Žilić protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
25.05.2022
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Upravni postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Broj predstavke
49551/20
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Aplikant se žalio da je dužina predmetnog upravnog postupka nespojiva sa zahtevom za "razumnim rokom". Pozvao se na član 6. stav 1. Konvencije.

Sud naglašava da se opravdanost dužine postupka mora oceniti u svetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sledeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje aplikanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za aplikante bilo dovedeno u pitanje. U vodećim predmetima Scordino protiv Italije i Dorić protiv Bosne i Hercegovine, Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju.

Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati ukupnu dužinu postupka na domaćem nivou. Imajući u vidu svoju praksu po ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomerna i da nije ispunjavao kriterijum „razumnog roka“. Stoga su ove žalbe prihvatljive i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.
Preuzmite presudu u pdf formatu

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

ČETVRTI ODJEL

PREDMET ŽILIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 49551/20)

 PRESUDA

 STRASBOURG

25.05.2022.

Ova presuda je konačna, ali su moguće  uredničke izmjene.

U predmetu Žilić protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjeda kao komisija sastavljena od:

Armen Harutyunyan, predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, sudije,
i Viktorija Maradudina, v.d. zamjenica registrara Ureda,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 05.05.2022. godine, donio sljedeću presudu, koja je donesena navedenog dana:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je zbog prijave protiv Bosne i Hercegovine, koja je podnesena Sudu u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu „Konvencija“), 21. oktobra 2020. godine.
  2. Aplikanta je zastupao g. B. Božić, advokat iz Travnika.
  3. Vlada Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu „Vlada“) je obaviještena o aplikaciji.

ČINJENICE

  1. Podaci o aplikantu i informacije relevantne za aplikaciju, navedene su u priloženoj tabeli.
  2. Aplikant se žalio na predugo trajanje upravnog postupka.

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE 6. 

  1. Aplikant se žalio da je dužina predmetnog upravnog postupka nespojiva sa zahtjevom za "razumnim rokom". Pozvao se na član 6. stav 1. Konvencije, koji glasi:

Član 6. stav 1.

"Kada odlučuje o svojim građanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na suđenje u razumnom roku ... pred ... sudom ..."

  1. Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje aplikanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za aplikante bilo  dovedeno u pitanje (vidi Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, tačka 43., ESLJP 2000-VII.
  2. U vodećim predmetima Scordino protiv Italije (br. 1) [VV], br. 36813/97, tačke 134.-227., ESLJP 2006-V i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Odbor], br. 68811/13, 07.11.2017., Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju.
  3. Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati ukupnu dužinu postupka na domaćem nivou. Imajući u vidu svoju praksu po ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomerna i da nije ispunjavao kriterijum „razumnog roka“.
  4. Stoga su ove žalbe prihvatljive i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.

II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije propisuje:

“Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola i ako zakonodavstvo predmetne Visoke strane ugovornice dozvoljava samo djelimično obeštećenje, Sud će, ako je potrebno, odrediti pravičnu odštetu oštećenoj strani.“

  1. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu o ovom pitanju (vidi, posebno, Scordino, citiran gore, tačke 260.-73. i Dorić, također citiran gore), Sud smatra opravdanim da dosudi iznose naznačene u priloženoj tabeli, te da odbije preostali dio aplikantovog zahtjeva za pravičnu naknadu.
  2. Sud dalje smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO,

  1. Proglasio aplikaciju dopuštenom;

  2. Utvrdio da ova aplikacija ukazuje na povredu člana 6. stav 1. Konvencije u pogledu prekomjerne dužina upravnog postupka;

  3. Utvrdio

(a) da tužena država, u roku od tri mjeseca, mora isplatiti aplikantu iznose navedene u tabeli priloženoj u dodatku, preračunate u valutu tužene države prema kursu na dan poravnanja;

(b) da će se od isteka navedenog perioda od tri mjeseca do namirenja na navedene iznose, plaćati obična kamata po stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri procentna poena;

4. Odbio preostali dio zahtjeva aplikanta za pravičnu naknadu.

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi dana 25.05.2022. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

Viktoriya Maradudina Armen Harutyunyan
v.d. zamjenica registrara predsjednik            

 

DODATAK

Lista aplikacija sa pritužbama prema članu 6. stav 1. Konvencije (prekomjerna dužina parničnog i/ili upravnog postupka) 

Aplikacija br.

Datum podnošenja

Ime i prezime aplikanta

Godina rođenja 

Zastupnik i njegovo sjedište

Početak postupka

Okončanje postupka

Ukupna dužina  Nivoi nadležnosti

Domaća naknada na ime nematerijalne štete (u eurima)

Iznos dosuđen na ime nematerijalne štete po aplikantu (u eurima)[1]2

Iznos dosuđen na ime troškova i izdataka po aplikaciji (u eurima)[2]

49551/20

21/10/2020

Drago ŽILIĆ 1959 

Božić Bruno Travnik

20/03/2007

 

21/02/2018

 

10 godina, 11 mjeseci i 2 dana

2 nivoa nadležnosti 

Ustavni sud

06/05/2020

421

3.600

250

 [1] Plus svaki porez koji se aplikantu može zaračunati. 2 Umanjeno za sve iznose koji su eventualno već isplaćeni po tom osnovu na domaćem nivou.

[2] Plus svaki porez koji se aplikantu može zaračunati.

__________________________________________

Prevod presude preuzet je sa stranice Zastupnika Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/odluke/default.aspx?id=170&langTag=bs-BA

 

 

FOURTH SECTION

CASE OF ŽILIĆ v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 49551/20)

JUDGMENT

STRASBOURG

25 May 2022

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Žilić v. Bosnia and Herzegovina, The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

 Armen Harutyunyan, President,
 Jolien Schukking,
 Ana Maria Guerra Martins, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 5 May 2022, Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on 21 October 2020.

2.  The applicant was represented by Mr B. Božić, a lawyer practising in Travnik.

3.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the application.

THE FACTS

4.  The applicant’s details and information relevant to the application are set out in the appended table.

5.  The applicant complained of the excessive length of administrative proceedings.

THE LAW

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

6.  The applicant complained that the length of the administrative proceedings in question had been incompatible with the “reasonable time” requirement. He relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

7.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

8.  In the leading cases of Scordino v. Italy (no. 1) [GC], no. 36813/97, §§ 134-227, ECHR 2006-V, and Dorić v. Bosnia and Herzegovina [Committee], no. 68811/13, §§ 14-16, 7 November 2017, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

9.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of justifying the overall length of the proceedings at the national level. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the length of the proceedings was excessive and failed to meet the “reasonable time” requirement.

10.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

11.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

12.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Scordino, cited above, §§ 260-73, and Dorić, also cited above), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table and dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

13.  The Court further considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Declares the application admissible;
  2. Holds that this application discloses a breach of Article 6 § 1 of the Convention concerning the excessive length of administrative proceedings;
  3. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

  1. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 25 May 2022, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

 

Copyright © 2023 Pravosudna akademija, Srbija