Centroprom Holding AD Beograd protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Crnogorski
Datum
10.02.2022
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Broj predstavke
30796/10
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Kompanija-podnosilac predstavke se žalila da dužina trajanja predmetnog građanskog postupka nije bila u skladu sa zahtevom „razumnog roka“. Pozvala se na član 6 stav 1 Konvencije.

U vodećem predmetu Stakić protiv Crne Gore, br. 49320/07, stavovi 45-51, presuda od 2. oktobra 2012. godine, Sud je već utvrdio povredu prava u pogledu pitanja sličnim onima iz ovog predmeta.

Prilikom ispitivanja celokupnog materijala koji mu je dostavljen, Sud nije utvrdio da postoje činjenice ili argumenti koji bi opravdali ukupnu dužinu trajanja postupka na nacionalnom nivou. Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u konkretnom predmetu dužina trajanja postupka bila prekomerna i da nije ispunila zahtev „razumnog roka”. Stoga, pritužbe je prihvatljiva i otkriva povredu člana 6 stav 1 Konvencije.
Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

PETO ODJELJENJE

PREDMET CENTROPROM HOLDING AD BEOGRAD  protiv CRNE GORE

(Predstavka br. 30796/10)

PRESUDA 

 STRAZBUR

10.  februar 2022. godine

Ova presuda je pravosnažna ali može biti predmet redakcijske izmjene.

U predmetu Centroprom Holding AD Beograd protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava (Peto odjeljenje), na zasijedanju Odbora u sastavu:

Lətif Hüseynov, predsjednik,
Lado Chanturia,
Arnfinn Bårdsen, sudije,
i Viktoriya Maradudina, v.d. zamjenika registrara Odjeljenja,

Nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost, održanoj 20. januara 2022. godine,

Donosi sljedeću presudu, koja je usvojena tog dana:

POSTUPAK

  1. Predmet je pokrenut predstavkom koja je protiv Crne Gore Sudu na osnovu člana 34 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: „Konvencija“) podnijeta 10. maja 2010. godine.
  2. Privredno društvo-podnosioca predstavke je zastupala g-đa V. Čejović, advokatica iz Bara.
  3. Vlada Crne Gore (u daljem tekstu: „Vlada“) je obaviještena o predstavci.

ČINJENICE

  1. Detalji o privrednom društvu-podnosiocu predstavke relevantni za predstavku su dati u priloženoj tabeli.
  2. Kompanija-podnosilac predstavke se žalila na prekomjernu dužinu trajanja građanskog postupka. Takođe je iznijela druge pritužbe po osnovu Konvencije.

PRAVO

I NAVODNA POVREDA ČLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE

  1. 6. Kompanija-podnosilac predstavke se, prije svega, žalila da dužina trajanja predmetnog građanskog postupka nije bila u skladu sa zahtjevom „razumnog roka“. Pozvala se na član 6 stav 1 Konvencije koji glasi kako slijedi:

Član 6 stav 1

“Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama … ima pravo na … raspravu u razumnom roku pred … sudom…” 

  1. Sud ponavlja da razumnost dužine trajanja postupka mora biti procijenjena u svijetlu okolnosti konkretnog predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca predstavke i relevantnih organa, kao i od kakvog je značaja predmet spora za podnosioca predstavke (vidjeti Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, stav 43, ECHR 2000-VII).
  2. U vodećem predmetu Stakić protiv Crne Gore, br. 49320/07, stavovi 45-51, presuda od 2. oktobra 2012. godine, Sud je već utvrdio povredu prava u pogledu pitanja sličnim onima iz ovog predmeta.
  3. Prilikom ispitivanja cjelokupnog materijala koji mu je dostavljen, Sud nije utvrdio da postoje činjenice ili argumenti koji bi opravdali ukupnu dužinu trajanja postupka na nacionalnom nivou. Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u konkretnom predmetu dužina trajanja postupka bila prekomjerna i da nije ispunila zahtjev „razumnog roka”.
  4. Stoga, pritužbe je prihvatljiva i otkriva povredu člana 6 stav 1 Konvencije.

II    OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE

  1. Razmatrajući činjenice predmeta, podneske stranaka i gore navedena nalazišta, Sud smatra da se bavio glavnim pravnim pitanjima koja su pokrenuta u ovom predmetu, i ne nalazi potrebu da ispituje ostatak pritužbe kompanije-podnosioca predstavke na osnovu člana 13 Konvencije, jer je blisko povezana sa pritužbom u odnosu na član 6 stav 1 i zasnivaju se na istim činjenicama (vidjeti S.C. Britanic World S.R.L. protiv Rumunije, br. 8602/09, stav 50, 26. april 2016. godine; Magomedov i drugi protiv Rusije, br. 33636/09 i 9 drugih, stav 103, 28. mart 2017. godine; Mutsayeva protiv Rusije [Odbor], br. 1667/11, stav 29, 11. maj 2021. godine; i, mutatis mutandis, Centre for Legal Resources on behalf of Valentin Câmpeanu protiv Rumunije [VV], br. 47848/08, stav 156, ECHR 2014)

III     PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE

  1. Članom 41 Konvencije se predviđa:

„Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili Protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj strani. “

  1. Razmatrajući dokumenta koja je imao na raspolaganju i svoju sudsku praksu (vidjeti, naročito, Stakić, gore citirana, stav 65), Sud smatra razumnim da dodijeli iznose navedene u priloženoj tabeli i odbija ostatak zahtjeva kompanije-podnosioca predstavke za pravičnim zadovoljenjem.
  2.  Sud smatra da je prikladno da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke, uz dodatak od tri procentna poena.

IZ TIH RAZLOGA, SUD, JEDNOGLASNO

  1. Proglašava pritužbu na osnovu člana 6 stav 1 Konvencije prihvatljivim;

  2. Utvrđuje da je bilo povrede člana 6 stav 1 Konvencije u vezi sa prekomjernom dužinom trajanja građanskog postupka;

  3. Utvrđuje da nije neophodno da ispituje prihvatljivost i osnovanost pritužbe na osnovu člana 13 Konvencije;

  4. Utvrđuje

(a)   da tužena država treba da plati kompaniji-podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca, iznose koji su navedeni u tabeli u prilogu, po stopi primjenjivoj na dan uplate;

(b)  da će se od dana isteka gore pomenuta tri mjeseca do dana isplate obračunavati kamata koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena;

  1. Odbija ostatak zahtjeva kompanije-podnosioca predstavke za pravičnim zadovoljenjem.

 

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi, 10. februara 2022. godine, u skladu sa Pravilom 77 stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda.

Viktoriya Maradudina                           Lətif Hüseynov v.d.

zamjenika registrara                             predsjednik

 

PRILOG .

Predstavkom je pokrenuta pritužba na osnovu člana 6 stav 1 Konvencije  (prekomjerna dužina trajanja građanskog postupka)

Broj predstavke Datum podnošenja

Naziv kompanije-podnosioca predstavke

 

Početak postupka ili datum stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Crnu Goru (3. mart 2004. godine)

Okončanje postupka

Ukupna dužina trajanja  

Nivoi nadležnosti

Iznos dodijeljen za nematerijalnu štetu po podnosiocu predstavke  (u eurima)[1] 

Iznos dodijeljen za troškove i izdatke po predstavci (u eurima)[2]

30796/10

10. maj 2010. godine

 CENTROPROM HOLDING AD

BEOGRAD

  

3. mart 2004. godine

 

2. april 2015.

godine

 

11 godina i 1 mjesec

 

 3 nivoa nadležnosti

 

3.000

500

[1] Uvećano za poreze koji se mogu naplatiti podnosiocu predstavke. 

[2] Uvećano za poreze koji se mogu naplatiti podnosiocu predstavke

 

 

____________________________________________
Prevod presude preuzet sa https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/NQN9

 

FIFTH SECTION

CASE OF CENTROPROM HOLDING AD BEOGRAD

v. MONTENEGRO

(Application no. 30796/10)

JUDGMENT

STRASBOURG

10 February 2022

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Centroprom Holding AD Beograd v. Montenegro, The European Court of Human Rights (Fifth Section), sitting as a Committee composed of:

 Lətif Hüseynov, President,
 Lado Chanturia,
 Arnfinn Bårdsen, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 20 January 2022,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application against Montenegro lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on 10 May 2010.

2.  The applicant company was represented by Ms V. Čejović, a lawyer practising in Bar.

3.  The Montenegrin Government (“the Government”) were given notice of the application.

THE FACTS

4.  The applicant company’s details and information relevant to the application are set out in the appended table.

5.  The applicant company complained of the excessive length of civil proceedings. It also raised other complaints under the Convention.

THE LAW

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

6.  The applicant company complained principally that the length of the civil proceedings in question had been incompatible with the “reasonable time” requirement. It relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

7.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

8.  In the leading case of Stakić v. Montenegro, no. 49320/07, §§ 45-51, 2 October 2012, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

9.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of justifying the overall length of the proceedings at the national level. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the length of the proceedings was excessive and failed to meet the “reasonable time” requirement.

10.  This complaint is therefore admissible and discloses a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

  1. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

11.   Having regard to the facts of the case, submissions by the parties, and its findings above, the Court considers that it has dealt with the main legal question raised in the case, and sees no need to examine the applicant company’s remaining complaint under Article 13 of the Convention because it is closely linked to the complaint under Article 6 § 1 and is based on the same facts (see S.C. Britanic World S.R.L. v. Romania, no. 8602/09, § 50, 26 April 2016; Magomedov and Others v. Russia, nos. 33636/09 and 9 others, § 103, 28 March 2017; Mutsayeva v. Russia [Committee], no. 1667/11, § 29, 11 May 2021; and, mutatis mutandis, Centre for Legal Resources on behalf of Valentin Câmpeanu v. Romania [GC], no. 47848/08, § 156, ECHR 2014).

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

12.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

13.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Stakić, cited above, § 65), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table and dismisses the remainder of the applicant company’s claims for just satisfaction.

14.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Declares the complaint under Article 6 § 1 of the Convention admissible;
  2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention concerning the excessive length of civil proceedings;
  3. Holds that it is not necessary to examine the admissibility and merits of the complaint under Article 13 of the Convention;
  4. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant company, within three months, the amounts indicated in the appended table, at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

  1. Dismisses the remainder of the applicant company’s claims for just satisfaction

Done in English, and notified in writing on 10 February 2022, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

 

 Viktoriya Maradudina                Lətif Hüseynov

 Acting Deputy Registrar             President

Copyright © 2023 Pravosudna akademija, Srbija