Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
16.12.2021
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Broj predstavke
11207/20, 23081/20
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Aplikanti u ovom predmetu su se žalili zbog prekomerne dužine parničnog postupka. Oni su se žalili da je dužina parničnih postupaka o kojima je reč nespojiva sa zahtevom „razumnog roka“. Oni su se pozvali na član 6. stav 1. Konvencije.

U vodećim predmetima Scordino protiv Italije i Dorić protiv Bosne i Hercegovine, Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju.
Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je podnesen, Sud nije našao bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu postupka na domaćem nivou. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomerna te da nije zadovoljila zahtev „razumnog roka“.
Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

ČETVRTI ODJEL

PREDMET STOJANOVIĆ I JUSUFOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacije br. 11207/20 i 23081/20) 

PRESUDA

STRASBOURG

16.12.2021. godine

Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće uredničke izmjene.                  

U predmetu Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u  sastavu:

Armen Harutyunyan, predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, sudije,
i Viktoriya Maradudina, v.d. zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost dana 25.11.2021. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacija protiv Bosne i Hercegovine koje su Sudu podnesene u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“),  datuma naznačenih u tabeli priloženoj u dodatku.
  2. Vlada Bosne i Hercegovine („vlada“) je obaviještena o aplikacijama.

ČINJENICE

  1. Lista aplikanata i relevantni podaci o aplikacijama navedeni su u priloženoj tabeli.
  2. Aplikanti su se žalili zbog prekomjerne dužine parničnog postupka.

PRAVO

SPAJANJE APLIKACIJA

  1. S obzirom na sličan predmet ovih aplikacija, Sud smatra primjerenim da ih ispita zajedno u jednoj presudi.

NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE 

  1. Aplikanti su se žalili da je dužina parničnih postupaka o kojima je riječ nespojiva sa zahtjevom o „razumnom roku“. Oni su se pozvali na član 6. stav 1. Konvencije, koji glasi:

Član 6. stav 1.

„Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na ...suđenje u razumnom roku....pred ...sudom...“

  1. Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje aplikanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za aplikante bilo dovedeno u pitanje (vidi Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, tačka 43., ESLJP 2000-VII).
  2. U vodećim predmetima Scordino protiv Italije (br. 1) [VV], br. 36813/97, tačke 134.-227., ESLJP 2006-V i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Odbor], br. 68811/13, 7.11.2017., Sud je već utvrdio povredu u pogledu pitanja sličnih onima u predmetnom slučaju.
  3. Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je podnesen, Sud nije našao bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu postupka na domaćem nivou. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da je u predmetnom slučaju dužina postupka bila prekomjerna te da nije zadovoljila kriterij „razumnog roka“.
  4. Stoga su ove pritužbe dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije glasi:

„Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelomično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani.“

  1. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, iznos naknade koji je već dosuđen na domaćem nivou na ime navodne povrede, kao i svoju praksu o ovom pitanju (vidi, posebno, Scordino, citiran gore, tačke 260.-73. i Dorić, također citiran gore), Sud smatra opravdanim da dosudi iznose naznačene u priloženoj tabeli.
  2. Sud dalje smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO,

  1. Odlučio spojiti ove aplikacije;

  2. Proglasio aplikacije dopuštenima;

  3. Utvrdio da ove aplikacije ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije u pogledu prekomjerne dužina parničnog postupka;

  4. Utvrdio

(a) da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli priloženoj u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema tečaju na dan izmirenja;

(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

 

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi dana 16.12.2021. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

      Viktoriya Maradudina Armen Harutyunyan
    v.d. zamjenik registrara predsjednik

 

DODATAK

Lista aplikacija sa pritužbama prema članu 6. stav 1. Konvencije  (prekomjerna dužina parničnog i/ili upravnog postupka)

Br.

Aplikacija  br.

Datum podnošenja

Ime i prezime aplikanta

Godina rođenja

Zastupnik i njegovo sjedište

Početak postupka 

Završetak postupka

Ukupna dužina Nivoi nadležnosti

Domaća dosuđena  naknada na ime

nematerijalne štete

(u eurima)

Iznos dosuđen na ime nematerijalne štete po

aplikantu (u eurima)[1][2]

2

Amount awarded for costs and

expenses per application

(in euros)[3]

1.  

11207/20

20/02/2020

Božo STOJANOVIĆ

1949 

Zukić Semir Sarajevo

26/11/2007

 

16/01/2018

 

10 godina i 1 mjesec i 22 dana

3 nivoa nadležnosti

 

Ustavni sud AP-3565/18 17/12/2019:

Nema povrede

2.400

250

2.  

23081/20

20/05/2020

Suad JUSUFOVIĆ

1961 

Hrustić Mirza Tuzla

14/06/2011

 

11/06/2019

 

7 godina i 11 mjeseci i 29 dana

3 nivoa nadležnosti

 

Ustavni sud AP-3133/19

27/11/2019: očigledno neosnovana 

1.600

250


[1] Plus svaki porez koji se aplikantima može zaračunati.

[2] Umanjeno za sve iznose koji su eventualno već isplaćeni u tom smislu na domaćem nivou.

[3] Plus svaki porez koji se aplikantima može zaračunati.

 

__________________________________________
Prevod presude preuzet je sa stranice Zastupnika Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/odluke/default.aspx?id=170&langTag=bs-BA

 

 

FOURTH SECTION

CASE OF STOJANOVIĆ AND JUSUFOVIĆ v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Applications nos. 11207/20 and 23081/20)

JUDGMENT

STRASBOURG

16 December 2021

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Stojanović and Jusufović v. Bosnia and Herzegovina, The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

 Armen Harutyunyan, President,
 Jolien Schukking,
 Ana Maria Guerra Martins, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 25 November 2021,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in applications against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on the dates indicated in the appended table.

2.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the applications.

THE FACTS

3.  The list of applicants and the relevant details of the applications are set out in the appended table.

4.  The applicants complained of the excessive length of civil proceedings.

THE LAW

  1.  JOINDER OF THE APPLICATIONS

5.  Having regard to the similar subject matter of the applications, the Court finds it appropriate to examine them jointly in a single judgment.

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

6.  The applicants complained that the length of the civil proceedings in question had been incompatible with the “reasonable time” requirement. They relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

7.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicants and the relevant authorities and what was at stake for the applicants in the dispute (see Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

8.  In the leading cases of Scordino v. Italy (no. 1) [GC], no. 36813/97, §§ 134-227, ECHR 2006-V and Dorić v. Bosnia and Herzegovina [Committee], no. 68811/13, 7 November 2017, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

9.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of justifying the overall length of the proceedings at the national level. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the length of the proceedings was excessive and failed to meet the “reasonable time” requirement.

10.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

11.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

12.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Scordino (no. 1), cited above, §§ 260-73, and Dorić, also cited above), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table.

13.  The Court further considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Decides to join the applications;
  2. Declares the applications admissible;
  3. Holds that these applications disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention concerning the excessive length of civil proceedings;
  4. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicants, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

Done in English, and notified in writing on 16 December 2021, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

 Viktoriya Maradudina                            Armen Harutyunyan

 Acting Deputy                                      Registrar President

Copyright © 2023 Pravosudna akademija, Srbija