Šabanović protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
09.06.2022
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
Broj predstavke
24139/20
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Aplikant žali se na neizvršenje domaće odluke donesene u njegovu korist. Poziva se, izričito ili suštinski, na član 6. stav 1. Konvencije. Sud ističe da se izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim delom „suđenja“ u smislu člana 6. Konvencije. Sud se takođe poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju pravosnažnih domaćih presuda.

U vodećim predmetima Jeličić protiv Bosne i Hercegovine i Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud je već utvrdio povredu u vezi sa stvarima sličnim onima u ovom predmetu.

Nakon uvida u sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga uverio da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i meritumu ovih žalbi. S obzirom na praksu po ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju organi vlasti nisu učinili sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršili odluku donesenu u korist podnosioca predstavke. Stoga su ove žalbe prihvatljive i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.
Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

ČETVRTI ODJEL

PREDMET ŠABANOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija, br.: 24139/20)

PRESUDA

STRASBOURG

9. juna 2022. godine 

Ova presuda je konačna, ali moguće je napraviti uredničke promjene

U predmetu Šabanović protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao Odbor u sljedećem sastavu:

Armen Harutyunyan, predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, sudije,
i Viktoriya Maradudina, v. d. zamjenica registrara Odjela,

nakon rasprave zatvorene za javnost, održane 19. maja 2022. godine, donio je sljedeću presudu usvojenu posljednjeg dana:

PROCEDURA 

  1. Procedura u ovom predmetu pokrenuta je povodom aplikacije protiv Bosne i Hercegovine, koja je podnesena Sudu 13. maja 2020. godine, u skladu sa članom 34. Konvencije za ljudska prava i osnovne slobode (u daljem tekstu: Konvencija).
  2. Aplikanta je zastupao gospodin Haris Salkanović, advokat iz Živinica.
  3. Vlada Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada) je obaviještena o aplikaciji.

ČINJENICE

  1. Podaci o aplikantu i relevantni podaci o aplikaciji navedeni su u priloženoj tabeli.
  2. Aplikant se žalio na neizvršenje domaće odluke.

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE

  1. Aplikant žali se na neizvršenje domaće odluke donesene u njegovu korist.  Poziva se, izričito ili suštinski, na član 6. stav 1. Konvencije, koji glasi:                                           

"Prilikom odlučivanja o svojim građanskim pravima i obavezama (...) svako ima pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom osnovanim na osnovu zakona".

  1. Sud ponovo ističe da se izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6. Konvencije. Sud se također poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju pravosnažnih domaćih presuda (vidi Hornsby protiv Grčke, br.: 18357/91, tačka 40. Izvještaji o presudama i odlukama, 1997-II).
  2. U vodećim predmetima Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br.: 41183/02, ECHR 2006-XII, i Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Komitet], broj: 51227/16, 23. jula 2019. godine, Sud je već utvrdio povredu u vezi sa stvarima sličnim onima u ovom predmetu.
  3. Nakon uvida u sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga uvjerio da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i meritumu ovih žalbi. S obzirom na praksu po ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju organi vlasti nisu učinili sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršili odluku donesenu u korist podnosioca predstavke.
  4. Stoga su ove žalbe prihvatljive i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.

II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije propisuje:

“Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola i ako zakonodavstvo dotične Visoke strane ugovornice dozvoljava samo djelomičnu kompenzaciju, Sud će, ako je potrebno, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani”.

  1. Uzimajući u obzir dokumente koje posjeduje, kao i svoju praksu (vidi gore citirano Jeličić i gore citirano Jakovljević), Sud smatra opravdanim dosuditi iznos naveden u tabeli u prilogu.
  2. Sud smatra da je primjereno da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri procentna poena.

IZ TIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO,

1. Proglasio aplikaciju dozvoljenom;

2. Utvrdio da ova aplikacija ukazuje na povredu člana 6. stav 1. Konvencije u vezi sa neizvršavanjem domaće odluke;

3. Utvrdio:

(a)   da tužena država u roku od tri meseca isplati aplikantu iznos naveden u tabeli u prilogu, preračunat u valutu tužene države po kursu na dan izmirenja;

(b)   da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do namirenja na navedeni iznos plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri procentna poena.

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 9. juna 2022. godine, u skladu sa pravilom 77. stavovi 2. i 3. Poslovnika Suda.

Viktoriya Maradudina,                                                                                    Armen Harutyunyan,

v.d. zamjenica registrar                                                                                 predsjednik

 

PRILOG

Aplikacija sa žalbom u skladu sa članom 6. stav 1. Konvencije   (Neizvršavanje domaće odluke)

Aplikacija, br.,datum podnošenja

Ime i prezimeaplikanta,datum rođenja

Ime i prezime zastupnika aplikanta i njegovo sjedište

Relevantna domaća odluka

Početak periodaneizvršenja

Datum završetka perioda neizvršenja i  dužina izvršnog postupka

Iznos dosuđen na ime nematerijalne štete (u evrima)[1]2

Iznos dosuđen za troškove i izdatke (u evrima)[2]

24139/20

13/05/2020

Nusret Šabanović, 1962. godine

Haris Salkanović, Živinice

Općinski sud Tuzla 14/11/2014

 

11/02/2015

 

Neizvršeno duže od 7 godina i 1 mjesec i 20 dana

 

3.600,00

250,00

 [1] Plus bilo koji porez koji se može naplatiti aplikantu. 2 Umanjuje se za sve iznose koji su možda već plaćeni u tom smislu na domaćem nivou.

[2] Plus bilo koji porez koji se može naplatiti aplikantu.

 

 

__________________________________________

 

Prevod presude preuzet je sa stranice Zastupnika Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/odluke/default.aspx?id=170&langTag=bs-BA

 

 

FOURTH SECTION

CASE OF ŠABANOVIĆ v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 24139/20)

JUDGMENT

STRASBOURG

9 June 2022

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Šabanović v. Bosnia and Herzegovina, The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

 Armen Harutyunyan, President,
 Jolien Schukking,
 Ana Maria Guerra Martins, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 19 May 2022,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on 13 May 2020.

2.  The applicant was represented by Mr H. Salkanović, a lawyer practising in Živinice.

3.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the application.

THE FACTS

4.  The applicant’s details and information relevant to the application are set out in the appended table.

5.  The applicant complained of the non-enforcement of a domestic decision.

THE LAW

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

6.  The applicant complained of the non-enforcement of a domestic decision given in his favour. He relied, expressly or in substance, on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair and public hearing within a reasonable time by an independent and impartial tribunal established by law.”

7.  The Court reiterates that the execution of a judgment given by any court must be regarded as an integral part of a “hearing” for the purposes of Article 6. It also refers to its case-law concerning the non-enforcement or delayed enforcement of final domestic judgments (see Hornsby v. Greece, no. 18357/91, § 40, Reports of Judgments and Decisions 1997II).

8.  In the leading cases of Jeličić v. Bosnia and Herzegovina, no. 41183/02, ECHR 2006-XII, and Jakovljević and Others v. Bosnia and Herzegovina [Committee], no. 51227/16, 23 July 2019, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

9.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion on the admissibility and merits of these complaints. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the authorities did not deploy all necessary efforts to enforce fully and in due time the decision in the applicant’s favour.

10.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

11.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

12.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Jeličić, cited above, and Jakovljević, also cited above), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table.

13.  The Court further considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Declares the application admissible;
  2. Holds that this application discloses a breach of Article 6 § 1 of the Convention concerning the non-enforcement of a domestic decision;
  3. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

Done in English, and notified in writing on 9 June 2022, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

 Viktoriya Maradudina                 Armen Harutyunyan

 Acting Deputy                           Registrar President

 

 

 

Copyright © 2023 Pravosudna akademija, Srbija