encouraged to give further support to such initiatives, taking into account ECRIGeneral Policy Recommendation No. 3 on combating racism and intolerance against Roma/Gypsies...

2.  The second report on Croatia, published on 3 July 2001

66.  The relevant parts of this report read:

Access to education

41.  Education of Roma/Gypsy children is a serious problem in Croatia. Many Roma/Gypsy children do not go to school, having either dropped out or having never attended. According to Roma/Gypsy representatives, there are regions where not a single Roma/Gypsy child attends school. ECRI understands that the reasons for this situation are complex, and there is no easy solution, however emphasises the need to increase the participation of Roma/Gypsy children at all levels of education. The Croatian authorities are encouraged to make special efforts in this regard.

42.  ECRI wishes to draw attention to its General Policy Recommendation No. 3 on combating racism and intolerance against Roma/Gypsies, where the existence of discrimination in explaining the process of social exclusion is highlighted. An investigation should be carried out into the role of stereotypes and prejudices of teachers, which may lead to low expectations for Roma/Gypsy children. ECRI recommends, in this respect, that training be offered to teachers, including information about the particular needs and expectations of Roma/Gypsies and the ability to use this knowledge effectively. As insufficient knowledge of the Croatian language upon entry to classes may also present an obstacle, ECRI emphasises the importance of preparatory classes, additional training in the Croatian language and increased opportunities to study the Roma language in the early years of schooling, which might assist Roma/Gypsy children in integrating into the educational system. ECRI notes with interest initiatives such as the “Programme for Including Roma children in the Education System of the Republic of Croatia”, launched in 1998, and encourages the authorities in their efforts to continue to develop and implement appropriate measures in cooperation with Roma associations. Roma/Gypsy organisations have highlighted the connection between poverty, poor living conditions and school attendance. The Croatian authorities might consider creating special assistance programmes for Roma/Gypsy and other children from extremely poor families who may find the costs of textbooks, other school materials and proper school dress prohibitive.”

3.  The third report on Croatia, published on 14 June 2005

67.  The relevant parts of this report read:

Education and awareness raising

83.  ECRI is concerned to learn that schoolbooks sometimes convey negative images of certain minority groups, particularly ... Roma.

...

Situation of the Roma community in Croatia

...

137.  ECRI is pleased to learn that in October 2003 the government adopted a national programme for the Roma which aims to resolve many of the difficulties encountered by Roma in their day-to-day lives. The programme is based on the observation that Roma are largely marginalised in social and public activities and experience worse living conditions than the average majority population and other minorities. The programme aims to abolish all forms of discrimination, violence, stereotyping and prejudice against Roma, while ensuring that they do not lose their own identity, culture or traditions. In order to achieve this aim, the programme sets out a series of measures in areas such as access to citizenship, education, housing, access to public services and relations with the police. In 2004, a commission made up of government representatives, Roma and NGO [non-governmental organisation] representatives was set up to monitor the programme and develop a joint action plan for the different ministries. A number of measures have already been taken, such as the training of Roma as assistants in schools or as police officers and the training of young Roma at seminars on participation in public life. ... However, implementation of the programme has not really got off the ground yet and NGOs are critical of the lack of budgetary resources provided, though these are essential to the success of such a programme. The programme must be regarded as positive, although in ECRIs view it does not sufficiently emphasise the part played by stereotyping and prejudice against Roma, both among the population and among representatives of the public authorities, in the difficulties encountered by this community. ECRI also notes with interest that the government is in the process of adopting a national action plan for Roma integration, which proposes a wide range of measures to improve the situation of Roma.

...

Access to education for Roma children

141.  In its second report on Croatia, ECRI recommended that the Croatian authorities make special efforts to increase the participation of Roma children at all levels of education.

142.  The authorities have taken measures to facilitate Roma childrens access to education, such as setting up nursery school classes enabling them to learn Croatian, training teachers in Roma culture and training young Roma as assistants in schools. Some Roma now receive State grants to enrol in university. However, as they are very recent and applied on a small scale these measures are not enough to offset the fact that Roma children are very much behind in terms of equal opportunities in education. Many Roma children leave school at a very early age. They do not always have access to education in their mother tongue and their own culture in schools, in spite of the legislation on the rights of national minorities which provides for this possibility. The authorities have explained to ECRI that this is because the Roma have not asked for it themselves and because the Romani language is not standardised, with several Romani dialects in Croatia. However, some Roma representatives have expressed the wish that the school curriculum for Roma children should include teaching of their mother tongue and Roma culture, though they also emphasise the importance of learning Croatian.

143.  ECRI is particularly concerned by allegations that separate classes solely for Roma children exist alongside classes for non-Roma children in some schools in the Međimurje region. According to several NGOs, including the European Roma Rights Centre, education in the classes set aside for Roma children is of poorer quality than in the other classes. According to the authorities, however, the sole reason why there are still classes comprising only Roma children is the de facto segregation which they face where housing is concerned, since Roma are sometimes in the majority in some areas. Nevertheless, this explanation does not provide a response to allegations that when the authorities tried to introduce mixed classes instead of separate classes in some schools, they came up against opposition from the non-Roma parents, who apparently signed petitions against this measure, with the result that the separate classes were maintained. ECRI notes that proceedings for racial segregation are pending before the national courts in this connection.

Recommendations

144.  ECRI urges the Croatian authorities to take measures without delay to improve equal opportunities for Roma children in education. It stresses the paramount importance of elaborating a short-, medium- and long-term policy in the matter and providing sufficient funds and other resources to implement this policy. In particular, it should be made easier for Roma children to learn Croatian while also allowing those who so wish to be taught their Romani dialect and Roma culture.

145.  ECRI encourages the Croatian authorities to conduct an in-depth investigation into the allegations that segregation is practised between Roma and non-Roma children in some schools and to rapidly take all the necessary measures, where appropriate, to put an end to such situations.

146.  ECRI reiterates its recommendations that a study be carried out on the influence of stereotyping and prejudices among teachers, which may lead to low expectations of Roma children. It encourages all measures designed to educate teachers about Roma culture.”

B.  Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities

1.  Opinion on Croatia adopted on 6 April 2001

68.  The relevant parts of the opinion read:

Article 4

...

28.  The Advisory Committee finds that Croatia has not been able to secure full and effective equality between the majority population and Roma and that the situation of Roma remains difficult in such fields as employment, housing and education. It appears, however, that Roma issues have recently received increasing attention from the central authorities. The Advisory Committee finds it important that this commitment increases the vigour with which sectoral projects for Roma, such as the ones in the field of education (see also comments under Article 12), are pursued and leads to the development, in consultations with Roma, of more comprehensive programmes and strategies to address the concerns of this national minority.

...

Article 12

...

49.  While recognising that there appears to be no large-scale separation of Roma children within the educational system of Croatia, the Advisory Committee is highly concerned about reports that in certain schools, Roma children are placed in separate classes and school facilities are organised and operated in a manner that appears to stigmatise Roma pupils. The Advisory Committee stresses that placing children in separate classes should take place only when it is absolutely necessary and always on the basis of consistent, objective and comprehensive tests. The Advisory Committee supports the efforts of the office of the Ombudsman to review this situation with a view to ensuring that Roma children have equal access to, and opportunities to continue to attend, regular classes. The Advisory Committee is aware of the reservations expressed by some Roma with respect to the integration of Roma pupils into regular classes and supports efforts to involve Roma parents and Roma organisations in the process aimed at remedying the current situation. The Advisory Committee considers that a key to reaching this aim is to secure that the educational system reflects and takes fully into account the language and culture of the minority concerned, as stipulated in the principles contained in the Committee of Ministers; Recommendation No. R (2000) 4 on the education of Roma/Gypsy children in Europe. The Advisory Committee notes that the government of Croatia adopted in July 1998 a “Programme of Integration of Roma Children in the Educational and School System” which contains a number of useful ideas in this respect. The text of the programme appears however rather cursory in nature, and the Advisory Committee considers that Croatia needs to develop, implement and evaluate further its measures aimed at improving the status of Roma in the educational system.

...

V.  Proposal for conclusions and recommendations by the Committee of Ministers

...

In respect of Article 12

...

The Committee of Ministers concludes that in certain schools in Croatia, Roma children are reportedly placed in separate classes, and school facilities are organised and operated in a manner that appears to stigmatise Roma pupils. The Committee of Ministers recommends that this question be reviewed, and necessary measures taken, with a view to ensuring that Roma children have equal access to, and opportunities to continue to attend, regular classes, bearing in mind the principles contained in the Committee of Ministers Recommendation No. R (2000) 4 on the education of Roma/Gypsy children in Europe.”

2.  Comments submitted by the Croatian Government on 26 September 2001

69.  The relevant parts of the comments read:

Articles 12 and 14

...

The education of Roma is a serious problem caused by their way of life and their attitude towards the system, laws, rights and obligations of citizens and requires particular efforts and solutions. The Croatian Ministry of Education and Sports, in cooperation with the other ministries and state institutions, local administration and self-government, as well as non-governmental organisations, has initiated programmes to resolve this issue at two levels:

(a)  Programme of integration of the Roma population into the educational system of the Republic of Croatia.

(b)  Exercise of minority rights aimed at preserving their mother tongue and culture.

Regarding pre-school education, the Ministry of Education and Sports, in cooperation with non-governmental organisations, initiated a programme for the inclusion of Roma children and their families, notably mothers, into the system, but only on a voluntary basis, while at the moment there are no effective mechanisms of obligatory inclusion.

At the level of primary and secondary education, Roma children attend classes together with other children. Those children who do not speak the Croatian language may well be enrolled in special classes where they receive special attention with a view to learning the Croatian language. This practice is implemented only in the first and second grade of primary school, after which children attend classes together with children of other nationalities. Although this practice has yielded some positive results, priority is given to the organisation of pre-school preparation to help Roma children to overcome the language barrier, learn the basic rules of school conduct, hygienic habits and needs, and strengthen the feeling of affiliation and security in the school environment. The Ministry of Education and Sports, in cooperation with the local administration, has taken a number of measures for this purpose – additional assistance to overcome problems concerning the following and comprehension of school lessons, adaptation of curricula to the needs of Roma children, granting of accommodation for Roma pupils (attending secondary schools), follow up to the process of inclusion, assisting in the preparation of young Roma for the profession of teachers and trainers, providing free school meals and bus transport to and from school and so forth.”

3.  Second opinion on Croatia adopted on 1 October 2004

70.  The relevant parts of the opinion read:

“Article 12 of the Framework Convention [for the Protection of National Minorities]

...

Education of Roma children and contacts amongst pupils from different communities

...

Present situation

(a)  Positive developments

128.  The authorities seem to be increasingly sensitive to the problems of Roma children in education and have launched new initiatives, including at the pre-school level, which are aimed at improving the situation and attendance of Roma children in schools. The National Programme for Roma Integration details a number of laudable measures that could help to further the protection of the Roma in the educational system, such as the employment of Roma assistant teachers in regular classes and the provision of free meals for children.

(b)  Outstanding issues

129.  The placing of Roma children in separate classes appears to be increasingly rare in Croatia, but this practice, which has been challenged in pending legal cases, continues in some schools in Međimurje County. The National Programme for Roma Integration also endorses the idea of separate first-grade Roma-only classes for those who have not attended pre-school and are not proficient in the Croatian language. Such classes do not appear to be set up to foster teaching in or of Roma language or other elements of Roma culture, but rather to assist the children to obtain basic Croatian language and other skills so that they can meet the demands of the educational system. While recognising that these are valuable aims, the Advisory Committee considers that pupils should not be placed in such separate remedial classes on the basis of their affiliation with a national minority but rather on the basis of the skills and needs of the individuals concerned, and where such placing is found necessary, it should be for a limited period only.

...

Recommendations

131.  Croatia should fully implement the valuable educational initiatives contained in the National Programme for Roma Integration, including those promoting increased attendance of Roma children in pre-schools. The envisaged remedial first-grade classes should, however, not be conceived a priori as Roma classes, but as classes in which individuals are placed on the basis of their skills and needs, regardless of their ethnicity.

...

4.  Comments submitted by the Croatian Government on 13 April 2005

71.  The relevant parts of the comments read:

Education of Roma children and contacts amongst pupils from different communities

The programme of pre-school education is intended to encompass as large a number of Roma children as possible and thus create the precondition for their successful entrance into the primary education system. The Ministry of Science, Education and Sports has also supported the establishment of kindergartens for Roma children in cooperation with Roma NGOs, international organisations and local authorities. The responsible bodies are also helping with the enrolment of Roma pupils in institutions of secondary and higher education and are providing student grants.

By increasing the number of Roma children in pre-school education, conditions are created for their enrolment in regular primary schools.”

C.  Commissioner for Human Rights

1.  Report by Mr Alvaro Gil-Robles, Commissioner for Human Rights, on his visit to the Republic of Croatia, 14 to 16 June 2004

72.  The relevant parts of the report read:

III.  Situation of the Roma community

...

27.  In spite of non-discrimination on a legal plane, the treatment meted out to the Roma minority still raises anxieties since this population continues to undergo social and economic discrimination. It should nevertheless be observed that efforts have been undertaken in institutional matters especially, the government having set up a National Council of Roma chaired by the Deputy Prime Minister. Locally, and around Međimurje in particular, most districts have had water and electricity connected and are served by school transport.

...

A.  Segregation in schools

30.  The year 2002 saw the worsening of problems around the town of Čakovec which applied a practice of separating Roma and non-Roma pupils in schools. An atmosphere of intolerance took hold; non-Roma parents went so far as to stage a demonstration in front of a school at the start of the 2002/03 school year, denying entry to the Roma children. Under strong national and international pressure, the authorities recognised that these practices existed and undertook to review this question.

31.  When I visited Čakovec, I had the opportunity to visit a primary school with a mixed enrolment. I hasten to thank the head and the staff of this school for their reception. My discussions with them satisfied me that the situation had substantially improved thanks to the commitment of all concerned. Certain difficulties still lingered, however. The Međimurje region has a high proportion of Roma and schools have a large enrolment of Roma pupils who make up as much as 80% of certain age bands. But these figures cannot justify any segregation whatsoever between children, who must be equally treated. I sincerely hope there will be no recurrence of the events which took place in the past, and it is imperative to guarantee that the social and ethnic mix is maintained for the sake of having Roma and non-Roma children educated together in the same classes.

32.  Difficulties over Roma pupils Croatian language proficiency were also reported to me. I would stress the importance of putting all pupils through the same syllabus and the same teaching process in one class. Nonetheless, the knowledge gap problem is not to be evaded. As a remedy to it, it could be useful to set up at national level pre-school classes for children whose mother tongue is not Croatian. That way, they will acquire a sufficient grounding in the Croatian language to be able to keep up with the primary school courses later, while at the same time familiarising themselves with the school institution. In the second place, it rests with the parents to ensure the sound learning of the language and their childrens regular attendance for the entire school course.”

2.  Final report by Mr Alvaro Gil-Robles on the Human Rights Situation of the Roma, Sinti and Travellers in Europe (dated 15 February 2006)

73.  In the third section of the report, which concerns discrimination in education, the Commissioner for Human Rights noted that the fact that a significant number of Roma children did not have access to education of a similar standard to that enjoyed by other children was in part a result of discriminatory practices and prejudices. In that connection, he noted that segregation in education was a common feature in many Council of Europe member States. In some countries there were segregated schools in segregated settlements, in others special classes for Roma children in ordinary schoolsBeing subjected to special schools or classes often meant that these children followed a curriculum inferior to those of mainstream classes, which diminished their opportunities of further education and finding employment in the future. At the same time, segregated education denied both Roma and non-Roma children the chance to know each other and to learn to live as equal citizens. It excluded Roma children from mainstream society at the very beginning of their lives, increasing the risk of their being caught in the vicious circle of marginalisation.

74.  It was also noted that special classes or special curricula for Roma had been introduced with good intentions, for the purposes of overcoming language barriers or remedying the lack of pre-school attendance of Roma children. Evidently, it was necessary to respond to such challenges, but segregation or systematic placement of Roma children in classes which followed a simplified or a special Romani-language curriculum while isolating them from other pupils was clearly a distorted response. Instead of segregation, significant emphasis had to be placed on measures such as pre-school and in-school educational and linguistic support as well as the provision of school assistants to work alongside teachers. In certain communities, it was crucial to raise the awareness of Roma parents – who themselves might not have had the possibility to attend school – of the necessity and benefits of adequate education for their children.

75.  In conclusion, the Commissioner made a number of recommendations related to education. Where segregated education still existed in one form or another, it had to be replaced by ordinary integrated education and, where appropriate, banned through legislation. Adequate resources had to be made available for the provision of pre-school education, language training and school assistant training in order to ensure the success of desegregation efforts. Adequate assessment had to be made before children were placed in special classes, in order to ensure that the sole criterion in the placement was the objective needs of the child, not his or her ethnicity.

76.  The excerpt of the report concerning Croatia reads:

52.  While visiting Croatia in 2004, I learned of a two-year programme, initiated in 2002, to prepare all Roma children for schools, under which children were taught various skills in the Croatian language. Under the Croatian Action Plan for the Decade for Roma Inclusion, special efforts to improve pre-school education for Roma children have been continued with a view to full integration in[to] the regular school system. ...

IV.  OTHER COUNCIL OF EUROPE DOCUMENTS

A.  The Committee of Ministers

1.  Recommendation No. R (2000) 4 of the Committee of Ministers to member States on the education of Roma/Gypsy children in Europe (adopted by the Committee of Ministers on 3 February 2000 at the 696th meeting of the Ministers Deputies)

77.  The Recommendation provides as follows:

“The Committee of Ministers, under the terms of Article 15.of the Statute of the Council of Europe,

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve greater unity between its members and that this aim may be pursued, in particular, through common action in the field of education;

Recognising that there is an urgent need to build new foundations for future educational strategies toward the Roma/Gypsy people in Europe, particularly in view of the high rates of illiteracy or semi-literacy among them, their high drop-out rate, the low percentage of students completing primary education and the persistence of features such as low school attendance;

Noting that the problems faced by Roma/Gypsies in the field of schooling are largely the result of long-standing educational policies of the past, which led either to assimilation or to segregation of Roma/Gypsy children at school on the grounds that they were socially and culturally handicapped;

Considering that the disadvantaged position of Roma/Gypsies in European societies cannot be overcome unless equality of opportunity in the field of education is guaranteed for Roma/Gypsy children;

Considering that the education of Roma/Gypsy children should be a priority in national policies in favour of Roma/Gypsies;

Bearing in mind that policies aimed at addressing the problems faced by Roma/Gypsies in the field of education should be comprehensive, based on an acknowledgement that the issue of schooling for Roma/Gypsy children is linked with a wide range of other factors and pre-conditions, namely the economic, social and cultural aspects, and the fight against racism and discrimination;

Bearing in mind that educational policies in favour of Roma/Gypsy children should be backed up by an active adult education and vocational education policy;

...

Recommends that in implementing their education policies the governments of the member States:

  be guided by the principles set out in the appendix to this Recommendation;

  bring this Recommendation to the attention of the relevant public bodies in their respective countries through the appropriate national channels.”

78.  The relevant sections of the Appendix to Recommendation No. R (2000) 4 read as follows:

Guiding principles of an education policy for Roma/Gypsy children in Europe

I.  Structures

1.  Educational policies for Roma/Gypsy children should be accompanied by adequate resources and the flexible structures necessary to meet the diversity of the Roma/Gypsy population in Europe and which take into account the existence of Roma/Gypsy groups which lead an itinerant or semi-itinerant lifestyle. In this respect, it might be envisaged having recourse to distance education, based on new communication technologies.

2.  Emphasis should be put on the need to better coordinate the international, national, regional and local levels in order to avoid dispersion of efforts and to promote synergies.

3.  To this end member States should make the ministries of education sensitive to the question of education of Roma/Gypsy children.

4.  In order to secure access to school for Roma/Gypsy children, pre-school education schemes should be widely developed and made accessible to them.

5.  Particular attention should also be paid to the need to ensure better communication with parents, where necessary using mediators from the Roma/Gypsy community which could then lead to specific career possibilities. Special information and advice should be given to parents about the necessity of education and about the support mechanisms that municipalities can offer families. There has to be mutual understanding between parents and schools. The parents exclusion and lack of knowledge and education (even illiteracy) also prevent children from benefiting from the education system.

6.  Appropriate support structures should be set up in order to enable Roma/Gypsy children to benefit, in particular through positive action, from equal opportunities at school.

7.  The member States are invited to provide the necessary means to implement the above-mentioned policies and arrangements in order to close the gap between Roma/Gypsy pupils and majority pupils.

II.  Curriculum and teaching material

8.  Educational policies in favour of Roma/Gypsy children should be implemented in the framework of broader intercultural policies, taking into account the particular features of the Romani culture and the disadvantaged position of many Roma/Gypsies in the member States.

9.  The curriculum, on the whole, and the teaching material should therefore be designed so as to take into account the cultural identity of Roma/Gypsy children. Romani history and culture should be introduced in the teaching material in order to reflect the cultural identity of Roma/Gypsy children. The participation of representatives of the Roma/Gypsy community should be encouraged in the development of teaching material on the history, culture or language of the Roma/Gypsies.

10.  However, the member States should ensure that this does not lead to the establishment of separate curricula, which might lead to the setting up of separate classes.

11.  The member States should also encourage the development of teaching material based on good practices in order to assist teachers in their daily work with Roma/Gypsy pupils.

12.  In the countries where the Romani language is spoken, opportunities to learn in the mother tongue should be offered at school to Roma/Gypsy children.

III.  Recruitment and training of teachers

13.  It is important that future teachers should be provided with specific knowledge and training to help them understand better their Roma/Gypsy pupils. The education of Roma/Gypsy pupils should however remain an integral part of the general educational system.

14.  The Roma/Gypsy community should be involved in the designing of such curricula and should be directly involved in the delivery of information to future teachers.

15.  Support should also be given to the training and recruitment of teachers from within the Roma/Gypsy community.

...”

2.  Recommendation CM/Rec(2009)4 of the Committee of Ministers to member States on the education of Roma and Travellers in Europe (adopted by the Committee of Ministers on 17 June 2009 at the 1061st meeting of the Ministers Deputies)

79.  The relevant parts of the Recommendation read:

“The Committee of Ministers ...

1.  Recommends that the governments of member States, with due regard for their constitutional structures, national or local situations and educational systems:

...

b.  elaborate, disseminate and implement education policies focusing on ensuring non-discriminatory access to quality education for Roma and Traveller children, based on the orientations set out in the appendix to this recommendation;

...

d.  ensure, through local and regional authorities, that Roma and Traveller children are effectively accepted in school;

...

80.  The relevant sections of the Appendix to Recommendation CM/Rec(2009)4 read as follows.

I.  Principles of policies

...

5.  Member States should ensure that legal measures are in place to prohibit segregation on racial or ethnic grounds in education, with effective, proportionate and dissuasive sanctions, and that the law is effectively implemented. Where de facto segregation of Roma and Traveller children based on their racial or ethnic origin exists, authorities should implement desegregation measures. Policies and measures taken to fight segregation should be accompanied by appropriate training of educational staff and information for parents.

6.  Educational authorities should set up assessment procedures that do not result in risks of enrolling children in special education institutions based on linguistic, ethnic, cultural or social differences but facilitate access to schooling. Roma and Traveller representatives should be involved in defining and monitoring these procedures.

...

II.  Structures and provision for access to education

9.  Roma and Travellers should be provided with unhindered access to mainstream education at all levels subject to the same criteria as the majority population. To accomplish this goal, imaginative and flexible initiatives should be taken as required in terms of educational policy and practice. Appropriate measures should also be taken to ensure equal access to educational, cultural, linguistic and vocational opportunities offered to all learners, with particular attention to Roma and Traveller girls and women.

10.  Attendance of pre-school education for Roma and Traveller children should be encouraged, under equal conditions as for other children, and enrolment in pre-school education should be promoted if necessary by providing specific support measures.

...

III.  Curriculum, teaching material and teacher training

...

19.  Educational authorities should ensure that all teachers, and particularly those working in ethnically mixed classes, receive specialised training on intercultural education, with a special regard to Roma and Travellers. Such training should be included in officially recognised programmes and should be made available in various forms, including distance and online learning, summer schools, etc.

20.  Teachers working directly with Roma and Traveller children should be adequately supported by Roma or Traveller mediators or assistants and should be made aware that they need to engage Roma and Traveller children more in all educational activities and not de-motivate them by placing lower demands upon them and encourage them to develop their full potential.

...

B.  The Parliamentary Assembly of the Council of Europe

1.  Recommendation No. 1203 (1993) on Gypsies in Europe

81.  The Parliamentary Assembly made, inter alia, the following general observations:

1.  One of the aims of the Council of Europe is to promote the emergence of a genuine European cultural identity. Europe harbours many different cultures, all of them, including the many minority cultures, enriching and contributing to the cultural diversity of Europe.

2.  A special place among the minorities is reserved for Gypsies. Living scattered all over Europe, not having a country to call their own, they are a true European minority, but one that does not fit into the definitions of national or linguistic minorities.

3.  As a non-territorial minority, Gypsies greatly contribute to the cultural diversity of Europe. In different parts of Europe they contribute in different ways, be it by language and music or by their trades and crafts.

4.  With central and east European countries now member States, the number of Gypsies living in the area of the Council of Europe has increased drastically.

5.  Intolerance of Gypsies by others has existed throughout the ages. Outbursts of racial or social hatred, however, occur more and more regularly, and the strained relations between communities have contributed to the deplorable situation in which the majority of Gypsies lives today.

6.  Respect for the rights of Gypsies, individual, fundamental and human rights and their rights as a minority, is essential to improve their situation.

7.  Guarantees for equal rights, equal chances, equal treatment, and measures to improve their situation will make a revival of Gypsy language and culture possible, thus enriching the European cultural diversity.

8.  The guarantee of the enjoyment of the rights and freedoms set forth in Article 14 of the European Convention on Human Rights is important for Gypsies as it enables them to maintain their individual rights.

...”

82.  As far as education is concerned, the Recommendation states:

vi.  the existing European programmes for training teachers of Gypsies should be extended;

...

viii.  talented young Gypsies should be encouraged to study and to act as intermediaries for Gypsies;

...”

2.  Recommendation No. 1557 (2002) on the legal situation of Roma in Europe

83.  This Recommendation states, inter alia:

“...

3.  Today Roma are still subjected to discrimination, marginalisation and segregation. Discrimination is widespread in every field of public and personal life, including access to public places, education, employment, health services and housing, as well as crossing borders and access to asylum procedures. Marginalisation and the economic and social segregation of Roma are turning into ethnic discrimination, which usually affects the weakest social groups.

4.  Roma form a special minority group, in so far as they have a double minority status. They are an ethnic community and most of them belong to the socially disadvantaged groups of society.

...

15.  The Council of Europe can and must play an important role in improving the legal status, the level of equality and the living conditions of Roma. The Assembly calls upon the member States to complete the six general conditions, which are necessary for the improvement of the situation of Roma in Europe:

...

c.  to guarantee equal treatment for the Romany minority as an ethnic or national minority group in the field of education, employment, housing, health and public services. Member States should give special attention to:

i.  promoting equal opportunities for Roma on the labour market;

ii.  providing the possibility for Romany students to participate in all levels of education from kindergarten to university;

iii.  developing positive measures to recruit Roma in public services of direct relevance to Roma communities, such as primary and secondary schools, social welfare centres, local primary health care centres and local administration;

...

d.  to develop and implement positive action and preferential treatment for the socially deprived strata, including Roma as a socially disadvantaged community, in the field of education, employment and housing ...

e.  to take specific measures and create special institutions for the protection of the Romany language, culture, traditions and identity:

...

ii.  to encourage Romany parents to send their children to primary school, secondary school and higher education, including college or university, and give them adequate information about the necessity of education;

...

v.  to recruit Roma teaching staff, particularly in areas with a large Romany population;

f.  to combat racism, xenophobia and intolerance and to ensure non-discriminatory treatment of Roma at local, regional, national and international levels:

...

vi.  to pay particular attention to the phenomenon of discrimination against Roma, especially in the fields of education and employment;

...”

C.  ECRI

1.  ECRI General Policy Recommendation No. 3 on combating racism and intolerance against Roma/Gypsies (adopted by ECRI on 6 March 1998)

84.  The relevant sections of this Recommendation state:

“The European Commission against Racism and Intolerance:

...

Recalling that combating racism, xenophobia, anti-Semitism and intolerance forms an integral part of the protection and promotion of human rights, that these rights are universal and indivisible, and that all human beings, without any distinction whatsoever, are entitled to these rights;

...

Noting that Roma/Gypsies suffer throughout Europe from persisting prejudices, are victims of a racism which is deeply rooted in society, are the target of sometimes violent demonstrations of racism and intolerance and that their fundamental rights are regularly violated or threatened;

Noting also that the persisting prejudices against Roma/Gypsies lead to discrimination against them in many fields of social and economic life, and that such discrimination is a major factor in the process of social exclusion affecting many Roma/Gypsies;

...

recommends the following to governments of member States:

...

  to ensure that discrimination as such, as well as discriminatory practices, are combated through adequate legislation and to introduce into civil law specific provisions to this end, particularly in the fields of employment, housing and education;

...

  to vigorously combat all forms of school segregation towards Roma/Gypsy children and to ensure the effective enjoyment of equal access to education;

...”

2.  ECRI General Policy Recommendation No. 7 on national legislation to combat racism and racial discrimination (adopted by ECRI on 13 December 2002)

85.  The following definitions are used for the purposes of this Recommendation:

(a)  racism shall mean the belief that a ground such as race, colour, language, religion, nationality or national or ethnic origin justifies contempt for a person or a group of persons, or the notion of superiority of a person or a group of persons.

(b)  direct racial discrimination shall mean any differential treatment based on a ground such as race, colour, language, religion, nationality or national or ethnic origin, which has no objective and reasonable justification. Differential treatment has no objective and reasonable justification if it does not pursue a legitimate aim or if there is not a reasonable relationship of proportionality between the means employed and the aim sought to be realised.

(c)  indirect racial discrimination shall mean cases where an apparently neutral factor such as a provision, criterion or practice cannot be as easily complied with by, or disadvantages, persons belonging to a group designated by a ground such as race, colour, language, religion, nationality or national or ethnic origin, unless this factor has an objective and reasonable justification. This latter would be the case if it pursues a legitimate aim and if there is a reasonable relationship of proportionality between the means employed and the aim sought to be realised.”

86.  In the explanatory memorandum to this Recommendation, it is noted (point 8) that the definitions of direct and indirect racial discrimination contained in paragraph 1 (b) and (c) of the Recommendation draw inspiration from those contained in Council Directive 2000/43/EC implementing the principle of equal treatment between persons irrespective of racial or ethnic origin and in Council Directive 2000/78/EC establishing a general framework for equal treatment in employment and occupation and on the case-law of the European Court of Human Rights.

V.  RELEVANT UNITED NATIONS MATERIALS

A.  International Covenant on Civil and Political Rights

87.  Article 26 of the Covenant provides:

“All persons are equal before the law and are entitled without any discrimination to the equal protection of the law. In this respect, the law shall prohibit any discrimination and guarantee to all persons equal and effective protection against discrimination on any ground such as race, colour, sex, language, religion, political or other opinion, national or social origin, property, birth or other status.”

B.  United Nations Human Rights Committee

88.  In points 7 and 12 of its General Comment No. 18 of 10 November 1989 on non-discrimination, the Committee expressed the following opinion:

7.  ... the Committee believes that the term discrimination as used in the Covenant should be understood to imply any distinction, exclusion, restriction or preference which is based on any ground such as race, colour, sex, language, religion, political or other opinion, national or social origin, property, birth or other status, and which has the purpose or effect of nullifying or impairing the recognition, enjoyment or exercise by all persons, on an equal footing, of all rights and freedoms.

...

12.  ... when legislation is adopted by a State Party, it must comply with the requirement of Article 26 that its content should not be discriminatory. ...

89.  In point 11.7 of its Views dated 31 July 1995 on Communication no. 516/1992 concerning the Czech Republic, the Committee noted:

... the Committee is of the view, however, that the intent of the legislature is not alone dispositive in determining a breach of Article 26 of the Covenant. A politically motivated differentiation is unlikely to be compatible with Article 26. But an act which is not politically motivated may still contravene Article 26 if its effects are discriminatory.”

C.  International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination

90.  The relevant part of Article 1 of this Convention provides:

“... the term racial discrimination shall mean any distinction, exclusion, restriction or preference based on race, colour, descent, or national or ethnic origin which has the purpose or effect of nullifying or impairing the recognition, enjoyment or exercise, on an equal footing, of human rights and fundamental freedoms in the political, economic, social, cultural or any other field of public life.

...”

D.  Committee on the Elimination of Racial Discrimination

91.  In its General Recommendation No. 14 of 22 March 1993 on the definition of discrimination, the Committee noted, inter alia:

1.  ... A distinction is contrary to the [International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination] if it has either the purpose or the effect of impairing particular rights and freedoms. This is confirmed by the obligation placed upon States parties by Article 2 § 1 (c) to nullify any law or practice which has the effect of creating or perpetuating racial discrimination. ...

2.  ... In seeking to determine whether an action has an effect contrary to the [International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination], [the Committee] will look to see whether that action has an unjustifiable disparate impact upon a group distinguished by race, colour, descent, or national or ethnic origin.”

92.  In its General Recommendation No. 19 of 18 August 1995 on racial segregation and apartheid, the Committee observed:

3.  ... while conditions of complete or partial racial segregation may in some countries have been created by governmental policies, a condition of partial segregation may also arise as an unintended by-product of the actions of private persons. In many cities residential patterns are influenced by group differences in income, which are sometimes combined with differences of race, colour, descent and national or ethnic origin, so that inhabitants can be stigmatized and individuals suffer a form of discrimination in which racial grounds are mixed with other grounds.

4.  The Committee therefore affirms that a condition of racial segregation can also arise without any initiative or direct involvement by the public authorities. ...”

93.  In its General Recommendation No. 27 of 16 August 2000 on discrimination against Roma, the Committee made, inter alia, the following recommendation in the education sphere:

“17.  To support the inclusion in the school system of all children of Roma origin and to act to reduce drop-out rates, in particular among Roma girls, and, for these purposes, to cooperate actively with Roma parents, associations and local communities.

18.  To prevent and avoid as much as possible the segregation of Roma students, while keeping open the possibility for bilingual or mother-tongue tuition; to this end, to endeavour to raise the quality of education in all schools and the level of achievement in schools by the minority community, to recruit school personnel from among members of Roma communities and to promote intercultural education.

19.  To consider adopting measures in favour of Roma children, in cooperation with their parents, in the field of education.”

94.  In its concluding observations of 30 March 1998 following its examination of the report submitted by the Czech Republic, the Committee noted, inter alia:

“13.  The marginalisation of the Roma community in the field of education is noted with concern. Evidence that a disproportionately large number of Roma children are placed in special schools, leading to de facto racial segregation, and that they also have a considerably lower level of participation in secondary and higher education, raises doubts about whether Article 5 of the [International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination] is being fully implemented.”

E.  Convention on the Rights of the Child

95.  The relevant parts of Articles 28 and 30 of this Convention provide as follows.

Article 28

“1.  States Parties recognise the right of the child to education, and with a view to achieving this right progressively and on the basis of equal opportunity, they shall, in particular:

(a)  Make primary education compulsory and available free to all;

...

(e)  Take measures to encourage regular attendance at schools and the reduction of drop-out rates.

...

Article 30

“In those States in which ethnic, religious or linguistic minorities or persons of indigenous origin exist, a child belonging to such a minority or who is indigenous shall not be denied the right, in community with other members of his or her group, to enjoy his or her own culture, to profess and practise his or her own religion, or to use his or her own language.”

F.  Declaration on the Rights of Persons Belonging to National or Ethnic, Religious and Linguistic Minorities

96.  The relevant part of Article 4 provides:

1.  States shall take measures where required to ensure that persons belonging to minorities may exercise fully and effectively all their human rights and fundamental freedoms without any discrimination and in full equality before the law.

...

G.  United Nations Education, Scientific and Cultural Organization (Unesco)

97.  Articles 1 and 3 of the Convention against Discrimination in Education of 14 December 1960 provide in their relevant parts as follows.

Article 1

“1.  For the purposes of this Convention, the term discrimination includes any distinction, exclusion, limitation or preference which, being based on race, colour, sex, language, religion, political or other opinion, national or social origin, economic condition or birth, has the purpose or effect of nullifying or impairing equality of treatment in education and in particular:

(a)  Of depriving any person or group of persons of access to education of any type or at any level;

(b)  Of limiting any person or group of persons to education of an inferior standard;

(c)  Subject to the provisions of Article 2 of this Convention, of establishing or maintaining separate educational systems or institutions for persons or groups of persons; or

(d)  Of inflicting on any person or group of persons conditions which are incompatible with the dignity of man.

...”

Article 3

“In order to eliminate and prevent discrimination within the meaning of this Convention, the States Parties thereto undertake:

(a)  To abrogate any statutory provisions and any administrative instructions and to discontinue any administrative practices which involve discrimination in education;

(b)  To ensure, by legislation where necessary, that there is no discrimination in the admission of pupils to educational institutions;

...”

THE LAW

I.  ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

98.  The applicants complained about the length of the proceedings before the national courts. They relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads in its relevant parts as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations ..., everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

A.  The Chamber judgment

99.  In its judgment of 17 July 2008, the Chamber found that Article 6 was applicable to the present case under its civil head and that the length of the proceedings had been excessive.

B.  The parties submissions to the Grand Chamber

1.  Applicability of Article 6 § 1

100.  The Government, relying on the Courts judgment in Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and Others v. the United Kingdom (10 July 1998, Reports of Judgments and Decisions 1998IV), disputed the applicability of Article 6 to the proceedings conducted before the national courts upon the applicants civil action.

101.  The applicants argued in favour of the applicability of Article 6.

2.  Merits

102.  The applicants complained that the length of the proceedings, and in particular those before the Constitutional Court, had exceeded the reasonable time requirement.

103.  The Government contested that argument, stressing the special role of the Constitutional Court and the fact that it had to address complex constitutional issues in the applicants case.

C.  The Courts assessment

1.  As to the Governments preliminary objection

104.  In its judgment in Emine Araç v. Turkey (no. 9907/02ECHR 2008), the Court explicitly recognised, for the first time, that the right of access to higher education is a right of a civil nature and, in so doing, it abandoned the case-law of the Commission (see André Simpson v. the United Kingdom, no. 14688/89, Commission decision of 4 December 1989, Decisions and Reports 64, p. 188), which had concluded that Article 6 was inapplicable to proceedings concerning the laws on education (on the ground that the right not to be denied primary education fell within the domain of public law). The Court considers that the same reasoning applies a fortiori in the context of primary education (argumentum a maiore ad minus).

105.  In addition, in the Kök v. Turkey judgment (no. 1855/02, § 36, 19 October 2006), the Court found that, where a State confers rights which can be enforced by means of a judicial remedy, these can, in principle, be regarded as civil rights within the meaning of Article 6 § 1 (see, along the same lines, Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and Others, cited above, § 61).

106.  As to the present case, it seems clear that a “dispute” arose in respect of the applicants initial and then continuing placement in Roma-only classes during their schooling in primary schools. The proceedings before the domestic courts concerned the applicants allegations of infringement of their right not to be discriminated against in the sphere of education, their right to education and their right not to be subjected to inhuman and degrading treatment. The applicants raised their complaints before the regular civil courts and the Constitutional Court and their complaints were examined on the merits.

107.  Furthermore, the applicants right not to be discriminated against on the basis of race was clearly guaranteed under Article 14 § 1 of the Constitution and, as such, enforceable before the regular civil courts in the national legal system (see, mutatis mutandisTserkva Sela Sosulivka v. Ukraine, no. 37878/02, § 42, 28 February 2008, and Gülmez v. Turkey, no. 16330/02, § 29, 20 May 2008).

In view of the above, the Court concludes that Article 6 § 1 is applicable in the instant case.

2.  Merits

108.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of these proceedings is to be assessed in the light of the particular circumstances of the case, regard being had to the criteria laid down in the Courts case-law, in particular the complexity of the case, the applicantsconduct and that of the competent authorities, and the importance of what was at stake for the applicants in the litigation (see Süßmann v. Germany, 16 September 1996, § 48, Reports 1996IV, and Gast and Popp v. Germany, no. 29357/95, § 70, ECHR 2000II). In this connection, the Court notes that the proceedings commenced on 19 April 2002 and ended with the Constitutional Courts decision of 7 February 2007. While the case was speedily decided by the trial and appellate court, where the proceedings lasted for some seven months, the same cannot be said of the length of the proceedings before the Constitutional Court, which lasted for four years, one month and eighteen days.

109.  Although the Court accepts that the Constitutional Courts role of guardian of the Constitution sometimes makes it particularly necessary for it to take into account considerations other than the mere chronological order in which cases are entered on the list, such as the nature of a case and its importance in political and social terms, the Court finds that a period exceeding four years to decide on the applicants case and in particular in view of what was at stake, namely the right to education, appears excessive.

110.  Accordingly, the Court considers that in the present case there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention on account of the length of the proceedings before the Constitutional Court.

II.  ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 14 OF THE CONVENTION TAKEN IN CONJUNCTION WITH ARTICLE 2 OF PROTOCOL No. 1

111.  The applicants complained that they had been denied their right to education and discriminated against in this respect. They relied on Article 14 of the Convention taken in conjunction with Article 2 of Protocol No. 1, which read as follows:

Article 14 – Prohibition of discrimination

“The enjoyment of the rights and freedoms set forth in [the] Convention shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.”

Article 2 of Protocol No. 1 – Right to education

“No person shall be denied the right to education. In the exercise of any functions which it assumes in relation to education and to teaching, the State shall respect the right of parents to ensure such education and teaching in conformity with their own religious and philosophical convictions.”

A.  The Chamber judgment

112.  The Chamber found no violation of Article 2 of Protocol No. 1 taken alone or in conjunction with Article 14 of the Convention. It held that the applicants had been assigned to Roma-only classes because they lacked sufficient command of the Croatian language and that this measure had been justified.

B.  The parties submissions to the Grand Chamber

1.  The applicants

113.  As regards the nine applicants (the second to tenth applicants) who had attended Podturen Primary School, the applicants submitted that in the school year 2000/01, when they had all attended the second grade, majority of them had been assigned to a Roma-only class. The following year, all nine of the applicants attending Podturen Primary School had been assigned to a Roma-only class with nineteen Roma pupils. At the same time there was only one other class in the third grade, consisting of nineteen non-Roma pupils. In the school year 2002/03 all nine applicants had been assigned together to a Roma-only class in the fourth grade. In the school year 2003/04 they had all been assigned to a mixed class only because there had not been enough Roma pupils to form a Roma-only class.

114.  As regards the five applicants (the eleventh to fifteenth applicants) who attended Macinec Primary School, the applicants submitted that they had been assigned to a Roma-only class during their entire schooling. Most of the other Roma pupils had been assigned to Roma-only classes. In total, out of 153 Roma pupils in the first four grades, 137 had been assigned to Roma-only classes. In the fourth grade, out of 44 pupils, 21 were Roma, all assigned to a Roma-only class. The applicants argued that the Government had failed to present any consistent and rational explanation for forming a Roma-only class in the fourth year of schooling in Macinec Primary School since, in the applicants view, by then all their language problems should have already been adequately remedied. The number of Roma-only classes in Croatia had increased from 27 in 2004 to 68 in 2008, 62 of which were in Međimurje County.

115.  The applicants stressed, in particular, that the method used by the school authorities, allegedly to improve their language skills, had been inadequate. In their opinion the best method of integrating children with insufficient language proficiency would have been to place them in classes together with children who spoke the language of instruction because that, coupled with additional lessons in Croatian, would have been the easiest and fastest way for the applicants to learn Croatian. The applicants argued that it was critical to ensure that children who spoke a different language at home were included in groups that could provide good role models in terms of the majority language and created the best conditions for their language needs. They maintained that various research reports and expert bodies within the Council of Europe, the European Union and the United Nations recommended an integrative approach in the field of education of Roma children.

116.  The applicants argued that there had been no specific programme in the above respect. They admitted, however, that the sixth, seventh, tenth and twelfth to fifteenth applicants had been provided with additional lessons in Croatian. They also argued that they had been provided with a substandard curriculum taught in Roma-only classes.

117.  The applicants claimed that there had been no legal basis for assigning them to a Roma-only class. They argued that there had been no clear, accessible and foreseeable procedures regarding the assignment of pupils to special classes, either upon their enrolment or at subsequent stages in their education. In their view the tests employed as a part of the enrolment procedure were not designed to assess a childs knowledge of the Croatian language but as an orientation point in determining the childs psycho-physical status.

118.  The applicants submitted that, apart from a general grading system, there had been no other specialised periodic assessment of their progress in acquiring an adequate command of the Croatian language. The grading scale was from one to five, and the lowest pass mark was two. They further argued that even when they had achieved a pass mark in the Croatian language they had not been transferred to a mixed class.

119.  As a rule, their transfer to a mixed class had not been considered. On the contrary, the school authorities had refused to transfer them, claiming that the principle of homogeneity of a class was paramount.

120.  The applicants claimed that there had been no specific measures in place for improving their poor school attendance and high drop-out rate, other than sanctions against pupils and parents.

121.  The applicants submitted that there had been Roma assistants in the 1990s and that recently they had been reintroduced, but that both times this had been without a legal basis and without clear and objective criteria for hiring them that would have ensured their competence and positive results.

122.  They further argued that they had not taken part in any extracurricular activities in an ethnically/racially mixed group organised by the school. They pointed to the lack of systematic and structured approach to the integration of Roma children into mainstream classes. Even if ethnically mixed extracurricular activities existed, they would be no substitute for complete classroom integration.

2.  The Government

123.  The Government firstly pointed out that the applicants had not been deprived of the right to attend school and receive education since they had all enrolled in primary school at the age of seven, like all children in Croatia, and had attended school until they reached the age of fifteen,after which schooling was no longer mandatory. The Government admitted that it was possible that the curriculum in Roma-only classes was reduced by up to 30% in relation to the regular, full curriculum. They argued that this was admissible under relevant domestic laws, and that such a possibility had not been reserved for Roma-only classes but was applied in respect of all primary school classes in Croatia, depending on the particular situation in a given class. Furthermore, the Roma-only classes were by no means “special” classes of any kind. They were ordinary classes in ordinary schools and were created only in schools where the proportion of Roma pupils was significant or where they represented a majority of pupils in a given generation, and then only in respect of those Roma pupils who also lacked adequate command of the Croatian language. In Podturen Primary School the number of Roma children in the lower grades varied from 33% to 36%. In 2001 the total number of pupils had been 463, of whom 47 were Roma. There had been only one Roma-only class, with 17 pupils, while the remaining 33 Roma pupils had attended mixed classes. Since 2003 there had been no Roma-only classes in that school. In Macinec Primary School the number of Roma children in the lower grades varied from 57% to 75%. Roma-only classes were formed in the lower grades and only exceptionally in the upper grades. All classes in the two final grades were mixed. In 2001 the total number of pupils had been 445, of whom 194 were Roma. There had been six Roma-only classes, with 142 pupils, while the remaining 52 Roma pupils had attended mixed classes.

124.  The Government submitted that the applicants had been assigned to Roma-only classes on the basis of section 2 of the Primary Education Act and the Rules on the number of pupils in regular and multi-grade classes. Under section 2 of the Primary Education Act the purpose of primary education was to ensure the continuing development of each pupil as a spiritual, physical, moral, intellectual and social being, according to his or her capabilities and affinities. In the Governments view this could only be achieved in a permanent group of pupils of approximately the same age and knowledge. The same legal basis and the same criteria had been applied in respect of all other pupils. The applicants had been submitted to the same tests as all other children enrolling primary school. The applicants had been assigned to Roma-only classes on the basis of their insufficient knowledge of the Croatian language in order to address their special needs and to ensure an equal approach, which was possible only where the majority of them had the same initial knowledge of the Croatian language and psycho-physical readiness to attend primary school.

125.  All but the second and tenth applicants had been assigned to a Roma-only class upon their enrolment in primary school. The second and tenth applicants were initially enrolled in a mixed class. They failed the first grade with negative marks in, inter alia, the Croatian language. After that, they were assigned to a Roma-only class.

126.  In respect of the applicants enrolled in Macinec Primary School, the Government submitted that the enrolment procedure included the psycho-physical appraisal of the children by a panel composed of a physician, a psychologist, a school counsellor (pedagog), a defectologist and a teacher, in the presence of at least one of the childs parents.

127.  In respect of the applicants enrolled in Podturen Primary School, the Government submitted that the records concerning the enrolment of the applicants who had attended that school could not be found owing to the passage of time. They did, however, submit a testimony of a teacher who had led a three-month pre-school programme for Roma children and who said that at the end of that programme a teacher would assess each childs language level, after which the child would be placed in a mixed or Roma-only class accordingly.

128.  The Government submitted school records showing that all the applicants, both in Podturen and Macinec Primary Schools, had been provided with additional lessons in the Croatian language. They had been able to participate in various extracurricular activities carried out in the Croatian language, some of which were particularly focused on the improvement of language skills (such as recitals and reading). Furthermore, in 2002 in Podturen Primary School and in 2003 in Macinec Primary School, Roma assistants were recruited to help children in Roma-only classes to improve their knowledge.

129.  The Government submitted that the assessment of the applicants progress had been a part of the regular procedure for the evaluation of pupils, as in all other schools in Croatia. In the lower grades, evaluation in all subjects was done by the class teacher. A final mark was given at the end of each school year on the basis of all marks given during the school year. The basic elements for determining a mark were: knowledge and understanding of the subject matter, oral and written expression, applying acquired knowledge in practice and creative use of it, development of skills, participation in classes and development of a pupils psycho-physical abilities and capacities. In particular, elements for assessing knowledge of the Croatian language included reading and writing skills, oral and written expression, vocabulary and grammar, reading of books, and homework. A mark combined a number of factors, among which the most important for pupils in the lower grades were motivation and personal development in respect of each subject. The marks were given according to the individual capacity of each child. Therefore, the good marks given to some of the applicants after they had failed a grade or repeatedly failed a grade did not necessarily mean that they had a good command of the Croatian language, but that they had made progress.

130.  As to the individual circumstances of the applicants in the present case, the Government submitted that their progress had in fact been very slow. All of the applicants had failed several grades in succession. Sometimes it had taken them two or three years to complete one grade. As an example they explained that the twelfth applicant had had to repeat the first grade twice, after which he scored three (good) in Croatian. However, in the first grade, pupils were taught basic reading and writing skills and a majority of them received high marks. Therefore a three in Croatian after twice repeating the first grade could not be seen as proof of an adequate knowledge of the Croatian language. It had then taken him another three years to complete the second grade.

131.  Furthermore, there were several procedural safeguards. Each parent had the right to challenge a teachers assessment. A school headmaster was obliged to examine every complaint. Where the majority of parents at a school meeting agreed that a particular teacher was not objective in his or her assessment, the class teacher had to examine the complaint at a meeting of the school board. Where the school board found the complaint founded, the headmaster was obliged to take the necessary measures, as prescribed by law. Furthermore, each pupil had the right to complain about the marks awarded, and the right to ask for a special panel to assess his or her knowledge. As to the applicants in the present case, there had never been any complaints about the assessment of their knowledge or their placement in a Roma-only class. Likewise, their parents had never asked for the transfer of their children to a mixed class.

132.  The Government submitted school records showing that a number of measures had been adopted. Firstly, the class teachers encouraged pupils to attend school. The schools held regular meetings of class teachers with parents, as well as individual parent-teacher meetings for pupils who had problems with school attendance, but the parents of the pupils concerned mostly ignored invitations to both types of meeting. The schools also employed Roma assistants who served, inter alia, as mediators between the schools and parents and would visit parents and explain the necessity and importance of education for their children.

133.  The school authorities also regularly informed the applicants and their parents that the applicants could continue their education at the same school even after the age of 15. In addition, the applicants also had a possibility of attending evening classes, free of charge, in a nearby town in order to complete their primary education. Three applicants enrolled in the evening programme, but only one actually completed it. In respect of the fifth applicant, the school authorities had informed the competent social welfare centre of the attendance problem, so that appropriate steps could be taken. The teachers had been involved in resolving various problems encountered in respect of the applicants. When a class teacher of the tenth applicant had noticed that he had problems with his sight, the teacher had taken him to an ophthalmologist and made sure he obtained adequate glasses.

134.  The Government submitted that all Roma children, regardless of their placement in a particular class, were integrated with other children during their schooling in numerous ways, for example by their active involvement in all extracurricular activities organised at schools (such as singing, dancing, handicraft and mixed activities), as well as their participation in all outdoor activities organised by schools (such as swimming lessons, excursions to towns, visits to various sites, monuments and institutions, collection of litter, ecological activities and various competitions), and participation with other pupils in the social activities organised at schools (such as Christmas and New Years celebrations, School Day celebrations, Sports Day and Bread Day), plus the fact that they shared the same common school facilities, such as the canteen and playgrounds.

135.  The schools in question also organised special activities for all pupils to improve non-Roma childrens understanding of Roma traditions and culture. These activities included celebrating Roma Day, organising visits to Roma settlements, informing pupils about the Romani language and customs and the problems Roma faced in everyday life, and encouraging Roma pupils to publish texts and poems in school magazines.

3.  The third-party interveners

(a)  The Government of the Slovak Republic

136.  The Government of the Slovak Republic recognised the need to address the learning difficulties of certain pupils, such as lack of proficiency in the language of instruction at schools. They found different compensatory measures adopted in that respect constructive. They referred to the margin of appreciation afforded to the States in the sphere of education and stressed that the States should not be prohibited from setting up separate classes at different types of school for children with difficulties, or from implementing special educational programmes to respond to special needs.

137.  Although the special needs of children with learning difficulties had to be addressed, that could not take precedence over the effective functioning of an education system, which had to remain compact and not fragmented according to the needs of each individual pupil. Thus, the placing of a child in a different class on objective and legitimate grounds, such as lack of proficiency in the language of instruction, could not be considered discriminatory. The other relevant factors in respect of the present case were the attitudes of parents and the possibility of transferring pupils to mixed classes, as well as the content of the school curriculum.

(b)  Interights

138.  Interights stressed the necessity for the Court to develop a comprehensive body of case-law on the substantive aspects of the right to education. The obligation to respect the right to education required States Parties to avoid measures that hindered or prevented the enjoyment of this right. The obligation to ensure that education was both adequate and appropriate required States to take positive measures that would enable and help individuals and communities to fully enjoy the right to education. The principal aims of education could only be achieved where children from different cultural backgrounds were educated together in integrated schools.

139.  Access to education without discrimination implied that children should have the opportunity to participate in, and benefit from, a mainstream educational system that ensured their integration into society. All international standards on education were buttressed by the principle of non-discrimination. Because of the paramount importance of the right to education, the failure to secure that right to children of ethnic or linguistic minorities would undermine the ability of those minorities to break the cycle of poverty and marginalisation which many of them suffered from.

140.  There were effective and practical alternatives to segregation in schools on the basis of linguistic and cultural differences. Segregation could effectively deny a minority their right to learn the majority language with consequential negative impact on their ability to benefit fromeducation and to effectively participate in, and integrate into, general society. State-enforced segregation on the basis of culture or ethnicity was not permissible. While States should not segregate or exclude pupils on the basis of language in a discriminatory manner, they needed to adopt certain measures which would temporarily affect the segregation of pupils based on insufficient command of the language of instruction. However, a very narrow margin of appreciation was to be applied in that sphere in order to ensure that the segregation occurred only on the basis of valid linguistic needs and did so in a manner that ensured that pupils should be fully integrated on an appropriate and timely basis.

(c)  Greek Helsinki Monitor

141.  Referring to the Courts case-law concerning the right to education and in particular to the judgments in D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], no. 57325/00, ECHR 2007IV) and Sampanis and Others v. Greece (no. 32526/05, 5 June 2008), the Greek Helsinki Monitor stressed the importance of tests aimed at assessing the educational level of children upon their enrolment in schools, as well as the need to ultimately assign all Roma children to ordinary, mainstream classes. He also highlighted that the principle of integrated education could be diverged from only in certain exceptional circumstances and that only the integrative educational policy was compatible with the role of the member States educational systems.

142.  The interveners further relied on the Action Plan on Improving the Situation of Roma and Sinti within the OSCE (Organization for Security and Co-operation in Europe) area, which urged the member States to “develop and implement comprehensive school desegregation programmes aimed at: (1) discontinuing the practice of systemically routing Roma children to special schools or classes; and (2) transferring Roma children from special schools to mainstream schools”. The interveners also relied on the relevant Council of Europe sources, cited above.

C.  The Courts assessment

143.  The applicants in the present case made complaints under Article 2 of Protocol No. 1 taken alone and in conjunction with Article 14 of the Convention, claiming that the fact that they had been allocated to Roma-only classes during their primary education violated their right to receive an education and their right not to be discriminated against. However, the Grand Chamber sees this case as raising primarily a discrimination issue.

144.  In this connection, the Court reiterates that Article 14 has no independent existence, but plays an important role by complementing the other provisions of the Convention and its Protocols, since it protects individuals placed in similar situations from any discrimination in the enjoyment of the rights set forth in those other provisions. Where a substantive Article of the Convention or its Protocols has been relied on both on its own and in conjunction with Article 14 and a separate breach has been found of the substantive Article, it is not generally necessary for the Court to consider the case under Article 14 as well, though the position is otherwise if a clear inequality of treatment in the enjoyment of the right in question is a fundamental aspect of the case (see Dudgeon v. the United Kingdom, 22 October 1981, § 67, Series A no. 45; Chassagnou and Others v. France [GC], nos. 25088/9428331/95 and 28443/95, § 89, ECHR 1999III; and Timishev v. Russia, nos. 55762/00 and 55974/00, § 53, ECHR 2005XII).

145.  The complaint in the present case concerns alleged discrimination in respect of the applicants right to education on account of their having been assigned, for part of their schooling, to separate classes constituted, according to them, on the basis of ethnic criteria. The Government,for their part, claimed that the applicants had been placed in separate classes on account of their inadequate command of the Croatian language. It follows that the central question to be addressed in the present case is whether adequate steps were taken by the school authorities to ensure the applicants speedy progress in acquiring an adequate command of Croatian and, once this was achieved, their immediate integration into mixed classes. In this connection, the curriculum followed by the applicants and the procedures concerning their transfer to mixed classes appear of high importance. Thus, the alleged inequality of treatment in the enjoyment of the right to education is a fundamental aspect of the present case and the issues pertinent to this case are to be analysed from the standpoint of Article 14 of the Convention read in conjunction with Article 2 of Protocol No. 1.

146.  The right to education, as set out in the first sentence of Article 2 of Protocol No. 1, guarantees everyone within the jurisdiction of the Contracting States “a right of access to educational institutions existing at a given time”, but such access constitutes only a part of the right to education. For that right “to be effective, it is further necessary that, inter alia, the individual who is the beneficiary should have the possibility of drawing profit from the education received, that is to say, the right to obtain, in conformity with the rules in force in each State, and in one form or another, official recognition of the studies which he has completed” (see Case “relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in Belgium” (merits), 23 July 1968, pp. 30-32, §§ 3-5, Series A no. 6 – “the Belgian linguistic case”Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v. Denmark, 7 December 1976, § 52, Series A no. 23; and Leyla Şahin v. Turkey [GC], no. 44774/98, § 152, ECHR 2005XI).

147.  While the case at issue concerns the individual situation of the fourteen applicants, the Court nevertheless cannot ignore that the applicants are members of the Roma minority. Therefore, in its further analysis the Court shall take into account the specific position of the Roma population. The Court has noted in previous cases that as a result of their history, the Roma have become a specific type of disadvantaged and vulnerable minority (see also the general observations in the Parliamentary AssemblyRecommendation No. 1203 (1993) on Gypsies in Europe, cited in paragraph 81 above, and point 4 of its Recommendation No. 1557 (2002) on the legal situation of Roma in Europe, cited in paragraph 83 above). They therefore require special protection. As is attested by the activities of numerous European and international organisations and the recommendations of the Council of Europe bodies, this protection also extends to the sphere of education. The present case therefore warrants particular attention, especially as when the applications were lodged with the Court the applicants were minor children for whom the right to education was of paramount importance (see D.H. and Others, cited above, § 182).

148.  Lastly, as noted in previous cases, the vulnerable position of Roma/Gypsies means that special consideration should be given to their needs and their different lifestyle, both in the relevant regulatory framework and in reaching decisions in particular cases (see Chapman v. the United Kingdom [GC], no. 27238/95, § 96, ECHR 2001-I, and Connors v. the United Kingdom, no. 66746/01, § 84, 27 May 2004). In Chapman, the Court also observed that there could be said to be an emerging international consensus among the member States of the Council of Europe recognising the special needs of minorities and an obligation to protect their security, identity and lifestyle, not only for the purpose of safeguarding the interests of the minorities themselves but to preserve a cultural diversity of value to the whole community (see D.H. and Others, cited above, § 181).

1.  Whether there was a difference in treatment

149.  According to the Courts well-established case-law, discrimination means treating differently, without an objective and reasonable justification, persons in relevantly similar situations (see Willis v. the United Kingdom, no. 36042/97, § 48, ECHR 2002-IV, and Okpisz v. Germany, no. 59140/00, § 33, 25 October 2005). However, Article 14 does not prohibit a member State from treating groups differently in order to correct “factual inequalities” between them; indeed, in certain circumstances a failure to attempt to correct inequality through different treatment may in itself give rise to a breach of Article 14 (see the Belgian linguistic casecited above, p. 34, § 10; Thlimmenos v. Greece [GC], no. 34369/97, § 44, ECHR 2000IV; and Stec and Others v. the United Kingdom [GC], nos. 65731/01 and 65900/01, § 51, ECHR 2006VI). Moreover, the Contracting States enjoy a certain margin of appreciation in assessing whether and to what extent differences in otherwise similar situations justify a different treatment. However, very weighty reasons would have to be put forward before the Court could regard a difference of treatment based exclusively on the ground of ethnic origin as compatible with the Convention (see Timishev, cited above, § 56).

150.  The Court has also accepted that a general policy or measure which is apparently neutral but has disproportionately prejudicial effects on persons or groups of persons who, as for instance in the present case, are identifiable only on the basis of an ethnic criterion, may be considered discriminatory notwithstanding that it is not specifically aimed at that group (seemutatis mutandis, Hugh Jordan v. the United Kingdom, no. 24746/94, § 154, 4 May 2001; Hoogendijk v. the Netherlands (dec.), no. 58461/00, 6 January 2005; and Sampanis and Others, cited above, § 68), unless that measure is objectively justified by a legitimate aim and the means of achieving that aim are appropriate, necessary and proportionate. Furthermore, discrimination potentially contrary to the Convention may result from a de facto situation (see Zarb Adami v. Malta, no. 17209/02, § 76, ECHR 2006VIII). Where an applicant produces prima facie evidence that the effect of a measure or practice is discriminatory, the burden of proof will shift on to the respondent State, to whom it falls to show that the difference in treatment is not discriminatory (see D.H. and Others, cited above, §§ 180 and 189).

151.  The Court points out at the outset that it has recently adopted two judgments in the sphere of education of Roma children finding that the applicants were discriminated against on the basis of their ethnic origin, namely D.H. and Others and Sampanis and Others (both cited above). The D.Hand Others judgment concerned a situation where a nationwide practice of placing a disproportionate number of Roma children in schools for pupils with learning difficulties amounted to discrimination based on the applicants ethnic origin. In Sampanis and Others the Court found that the practice of first denying Roma children enrolment in school and their subsequent placement in special classes located in an annex to the main building of a primary school, coupled with a number of racist incidents in the school instigated by the parents of non-Roma children, also amounted to discrimination based on the applicants Roma origin.

152.  The present case is to be distinguished from the above two cases, in particular regarding the relevance of the statistics in the three cases, which could have a bearing on whether there is prima facie evidence of discrimination and consequently on the burden of proof. In D.H. and Others (cited above, § 18) the Court established that between 50% and 70% of Roma children in the Czech Republic attended special schools for pupils with learning difficulties, while in Sampanis and Others (cited above, § 81) all Roma children attending the school at issue were allocated to a separate establishment. As to the present case, the Court firstly notes that the applicants, unlike in the Sampanis and Others case, attended regular primary schools and that the Roma-only classes were situated in the same premises as other classes. The proportion of Roma children in the lower grades in Macinec Primary School varies from 57% to 75%, while in Podturen Primary School it varies from 33% to 36%. The data submitted for the year 2001 show that in Macinec Primary School 44% of pupils were Roma and 73% of those attended a Roma-only class. In Podturen Primary School 10% of pupils were Roma and 36% of Roma pupils attended a Roma-only class. These statistics demonstrate that only in Macinec Primary School did a majority of Roma pupils attend a Roma-only class, while in Podturen Primary School the percentage was below 50%. This confirms that it was not a general policy to automatically place Roma pupils in separate classes in both schools at issue. Therefore, the statistics submitted do not suffice to establish that there is prima facie evidence that the effect of a measure or practice was discriminatory.

153.  However, indirect discrimination may be proved without statistical evidence (see D.H. and Others, cited above, § 188). In this connection, the Court notes that the measure of placing children in separate classes on the basis of their insufficient command of the Croatian language was applied only in respect of Roma children in several schools in Međimurje County, including the two primary schools attended by the applicants in the present case. Thus, the measure in question clearly represents a difference in treatment.

154.  As regards the grounds for the applicants placement in separate classes, the Court is also mindful of the general comments made in the third ECRI report on Croatia, published on 14 June 2005 (see paragraph 67 above), which refers to “allegations that when the authorities tried to introduce mixed classes instead of separate classes in some schools, they came up against opposition from the non-Roma parents, who apparently signed petitions against this measure, with the result that the separate classes were maintained”. The Commissioner for Human Rights, in the report on his visit to Croatia (see paragraph 72 above), referred to a similar situation in the following passage:

“The year 2002 saw the worsening of problems around the town of Čakovec, which applied a practice of separating Roma and non-Roma pupils in schools. An atmosphere of intolerance took hold; non-Roma parents went so far as to stage a demonstration in front of a school at the start of the 2002/03 school year, denying entry to the Roma children.”

155.  In the circumstances of the present case, and even without any discriminatory intent on the part of the relevant State authorities, the fact that the measure in question was applied exclusively to the members of a singular ethnic group, coupled with the alleged opposition of other childrens parents to the assignment of Roma children to mixed classes, calls for an answer from the State to show that the practice in question was objectively justified by a legitimate aim and that the means of achieving that aim were appropriate, necessary and proportionate.

2.  Whether the difference in treatment had an objective and reasonable justification

156.  According to the Courts case-law, a difference in treatment is discriminatory if “it has no objective and reasonable justification”, that is, if it does not pursue a “legitimate aim” or if there is not a “reasonable relationship of proportionality” between the means employed and the aim sought to be realised (see, among many other authorities, Larkos v. Cyprus [GC], no. 29515/95, § 29, ECHR 1999-I; Stec and Others, cited above, § 51; and D.H. and Others, cited above, § 196). Where the difference in treatment is based on race, colour or ethnic origin, the notion of objective and reasonable justification must be interpreted as strictly as possible (see Sampanis and Otherscited above, § 69).

157.  The Court considers that temporary placement of children in a separate class on the ground that they lack an adequate command of the language is not, as such, automatically contrary to Article 14 of the Convention. It might be said that in certain circumstances such placement would pursue the legitimate aim of adapting the education system to the specific needs of the children. However, when such a measure disproportionately or even, as in the present case, exclusively, affects members of a specific ethnic group, then appropriate safeguards have to be put in place (see Buckley v. the United Kingdom, 25 September 1996, § 76Reports 1996IVConnors, cited above, § 83; and Timishev, cited above, § 56). Thus, the Court must now examine whether there existed such safeguards at each stage of the implementation of the measures complained of and whether they were effective.

(a)  Initial placement of the applicants in separate classes

158.  The Court first notes that there existed no clear and specific legal basis for placing children lacking an adequate command of the Croatian language in separate classes. The laws relied on by the Government, namely, the Primary Education Act and the Rules on the number of pupils in regular and multi-grade classes, did not provide for separate classes for children lacking proficiency in the Croatian language. The Government have not shown that this practice has been applied in respect of any other pupils lacking an adequate command of the Croatian language in any other part of Croatia, and not only in respect of Roma children in several schools in Međimurje County, including the two schools in question. Consequently, the impugned measures can hardly be seen as part of a common and general practice designed to address the problems of children who lack an adequate command of the Croatian language.

159.  Moreover, the tests applied for deciding whether to assign pupils to Roma-only classes are not specifically designed to test the childrens command of the Croatian language. Where the State authorities opt to place children in a separate class on the ground that the children lack an adequate command of the Croatian language, the testing of such children should be specifically designed to assess their knowledge of the language. In its Opinion on Croatia, adopted on 6 April 2001, the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities stressed that “placing children in separate classes should take place only when it is absolutely necessary and always on the basis of consistent, objective and comprehensive tests” (see paragraph 68 above).

160.  In the present case no specific testing of the applicants command of the Croatian language took place. The testing of the applicants who attended Macinec Primary School (the eleventh to fifteenth applicants) was designed to test the childrens general psycho-physical condition, not their knowledge of the Croatian language in particular. As regards the applicants who attended Podturen Primary School (the second to tenth applicants), the Government have not shown that they were ever effectively tested in this respect (see paragraph 127 above).

161.  Furthermore, certain inconsistencies in respect of some individual applicants cannot be ignored. For example, both the second and the tenth applicants were initially placed in a mixed class in Podturen Primary School upon enrolling in the first grade in the school year 1997/98. Only after two years were they transferred to a Roma-only class. Assuming that, as the Government contend, insufficient knowledge of the Croatian language was the reason for placing Roma children in Roma-only classes, it is difficult to understand why the second and the tenth applicants would have had sufficient knowledge of the Croatian language at the age of seven, when they started primary school, but not two years later, when they were transferred to a Roma-only class. It is equally improbable that it should have taken two years for their respective class teachers to note the applicants insufficient command of the language. Even if these two applicants might have had some learning difficulties, as suggested by the fact that they failed to go up a grade for the initial two years of their schooling, these difficulties would not appear to have been adequately addressed simply by placing the applicants concerned in a Roma-only class. The tenth applicant, for his part, was offered an adapted curriculum by reason of his developmental difficulties only in the school year 2005/06, that is to say not until eight years after he enrolled in primary school and when he had already reached the age of 15 and thus soon to leave school.

162.  The Court does not consider satisfactory the explanation given by the Government that, although these two applicants command of the Croatian language had been inadequate when they enrolled in school, in those years there were no Roma-only classes in their school. For the fact remains that the applicants insufficient command of the Croatian language was not adequately addressed for the first two years of their schooling.

(b)  Curriculum

163.  As regards the curriculum provided in Roma-only classes, the Government first argued that it was the same as in any other classes of the same grade and that all subjects were taught in Croatian. Yet, at the same time they contended that the applicants command of the Croatian language had been insufficient to follow the regular school curriculum with the other pupils. The Government also admitted that the curriculum in Roma-only classes might have been reduced by up to 30% compared with the full standard curriculum, such a reduction being permissible under national laws and not reserved for Roma-only classes but accepted and allowed in respect of any primary school class in Croatia, depending on the abilities of the pupils in a given class.

164.  The Court notes that if the applicants were taught the same curriculum as all other pupils, there appears to be no reason to have placed them in separate classes. However, if they were placed in separate classes because they lacked an adequate command of the Croatian language, the regular curriculum, taught in Croatian, could not possibly address their needs. Furthermore, the Governments contention that the applicants followed a regular curriculum is difficult to reconcile with the comments submitted on 26 September 2001 by the Croatian Government in response to the Opinion of the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities, according to which “[t]he Ministry of Education and Sports, in cooperation with the local administration, has taken a number of measures for this purpose [namely, to overcome the language barrier] – additional assistance to overcome problems concerning the following and comprehension of school lessons, adaptation of curricula to the needs of Roma children ...” (see paragraph 69 above). Thus, it would appear that the Roma children followed an “adapted curriculum”, though it is not clear what exactly that included.

165.  As regards the fact that the curriculum taught in Roma-only classes might have been reduced by 30%, the Court first notes that the Government have not indicated the exact legal basis for such a reduction. Secondly, and more importantly, they have not shown how the mere fact of a possible reduction of the curriculum could be considered an appropriate way to address the applicants alleged lack of proficiency in Croatian. Since, as indicated by the Government, teaching in the schools in question was in Croatian only, the State in addition had the obligation to take appropriate positive measures to assist the applicants in acquiring the necessary language skills in the shortest time possible, notably by means of special language lessons, so that they could be quickly integrated into mixed classes.

166.  In this connection, the Court refers to the above-mentioned comments submitted by the Croatian Government in response to the Opinion of the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities, according to which “those children who do not speak the Croatian language may well be enrolled in special classes where they receive special attention with a view to learning the Croatian language” (see paragraph 69 above). The applicants, however, once assigned to Roma-only classes, were not provided with any specific programme in order to address their alleged linguistic deficiencies. Nor have the Government shown the existence of any written instructions or guidelines concerning the programme to be followed by pupils assigned to Roma-only classes.

167.  As to the existence of additional Croatian classes, which, according to the Governments submission, was one of the means by which the applicants language deficiencies had been addressed, it would appear that the third, fourth and fifth applicants were never provided with such classes, although all three of them attended a Roma-only class for at least the first two years of their primary education.

168.  As regards the sixth to eleventh applicants, it was not until their third grade that they were offered additional Croatian language lessons, although they were all placed in a Roma-only class from their first grade.

169.  The thirteenth to fifteenth applicants were offered additional language classes only in the first year of their schooling. Yet they all stayed in a Roma-only class for the rest of their primary schooling.

170.  Only the twelfth applicant was systematically offered additional Croatian language classes in the first, second and third grade. However, he spent his entire primary schooling in a Roma-only class.

171.  In any event, even such additional classes in Croatian could at best only compensate in part the lack of a curriculum specifically designed to address the needs of pupils placed in separate classes on the ground that they lacked an adequate command of Croatian.

(c)  Transfer and monitoring procedure

172.  As to the transfer from Roma-only to mixed classes, the Government, both in the proceedings before the national courts and before this Court, argued that the homogeneity of each class had been an important factor in not transferring the applicants to a mixed class. However, as indicated above, the placement of the applicants in Roma-only classes could be seen as pursuing a legitimate aim only if it served the purpose of bringing their command of the Croatian language up to an adequate level and then securing their immediate transfer to a mixed class.

173.  In this respect, it is to be noted that no programme was established for addressing the special needs of Roma children lacking language skills that included a time frame for the various phases of acquisition of the necessary language skills. As a result, the Court is of the opinion that the time the applicants spent in Roma-only classes appears to fall short of the requirement that their immediate and automatic transfer be ensured as soon as adequate language proficiency was attained.

174.  In the above-mentioned comments in response to the Opinion of the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities, the Government stated that “[t]his practice [of placing of Roma-children in separate classes] is implemented only in the first and second grade of primary school, after which children attend classes together with children of other nationalities” (see paragraph 69 above). The Court also refers to the Opinion on Croatia of the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities, adopted on 1 October 2004, according to which “pupils should not be placed in such separate remedial classes on the basis of their affiliation with a national minority but rather on the basis of the skills and needs of the individuals concerned, and where such placing is found necessary, it should be for a limited period only” (see paragraph 70 above).

175.  Yet the applicants in the present case each spent a substantial period of their education in Roma-only classes. The eleventh to fifteenth applicants spent all eight years of their schooling in a Roma-only class, while the second to tenth applicants attended at times both Roma-only and mixed classes. However, no particular monitoring procedure was in place. Although some of the applicants at times attended mixed classes, the Government failed to show that any individual reports were drawn up in respect of each applicant and his or her progress in learning Croatian. Such reports appear necessary in order to ensure objectivity as well as to identify problem areas which could then be addressed, if needed, with additional measures. The lack of a prescribed and transparent monitoring procedure left a lot of room for arbitrariness.

(d)  Poor school attendance and high drop-out rate

176.  One of the problems highlighted in the reports of the Council of Europe bodies concerning Croatia was the poor school attendance of Roma children and their high drop-out rate. In the second ECRI report on Croatia, published on 3 July 2001, it is stated that “many Roma/Gypsy children do not go to school, having either dropped out or having never attended” (see paragraph 66 above). This observation was confirmed in the third ECRI report on Croatia, published on 14 June 2005, according to which [m]any Roma children leave school at a very early age” (see paragraph 67 above). The statistics submitted by the applicants for Međimurje County and not refuted by the Government show a drop-out rate of 84% for Roma pupils before completing primary education. The applicants in the present case, without exception, left school at the age of 15without completing primary education. Their school reports show poor attendance.

177.  While the Croatian authorities cannot be held to be the only ones responsible for the fact that so many pupils failed to complete primary education or to attain an adequate level of language proficiency, such a high drop-out rate of Roma pupils in Međimurje County called for the implementation of positive measures in order, inter alia, to raise awareness of the importance of education among the Roma population and to assist the applicants with any difficulties they encountered in following the school curriculum. Therefore, some additional steps were needed in order to address these problems, such as active and structured involvement on the part of the relevant social services. However, according to the Government, the social services had been informed of the pupils poor attendance only in the case of the fifth applicant. No precise information was provided on any follow-up.

(e)  The involvement of the applicants parents

178.  The Government emphasised the parents passivity and lack of objections in respect of the placement of their children in separate classes, as well as on the fact that they had not requested their transfer to mixed classes. In this connection, the following conclusions reached in the D.H. and Others case appear to be of relevance:

“202.  As regards parental consent, the Court notes the Governments submission that this was the decisive factor without which the applicants would not have been placed in special schools. In view of the fact that a difference in treatment has been established in the instant case, it follows that any such consent would signify an acceptance of the difference in treatment, even if discriminatory, in other words a waiver of the right not to be discriminated against. However, under the Courts case-law, the waiver of a right guaranteed by the Convention – in so far as such a waiver is permissible – must be established in an unequivocal manner, and be given in full knowledge of the facts, that is to say on the basis of informed consent (see Pfeifer and Plankl v. Austria25 February 1992, §§ 37-38Series A no. 227) and without constraint (see Deweer v. Belgium, 27 February 1980, § 51, Series A no. 35).

203.  In the circumstances of the present case, the Court is not satisfied that the parents of the Roma children, who were members of a disadvantaged community and often poorly educated, were capable of weighing up all the aspects of the situation and the consequences of giving their consent. ...

204.  In view of the fundamental importance of the prohibition of racial discrimination (see Nachova and Others, cited above, § 145, and Timishev, cited above, § 56), the Grand Chamber considers that, even assuming the conditions referred to in paragraph 202 above were satisfied, no waiver of the right not to be subjected to racial discrimination can be accepted, as it would be counter to an important public interest (see, mutatis mutandisHermi v. Italy [GC], no. 18114/02, § 73, ECHR 2006-XII).”

179.  The same applies to the failure of the applicants parents in the present case to raise objections to the placement of their children in Roma-only classes and their failure to seek their transfer to mixed classes.

(f)  Conclusion

180.  As appears from the Courts judgment in D.H. and Others (cited above), the documentation produced by ECRI and the report of the Commissioner for Human Rights of the Council of Europe on the Human Rights Situation of the Roma, Sinti and Travellers in Europe (dated 15 February 2006; see paragraphs 73 to 76 above), a number of European States encounter serious difficulties in providing adequate schooling for Roma children. The Croatian authorities have sought to tackle the problem. However, in their attempts to achieve the social and educational integration of the disadvantaged group which the Roma form, they have had to contend with numerous difficulties as a result of, inter alia, the cultural specificities of that minority and an alleged degree of hostility on the part of the parents of non-Roma children. As the Grand Chamber noted in the above-mentioned D.H. and Others judgment, the choice of the best means to address learning difficulties of children lacking proficiency of the language of instruction is not an easy one. It entails a difficult balancing exercise between the competing interests. As to the setting and planning of the curriculum, this mainly involves questions of expediency on which it is not for the Court to rule (see D.H. and Others, cited above, § 205, and Valsamis v. Greece, 18 December 1996, § 28, Reports 1996-VI).

181.  Nevertheless, whenever discretion capable of interfering with the enjoyment of a Convention right is conferred on national authorities, the safeguards available to the individual will be especially material in determining whether the respondent State has, when fixing the regulatory framework, remained within its margin of appreciation (see Buckley, cited above, § 76, and Connors, cited above, § 83).

182.  The facts of the instant case indicate that the schooling arrangements for Roma children were not sufficiently attended by safeguards that would ensure that, in the exercise of its margin of appreciation in the education sphere, the State had sufficient regard to their special needs as members of a disadvantaged group (see, mutatis mutandis, Buckley, cited above, § 84, and Connorscited above, § 84). Furthermore, as a result of the arrangements the applicants were placed in separate classes where an adapted curriculum was followed, though its exact content remains unclear. Owing to the lack of transparency and clear criteria as regards transfer to mixed classes, the applicants stayed in Roma-only classes for substantial periods of time, sometimes even during their entire primary schooling.

183.  A very positive aspect is the possibility of further education for Roma children who failed to complete primary education by the age of 15. After leaving primary school, the applicants had the possibility of enrolling in the government-funded evening school in Čakovec (a nearby town) in order to complete their education. Although all expenses were covered by the Government, only three of the applicants availed themselves of this opportunity, and only one actually completed the evening school. However, most of these developments took place after the period that is to be examined in respect of the applicants in the present case. They cannot repair the above-described deficiencies in the applicants education.

184.  In sum, in the circumstances of the present case and while recognising the efforts made by the Croatian authorities to ensure that Roma children receive schooling, the Court considers that there were at the relevant time no adequate safeguards in place capable of ensuring that a reasonable relationship of proportionality between the means used and the legitimate aim said to be pursued was achieved and maintained. It follows that the placement of the applicants in Roma-only classes at times during their primary education had no objective and reasonable justification.

185.  The Court therefore finds that in the present case there has been a violation of Article 14 of the Convention taken together with Article 2 of Protocol No. 1.

186.  In view of that conclusion, it is not necessary to examine the complaint under Article 2 of Protocol No. 1 taken alone.

III.  APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

187.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A.  The Chamber judgment

188.  The Chamber, in view of the violation found, considered that the applicants had sustained non-pecuniary damage because the length of the proceedings before the national courts had exceeded a “reasonable time”, and that it was therefore appropriate to award them compensation. Ruling on an equitable basis, it awarded each applicant 1,300 euros (EUR) under this head, plus any tax that might be chargeable. It also awarded the applicants jointly EUR 2,000 for costs and expenses, plus any tax that might be chargeable.

B.  The parties submissions

189.  The applicants claimed EUR 22,000 each in respect of non-pecuniary damage and EUR 20,316.50 jointly for costs and expenses incurred at domestic level and before the Court.

190.  The Government argued that the applicants claim in respect of non-pecuniary damage should be rejected. As regards the claim for costs and expenses in respect of the proceedings before the Court, the Government deemed it excessive.

C.  The Courts assessment

1.  Non-pecuniary damage

191.  The Court considers that the applicants must have sustained non-pecuniary damage – in particular as a result of the frustration caused by the indirect discrimination of which they were victims – for which the finding of a violation of the Convention does not afford sufficient redress. However, the Court considers the amounts claimed by the applicants to be excessive. Ruling on an equitable basis, it assesses the non-pecuniary damage sustained by each of the applicants at EUR 4,500.

2.  Costs and expenses

192.  The Court reiterates that legal costs are only recoverable to the extent that they relate to the violation that has been found (see Beyeler v. Italy (just satisfaction) [GC], no. 33202/96, § 27, 28 May 2002). The Court notes that Mrs Kušan, Mr Dobrushi and Mr Alexandridis have each submitted details of their professional fees, as well as the costs of translation of the relevant documents. Having regard to all the relevant factors and to Rule 60 § 2 of the Rules of Court, the Court makes a joint award to all the applicants of EUR 10,000 for costs and expenses.

3.  Default interest

193.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT

1.  Dismisses unanimously the Governments preliminary objection as to the applicability of Article 6 § 1 of the Convention to the present case;

 

2.  Holds unanimously that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

 

3.  Holds by nine votes to eight that there has been a violation of Article 14 of the Convention read in conjunction with Article 2 of Protocol No. 1;

 

4.  Holds unanimously that it is not necessary to examine the complaint under Article 2 of Protocol No. 1 taken alone;

 

5.  Holds by twelve votes to five

(a)  that the respondent State is to pay, within three months, the following amounts, to be converted into Croatian kuna at the rate applicable at the date of settlement:

(i)  to each applicant EUR 4,500 (four thousand five hundred euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii)  to the applicants jointly EUR 10,000 (ten thousand euros), plus any tax that may be chargeable to the applicantsin respect of costs and expenses;

(b)  that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

 

6.  Dismisses unanimously the remainder of the applicants claim for just satisfaction.

Done in English and in French, and delivered at a public hearing in the Human Rights Building, Strasbourg, on 16 March 2010.

Vincent Berger   Jean-Paul Costa
Jurisconsult   President

In accordance with Article 45 § 2 of the Convention and Rule 74 § 2 of the Rules of Court, the separate opinion of Judges Jungwiert, Vajić, Kovler, Gyulumyan, Jaeger, Myjer, Berro-Lefèvre and Vučinić is annexed to this judgment.

 

 

 

J.-P.C.

V.B.


JOINT PARTLY DISSENTING OPINION OF JUDGES JUNGWIERT, VAJIĆ, KOVLER, GYULUMYAN, JAEGER, MYJER, BERRO-LEFÈVRE AND VUČINIĆ

1.  We are unable to find a violation of Article 14 of the Convention read in conjunction with Article 2 of Protocol No. 1 in the present case.

 

I

 

2.  We agree with the majority on the principles laid down in paragraphs 146, 149150 and 156 of the judgment. Particularly, we accept that indirect discrimination shall be taken to occur where an apparently neutral provision, criterion or practice would put persons of an ethnic origin at a particular disadvantage compared with other persons, unless it is objectively justified by a legitimate aim and the means of achieving that aim are appropriate, necessary and proportionate.

 

II

 

3.  We do not agree with the majority as to the application of the above principles to the case at issue and the conclusion that there has been no objective and reasonable justification for the measures applied to the applicants.

4.  First of all, the applicants do not argue that their command of the Croatian language upon their enrolment in primary school was adequate – they have never objected to the Governments assertion that they lacked the required level of language proficiency. (In respect of the applicants enrolled in Macinec Primary School, the enrolment procedure included the psycho-physical appraisal of the children by a panel composed of a physician, a psychologist, a school counsellor (pedagog), a defectologist and a teacher, in the presence of at least one of the childs parents.) Thus we accept that the applicants did not have a sufficient command of the Croatian language to follow lessons in that language.

5.  Secondly, it is accepted that decisions pertaining to the methods used to address the special needs of certain pupils belong to the sphere of social policy, in which States enjoy quite a wide margin of appreciation. Therefore, placing the applicants in separate classes as a means of addressing their special needs is not as such contrary to the Convention, either from the standpoint of Article 2 of Protocol No. 1 or from that of Article 14 of the Convention.

6.  As stated in the judgment, the proportion of Roma children in the lower grades in Macinec Primary School varies from 57to 75%, while in Podturen Primary School it varies from 33% to 36%. We accept that the large number of Roma pupils in the two primary schools concerned, and in particular in Macinec Primary School, was an obstacle to creating mixed classes in certain grades with a view to achieving integration among the pupils concerned. Notwithstanding these difficulties, the Roma-only classes were not established as a rule but only in cases where the percentage of Roma pupils was sufficient to form such classes.

Thus in Podturen Primary School, out of 47 Roma pupils only 17 were placed in a Roma-only class, while 30 were in mixed classes (paragraph 11 of the judgment). In Macinec Primary School, there were 194 Roma pupils in 2001, 142 of whom were placed in six Roma-only classes, while 52 attended mixed classes (paragraph 15 of the judgment).

7.  The language deficits and other difficulties in the case at issue, according to school records (paragraphs 21 to 51 of the judgment), went hand in hand with obvious lack of parental support. It cannot be denied that the slow linguistic development and progress in the applicants case was to a large degree due to their very poor school attendance (paragraphs 176 to 177 of the judgment), which would equally have upset the majoritys progress in mixed classes in respect of all school subjects.

In this connection, it is to be noted that the authorities attempted to address these problems by organising regular parent-teacher meetings at class level, as well as individual parent-teacher meetings with the applicants parents. They also organised visits of Roma assistants to the pupilshomes in order to stress the importance of regular school attendance. However, the applicants parents rarely responded to such efforts. The role of the parents in these matters cannot be underestimated. Regular school attendance depends on cooperation between school authorities and the childrenparents, who are primarily responsible for their children. The report of the Commissioner for Human Rights also stressed that “it rests with the parents to ensure the sound learning of the language and their childrens regular attendance for the entire school course” (see paragraph 72 in fine of the judgment).

8.  To assess the proportionality of the measures taken, it is important to point out that the setting and planning of the curriculum fall in principle within the competence of the Contracting States. The regulation of educational institutions may vary in time and in place, inter alia, according to the needs and resources of the community and the distinctive features of different levels of education. Consequently, the Contracting States enjoy a certain margin of appreciation in this sphere (see Leyla Şahin v. Turkey [GC], no. 44774/98, § 154, ECHR 2005-XI).

9.  The authorities were faced with a situation where in a small community a large number of children belonging to the Roma minority at the time of their enrolment in primary school did not have sufficient command of the language of instruction. They had to contend with numerous difficulties as a result of, inter alia, the cultural specificities of that minority. The choice between various possibilities to tackle the situation at hand entailed a difficult balancing exercise between the competing interests. On the one hand the interest of the applicants and other Roma children who did not speak the Croatian language was to acquire, as soon as possible, proficiency in the language of teaching and thus become able to follow the teaching. On the other hand the pupils, both Croatian and Roma, who did speak Croatian, had an interest in not being held back too much in their education owing to the insufficient linguistic proficiency of a very large number of other pupils.

Moreover, we stress that it may indeed be difficult to organise teaching in mixed classes where a high percentage or even a majority of pupils do not have sufficient knowledge of the language of teaching. In such a situation where a high percentage or a majority of pupils have special needs, it is obvious that the teaching has to be adapted to their needs, particularly when they share a common language among themselves. However, this may affect the interests of other pupils who do not have such needs and whose progress may thus be impeded. In such a situation the State authorities are confronted with the duty to ensure a fair distribution of available resources among both groups of pupils. We accept that for this reason as well their placement in the same class could be justified from a pedagogical point of view, as it is known that children are considered to learn best in stable surroundings, and this is also why parents are often reluctant to make their children change classes. That argument should not have been set aside without balancing also the interests of the Croatian-speaking children: the importance for Croatian-speaking pupils of being able to progress properly at school is not mentioned at all in the judgment.

10.  By keeping Roma children in ordinary schools, the Croatian authorities made the change from a separate class to a mixed class quite flexible and allowed the change to be made without formalities. Thus the majority of the applicants in the present case attended both Roma-only and mixed classes and shared with other pupils the same common school facilities, such as canteen and playgrounds, as well as various extracurricular and social activities (see also paragraphs 134 and 135 of the judgment).

11.  The schools attended by the applicants are regular educational establishments, forming part of the system of public primary schools in Croatia. All pupils who complete any of these schools are considered as having succeeded in acquiring full primary education and they all receive a final certificate in standard form. Those pupils who at times or during their entire primary education attend Roma-only classes and successfully complete the final grade also receive the same standard final certificate which in no way indicates that they attended some special, separate classes. All certificates on the completion of primary education have equal standing as regards the possibility of enrolling in secondary schools or finding employment. Thus, the fact that the applicants attended Roma-only classes could not, as such, in any way have impeded or undermined their prospects of further education. All those who complete primary school have the same possibilities of reaping the benefits of their education.

12.  It is thus important to stress that the applicants were at no time deprived of the right to attend school and receive an education. They were all enrolled in the primary schools concerned at the age of seven, the normal age to start mandatory primary education in Croatia. They all stayed in primary school until they reached the age of 15 and then left on their own initiative since there was no further obligation for them to attend school.

Furthermore, there was a possibility of continued education in evening classes for pupils who had not completed primary education by the age of 15. Although the full cost of this education was borne by the State, only the third, fourth and sixth applicants made use of this opportunity and only the third applicant actually completed the evening school, while the fourth and sixth applicants, although enrolled, failed to attend classes.

13.  Therefore, it is not shown in this case that the applicants were put at a particular disadvantage compared with other pupils by their placement in Roma-only classes at times during their primary education.

 

III

 

14.  The present case is thus not about the situation of a minority in general but about a concrete question of education practice (in two schools) in respect of a minority insufficiently conversant with the language of instruction, and the measures taken by the domestic authorities to deal with such a situation. The case can clearly be distinguished from D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], no. 57325/00, ECHR 2007IV) and Sampanis and Others v. Greece (no. 32526/05, 5 June 2008), as the majority is well aware. The majority also accepted the fact that the statistical data in the present case did not suffice to establish that there was prima facie evidence that the effect of a measure or practice was discriminatory (paragraphs 151 to 152 of the judgment). We agree that indirect discrimination may be proved without statistical evidence (paragraph153 of the judgment). Yet then the facts would have to show that the effect of the practice had an adverse impact on the applicants and could not be justified on other grounds.

15.  It would seem that the majority viewed the case in the first place as a means of further developing the notion of indirect discrimination in the Courts jurisprudence. To be able to do so it was, however, obliged to lean on arguments outside the concrete facts, referring to the situation of the Roma population in general (see, for example, paragraphs 147, 148, 176 and 177 of the judgment). As a result, this became in some respects more a judgment on the special position of the Roma population in general than one based on the facts of the case, as the focus and scope of the case were altered and interpreted beyond the claims as lodged by the applicants before the Court. In adopting this approach, however, the majority neglected the criteria previously elaborated by the Court itself in respect of the right to education under Article 2 of Protocol No. 1 to the Convention (paragraph 146 of the judgment).

16.  Although it is accepted that education by integration is definitely a very important concept, it is, however, to be noted that there are no general recommendations of best practices in such a situation and that States have to use their margin of appreciation to resolve such very important and concrete problems on the spot as they are the best placed for that task.

17.  In addition the majority has not taken into consideration at all that one of the rights of a minority consists in “preserving diversity” (see paragraph 148 of the judgment) and that separation is therefore not always considered to be harmful, especially when accompanied – as in the given situation – by various social activities and measures organised in the common school.

 

IV

 

18.  We are satisfied that in the present caseas pointed out by the Constitutional Court, it was not shown that the allegedly different treatment of the applicants was based on their ethnic origin or any other “suspect” grounds, but rather exclusively on their insufficient command of the language, which means on pedagogical grounds. In such circumstances a wider margin of appreciation is allowed to the State authorities in employing methods of addressing the applicants learning difficulties. Once it has been established that the applicants lacked sufficient command of the Croatian language, the choice of means to address that problem lay with the State authorities. Therefore, and regard being had to the margin of appreciation afforded to the national authorities in the field of education (see, mutatis mutandisSampanis and Others, cited above, § 92 in fine), we consider that the placement of the applicants in Roma-only classes at times during their primary education in the circumstances of the present case had a legitimate aim pursued by acceptable means for a limited period without discernable alternatives at hand. In other words, there existed an objective and reasonable justification.

 

V

 

19.  We would also like to stress that in a situation like the present one in which the Court is overruling a well-reasoned judgment by a Constitutional Court, as well as a unanimous judgment of one of its Chambers, by adopting a Grand Chamber judgment by a nine to eight vote, it should have presented more convincing arguments to justify its decision. In addition, it would have been useful if the Court had been willing to offer more practical guidance on how to develop and apply the notion of indirect discrimination. As it stands, without any clear indications on the matter, it could appear that the majority simply used its own discretion to replace a decision of the highest national court with its own. In so doing, the Court runs the risk of being told that it took upon itself the task of the national courts. Particularly so in a situation where the Constitutional Courts reasoning was based on the principles of the Convention and where its indications to the domestic authorities were clear. Thus, the present example well illustrates that when it comes to cases where the Court declares that a certain margin of appreciation is to be left to the States, it should be particularly careful not to overstep its role, especially when a large number of judges in the Court have expressed their support for the Constitutional Courts approach.

Be that as it may, it will certainly not be easy for the respondent State or any other State party to the Convention faced with schooling problems in relation to minority groups to follow the present judgment.

 


APPENDIX

LIST OF APPLICANTS

 

 

Name

Date of birth

Residence

1.

Stjepan Oršuš

22 December 1991

Orehovica

2.

Mirjana Oršuš

30 September 1990

Podturen

3.

Gordan Oršuš

16 June 1988

Podturen

4.

Dejan Balog

10 November 1990

Podturen

5.

Siniša Balog

25 January 1993

Podturen

6.

Manuela Kalanjoš

12 February 1990

Podturen

7.

Josip Oršuš 

25 February 1993

Podturen

8.

Biljana Oršuš

20 April 1990

Podturen

9.

Smiljana Oršuš

6 April 1992

Podturen

10.

Branko Oršuš

10 March 1990

Podturen

11.

Jasmin Bogdan

11 May 1990

Trnovec

12.

Josip Bogdan

13 September 1991

Trnovec

13.

Dijana Oršuš

20 January 1994

Trnovec

14.

Dejan Oršuš

2 August 1991

Trnovec

15.

Danijela Kalanjoš

7 October 1993

Trnovec

Copyright © 2021 Pravosudna akademija, Srbija