Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
02.12.2021
Članovi
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Kršenje
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Broj predstavke
4359/19, 16768/19, 25073/19, 37109/19, 56667/19
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja domaćih odluka donesenih u njihovu korist. Oni se pozivaju, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1.

Sud ističe da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim delom „suđenja“ u smislu člana 6. Sud se takođe poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda (Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40.).

U vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju.

Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uveriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i pravovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.
Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

ČETVRTI ODJEL

PREDMET OMERBAŠIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 4359/19 i 4 druga – vidi listu u prilogu)

STRASBOURG

2.12.2021. godine

Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće uredničke izmjene.

U predmetu Omerbašić i drugi v. Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u  sastavu:

Armen Harutyunyan, predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins, sudije,
i Viktoriya Maradudina, v.d. zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost dana 10.11.2021. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacija protiv Bosne i Hercegovine koje su Sudu podnesene u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“),  različitih datuma naznačenih u tabeli priloženoj u dodatku.
  2. Vlada Bosne i Hercegovine („vlada“) je obaviještena o aplikacijama.

ČINJENICE 

  1. Lista aplikanata i relevantni podaci o aplikacijama navedeni su u priloženoj tabeli.
  2. Aplikanti su se žalili protiv Kantona Sarajevo zbog neizvršavanja domaćih odluka.

PRAVO

I. SPAJANJE APLIKACIJA

  1. S obzirom na sličan predmet ovih aplikacija, Sud smatra primjerenim da ih ispita zajedno u jednoj presudi.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAV 1. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1

  1. Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja domaćih odluka donesenih u njihovu korist. Oni se pozivaju, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1 koji glase:

Član 6. stav 1. 

„Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na ..suđenje ....pred ...sudom.“

Član 1. Protokola br. 1

„Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“

  1. Sud ponovno ističe da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6. Sud se također poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).
  2. Sud dalje zapaža da je odlukama iz predmetnih aplikacija naređeno poduzimanje određenih mjera. Sud stoga smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.
  3. U vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke 25.-31., 14.11.2017., te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine br. 68955/12 i 15 drugih, tačke 26.-31., 14.11.2017., Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju.
  4. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i pravovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.
  5. Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije glasi:

„Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelomično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani.“

  1. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu (vidi, naročito, Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke 36.-43., 14.11.2017., te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke 37.-46., 14.11.2017.), Sud smatra opravdanim dosuditi iznose navedene u priloženoj tabeli.
  2. Sud također napominje da tužena država ima obavezu izvršiti presude koje ostaju izvršne.
  3. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JE JEDNOGLASNO,

  1. Odlučio spojiti aplikacije;

  2. Proglasio aplikacije dopuštenima;

  3. Utvrdio da ove aplikacije ukazuje na povredu člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka;

  4. Utvrdio da tužena država ima osigurati, na odgovarajući način, u roku od tri mjeseca, izvršenje neizvršenih domaćih odluka navedenih u tabeli priloženoj u dodatku;

  5. Utvrdio

(a)   da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli priloženoj u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema tečaju na dan izmirenja;

(b)  da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja, na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 2.12.2021. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

Viktoriya Maradudina Armen Harutyunyan
v.d. zamjenica registrara predsjednik

 

 

DODATAK

Lista aplikacija s pritužbama prema članu 6. stav 1. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1 (neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka) 

Br.

Aplikacija br.

Datum podnošenja

Ime i prezime aplikanta

Godina rođenja

 

 

Ime i prezime zastupnika i njegovo sjedište

Relevantna domaća odluka

Početak perioda neizvršavanja

Dužina izvršnog postupka

Iznos dosuđen na ime nematerijalne štete po aplikantu

(u eurima)[1] [2]

Iznos dosuđen za troškove i izdatke po aplikaciji

(u eurima)[3]

1.  

4359/19

07/12/2018

(5 aplikanata)

Zilha OMERBAŠIĆ, 1969

Diana BRKOVIĆ, 1980

Amra SARAČEVIĆ, 1959

Mediha HADŽIĆ, 1962

Mubera KANILIĆ, 1964

 

Muhić Nedim Sarajevo

Općinski sud Sarajevo, 29/03/2015

 

18/05/2015

 

neizvršena

Više od 6 godina i 4 mjeseca i 26 dana

 

1.000

250

2.  

16768/19

20/03/2019

(3 aplikanta)

Vedat SPAHIĆ, 1958

Žarko MAKSIMOVIĆ, 1951

Neđida DEDOVIĆ, 1979

 

Muhić Nedim Sarajevo

              Općinski sud     Sarajevo, 13/02/2013

 

16/04/2014

 

neizvršena

Više od 7 godina i 5 mjeseci i 28 dana

1.000

250

3.  

25073/19

03/05/2019

(3 aplikanta)

Ermin ŠEHIĆ, 1973

 

 

Lejla HADŽIMURATOVIĆ, 1976

 

 

Damir TERZO, 1971

 

 

Općinski sud Sarajevo (aplikant

ŠEHIĆ),

08/01/2013

  

Općinski sud Sarajevo (aplikant HADŽIMURATOVIĆ),

08/01/2013

 

Općinski sud Sarajevo (aplikant TERZO),

08/01/2013

21/02/2017

 

 

 

27/02/2017 

 

 

 

06/03/2017

 

neizvršena

Više od 4 godine i 7 mjeseci i 23 dana

 

neizvršena

Više od 4 godine i 7 mjeseci i 17 dana

 

neizvršena

Više od 4 godine i 7 mjeseci i 8 dana 

1.000

0

4.  

37109/19

24/06/2019

Neven PECIREP, 1967 

 

 

Općinski sud Sarajevo, 22/06/2012

  

 

Općinski sud Sarajevo, 28/11/2015

 

21/04/2016

 

  

26/04/2016

 

neizvršena

Više od 5 godina i 5 mjeseci i 23 dana 

neizvršena

Više od 5 godina i 5 mjeseci i 18 dana 

1.000

0

5.  

56667/19

24/10/2019

Branka ARSLANAGIĆ, 1954 

Kovač Nermin Zenica

Općinski sud Sarajevo, 30/11/2012

  

 

Općinski sud Sarajevo, 28/05/2015

 

31/10/2013

 

  

30/01/2017

 

neizvršena

Više od 7 godina i 11 mjeseci i 14 dana

neizvršena

Više od 4 godine i 8 mjeseci i 14 dana 

1.000

250

[1] Plus svaki porez koji se aplikantima može zaračunati.

[2] Umanjeno za sve iznose koji su eventualno već isplaćeni u tom pogledu na domaćem nivou.

[3] Plus svaki porez koji se aplikantima može zaračunati.

 

__________________________________________
Prevod presude preuzet je sa stranice Zastupnika Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/odluke/default.aspx?id=170&langTag=bs-BA

 

 

FOURTH SECTION

CASE OF OMERBAŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 4359/19 and 4 others – see appended list)

JUDGMENT 

STRASBOURG

2 December 2021

This judgment is final but it may be subject to editorial revision

In the case of Omerbašić and Others v. Bosnia and Herzegovina, The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

 Armen Harutyunyan, President,
 Jolien Schukking,
 Ana Maria Guerra Martins, judges,
and Viktoriya Maradudina, Acting Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 10 November 2021,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in applications against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) on the various dates indicated in the appended table.

2.  The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were given notice of the applications.

THE FACTS

3.  The list of applicants and the relevant details of the applications are set out in the appended table.

4.  The applicants complained of the non-enforcement of domestic decisions against the Sarajevo Canton.

THE LAW

  1. JOINDER OF THE APPLICATIONS

5.  Having regard to the similar subject matter of the applications, the Court finds it appropriate to examine them jointly in a single judgment.

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION AND OF ARTICLE 1 OF PROTOCOL NO. 1

6.  The applicants complained of the non-enforcement of domestic decisions given in their favour. They relied, expressly or in substance, on Article 6 § 1 of the Convention and on Article 1 of Protocol No. 1, which read as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair ... hearing ... by [a] ... tribunal ...”

Article 1 of Protocol No. 1

“Every natural or legal person is entitled to the peaceful enjoyment of his possessions. No one shall be deprived of his possessions except in the public interest and subject to the conditions provided for by law and by the general principles of international law.

The preceding provisions shall not, however, in any way impair the right of a State to enforce such laws as it deems necessary to control the use of property in accordance with the general interest or to secure the payment of taxes or other contributions or penalties.”

7.  The Court reiterates that the execution of a judgment given by any court must be regarded as an integral part of a “hearing” for the purposes of Article 6. It also refers to its case-law concerning the non-enforcement or delayed enforcement of final domestic judgments (see Hornsby v. Greece, no. 18357/91, § 40, Reports of Judgments and Decisions 1997II).

8.  The Court further notes that the decisions in the present applications ordered specific action to be taken. The Court therefore considers that the decisions in question constitute “possessions” within the meaning of Article 1 of Protocol No. 1.

9.  In the leading cases of Spahić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 20514/15 and 15 others, §§ 25-31, 14 November 2017, and Kunić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 68955/12 and 15 others, §§ 26-31, 14 November 2017, the Court already found a violation in respect of issues similar to those in the present case.

10.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion on the admissibility and merits of these complaints. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the authorities did not deploy all necessary efforts to enforce fully and in due time the decisions in the applicants’ favour.

11.  These complaints are therefore admissible and disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

12.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

13.  Regard being had to the documents in its possession and to its caselaw (see, in particular, Spahić and Others, cited above, §§ 36-43, and Kunić and Others, cited above, §§ 37-46), the Court considers it reasonable to award the sums indicated in the appended table.

14.  The Court further notes that the respondent State has an outstanding obligation to enforce the judgments which remain enforceable.

15.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Decides to join the applications;
  2. Declares the applications admissible;
  3. Holds that these applications disclose a breach of Article 6 § 1 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1 concerning the non-enforcement or delayed enforcement of domestic decisions;
  4. Holds that the respondent State shall ensure, by appropriate means, within three months, the enforcement of the pending domestic decisions referred to in the appended table;
  5. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicants, within three months, the amounts indicated in the appended table, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points.

Done in English, and notified in writing on 2 December 2021, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Viktoriya Maradudina                      Armen Harutyunyan
Acting Deputy                               Registrar President

Copyright © 2023 Pravosudna akademija, Srbija